utorak, 23.05.2006.
nije dobro razmisljati ni gledati...
vise ne znam kroz koje sam sve faze prosla,koliko sam puta zalila zbog neceg u zivotu...
sto sam starija,svjesnija sam problema koji se vrte oko mene. onih pravih, "odraslih" problema...a ja zaista ne zelim biti odrasla. jos u meni cuci ono dijete koje je tu bilo i prije 15 god...
koliko bi samo voljela promijeniti neke svoje odluke, koliko bi voljela jos biti dijete i pustiti da mama rijesava ono sto sam ja napravila. sad sam za te stvari odgovorna ja... pa i za stvari koje ucine moja djeca...
tako kad naprave neki nered ili neko sranje,moja mama kaze:"dijana,pospremi to",a ja kao dijete odgovaram:"zasto? pa nisam to ja napravila!!!"
kako da se odviknem od toga?
ponekad bi voljela samo sakriti se u mamin zagrljaj,kad mi je tesko,ali znam da ne mogu i uspijem se svladati...nisam to nikad prije radila,ali sad imam jaku potrebu za tim. mozda zato sto vise nemamo isti odnos kao prije 13 god...kad smo trebale jedna drugu,kad smo izgubile nekog tko je bio velika podrska u nasim zivotima...
tada smo znale ostati u zagrljaju i suzama tjeseci jedna drugu satima. toga vise nema. između nas je uzasna zima,stvorio se neki strasan zid kojeg smo vjerojatno same nesvjesno sagradile tjekom godina...
i mozda mi ne vjerujete,ali kad vidim kako djevojke mojih godina dolaze s majkama u ducan gdje radim, raspravljaju o tome sta da si kupe i gledaju kako kojoj sta stoji,dođe mi da placem...
kada sam ja izgubila taj odnos??? gdje se to izgubilo???
ne zamjeram joj nista,neke stvari se kazu u ljutnji i bijesu,volim je,stvorila mi je prekrasan zivot, borila se bez muza da ja i brat ispadnemo ljudi kakvi jesmo i sad mi pomaze u odgoju djece...
i znam da ona voli mene, zrtvovala je svoj zivot u potpunosti da odgoji mene i mog brata...
eto,malo sentimentalnosti od mene nakon duze pauze...svima pusa...
i cuvajte mame da vam duze traju
- 16:42 -
