U ime svih nas
utorak, 01.07.2008.
Pink or blue?
Ne baš tako davno, prije dvadesetak.tridesetak godina naše su majke čekale porod da bi konačno razrješile dilemu nose li curicu ili dečka. Babe su gledale oblik stomaka buduće mame, pa je izbočeni stomak bio "pozdan" znak da žena nosi dječaka, a onaj spušten i okrugao da nosi curicu. Stare žene podmetale su trudnicama makaze i noževe na stolicu, pa o strani na koju ova sjedne ovisio je spol djeteta. Još jedan način da se razriješi misterija bio je da se trudnici baci neki mali predmet, ako bi ga hvatala sa dlanom prema gore bio je znak da nosi curicu, ako bi dlan bio okrenut prama dole znak da nosi dječaka. (Ovo da hvatam predmet, malenu kutijicu kreme, sa dlanom prema dole pokušavam i ne znam ko ima takve reflekse da hvata predmete odozgo?!?)
Neka vjerovanja čista su slika i prilika predrasuda o spolovima. Tako ako bi ptica stala na prozor i zavijala bio je znak da će dijete biti žensko, pjevanje je naravno značilo da ptica pjeva u čast sina. Ili, malo savremenije, ali opet sa predrasudama. Ako žena ima stalne mučnine to je znak da nosi curicu, ako je pak te sreće da prve mjesece proživi bez mučnina, e to je znak da je za to zaslužan sin.
Onda je prije petnaestak godina ultrazvuk toliko napredovao, da se spol, ako bi dijete bilo zgodno okrenuto mogao utvrditi već na početku drugog tromjesečja. za ovo dostignuće smo zahvalni napretku nauke.
Drage moje, više ne treba čekati toliko. Već dvije godine na tržištu se nalazi DNA test poetičnog naziva "Pink or Blue" , koji sa vjerovatnoćom većom od 99% može utvrditi kojeg je spola dijete već u 6-toj nedjelji trudnoće na osnovu prepoznavanja prisustva y-kromosoma.. Test se prodaje preko interneta i uz troškove hitne dostave, koja uključuje servis tipa DHL-a ili Fedex-a cijena se kreće oko 300 USD. Sasvim pristupačno ukoliko vam se žuri.
Ne bi mene mučilo pitanje radoznalosti, mi žene smo radoznale po prirodi i volimo sve saznati prije, što ranije to bolje. Pitanje koje se postavlja je "šta ako dijete nije željenog spola?" Da li to znači da će žena pobaciti željeno i planirano dijete samo zato što je dečko/curica? Samo zato što je ona htjela ono drugo? Ovaj test omogućava joj sasvim dovoljno vremena da se odluči za pobačaj.
Ne povlačim ja pitanje moralnosti pobačaja kao čina. Moj stav je da život počinje rođenjem i za pobačaj mogu da nađem opravdanje, pa čak i ako ga neka nesretnica koristi umjesto kontracepcije. Postavljam pitanje bezgranične majčinske ljubavi. Ja mogu željeti curicu, ali to nipošto ne znači da mi dječak neće biti jednako drag, zapravo bezgranično drag, jer se roditeljska ljubav ne može mjeriti. Očekujem da je takav slučaj i sa svim drugim ženama.
Nisam protivnik toga da par sazna spol djeteta prije rođenja, kako bi se mogli prilagoditi i pripremiti za njegov dolazak.
Problem su mi oni parovi koji žele dijete određenog spola zbog toga što su im već isplanirali budućnost. "Moj će sin ostvariti moje neodsanjane snove i postati vrhunski teniser, košarkaš"..." Moja će kćer postati vrhunska pijanistica, violinistica "...Čini mi se da roditelji koji isključivo žele dijete određenog spola žele produženje sebe samih u doslovnom smislu. Žele svoju kopiju ili pak da njihovo dijete bude projekcija njih samih ili onoga kako oni sebe doživljavaju.
Kada sam o ovom pitanju raspravljala sa koleginicom, ona mi je rekla da je njena poznanica nakon rođenja sina, a silno je željela kćerku pala u tešku depresiju od koje se liječila. U to vrijeme nije bilo ultrazvuka koji bi joj omogućio da se pripremi za rođenje dječaka koji nije ostvarenje njenih snova, ali je ipak njeno dijete i ona bi ga i prije rođenja zavoljela.
Drugi slučaj je prijateljica moj sestre, cura ima orla u glavi i xy raznih kompleksa. E, dakle ta cura ona je isključiva u svom stavu da ona može roditi SAMO žensko dijete i NIPOŠTO dječaka. Ona o tome tako žučno i ubjeđivački govori, obavezno uz povišeni ton. "Ne, ne, ne, pa ne može ona roditi sina. Pa sin ne može biti mamina princeza. Sin ne bi bio ONA. "
Ono naše što nekad bejaše...