nedjelja, 16.07.2006.

drage moje i dragi moji....

prvenstveno vas sve zelim pozdraviti i zahvaliti na prekrasnim savjetima i komentarima. zao mi je sto vas opterecujem svojim problemima, ali najlakse mi je bilo (i bit ce) sve iznjeti na papir (odnosno komp), pa par dana kasnije sjesti i to ponovno pogledati....
tako sam radila i kad sam bila mlađa, samo sada je puno bolje, jer vidim i misljenja drugih ljudi.
ne zelim vas imenovati, svi koji ste u komentarima, i u srcu ste, svi ste mi pomogli beskrajno....
od onog dana vise volim sebe, vise cijenim sebe.
cekam razvoj cijele situacije, sada sa sirom otvorenim ocima i tek malo odskrinutim srcem....
svladala sam onu nesigurnost u sebe tako sto sam sjedila sama cijelu noc u sobi (moji su na vixi,pa sam mogla), vagala za i protiv,ali ne ove veze,vec sebe. sto na meni valja,a sto ne.
i mislim da sam dosla do zakljucka: ja sam odsada u ovoj vezi na prvom mjestu, jer samnom je sve okej. od sada ja poklapam slusalicu kad mi je dosta, odsada ja određujem kad se vidimo a kada ne, od sada sam ja ta koja misli na sebe.... vise ne na njega. ako je njemu u cilju unistiti svoj zivot, nece mene povuci sa sobom....
ne zelim se opterecivati vise... a on (ako me voli kao sto kaze), potrudit ce se odrzati svoju, masu puta, pogazenu rijec....
rekao je da od iduceg tjedna ponovno krece kod psihologa, jer vidi da se ne kontrolira vise ni u rijecima, a kamoli alkoholu. rekla sam mu da ide.

i to je za sada sve. kako ce se dalje razvijati situacija, vidjet cemo...ali vise nema dozvolu unistavati i mene. nema dozvolu biti ono sto je bio do sada- barem ne samnom. ako se ta prica nastavi, nasa prica zavrsava.
i tu ce jednoj nekad lijepoj prici doci kraj...........

hvala vam svima od srca!!!