četvrtak, 29.06.2006.
nemogu vise razmisljati.......
zaista,vise niti ne zelim razmisljati.
zelim zivjeti s njim,zelim mu kuhati,prati mu gace i carape, maziti ga i paziti. a poslije svega toga,leci na njegovo toplo rame i tamo sigurna zaspati.
ne postoji osoba koja nema manu,neke ih imaju tisucu,a on ima samo jednu. i to je taj njegov alkohol,koji se događa nekad jednom mjesecno,nekad dva puta na tjedan,a nekad se ne pojavi mjesecima....ne radi mi tada nista lose, ne vrijeđa me (nekad poklopi slusalicu,ali kad pomislim sta bi mi sve bivsi muz rekao kad bih mu kvocala dok s frendovima pije, dobro i prođem sa samo poklopljenom slusalicom), ne tuce me (sto bi,budimo iskreni,neki sigurno radili). dakle,jedina mana je kaj on poteze tu i tamo iz flase,i time nikome ne steti...
zasto se onda toliko bojim tog alkohola???mozda zato sto bi me bivsi muz ignorirao kad bih ga zvala na mob u 3 ujutro jer djeca imaju temperaturu,jer se brinem ili jer sam jednostavno usamljena...sto kad se ipak javio,oko njega nije tekao samo alkohol,vec i zenski glasovi, ziva muzika i ples.....
mozda zbog njega ne zelim ponovno dozivjeti takva ponizenja, mozda mi je bas on ulio strah u kosti.
ali sada sam odlucila okrenuti stranicu u zivotu,i dati svojoj ljubavi priliku da se dokaze. pa nek zlato moje kupi stan,a ja cu se usuljati u ta cetiri zida,kako se i on u moje srce,i potruditi cu se da tamo ostanemo jaaaaaaaaaaako dugo.
ali,pssssst.........jos to njemu nisam rekla
- 20:47 -
Komentari (12) - Isprintaj - #
