kamene price
petak, 20.06.2008.
Sjeti se svoga stvarnog htijenja
Ostanes li ponekad sama zagledana u horizont, u onu tanku liniju sto spaja nebo i more sjeti se jedne cudne stvarnosti , one stvarnosti koja govori da tamo nije kraj, tamo je samo trenutno kraj tvojim vidicima no nikako kraj tvojih mogucnosti. Kako vidjeti , izabrati, te na koncu kolabirati u izabranu stvarnost koju je izabrala svjest a ne sudbina , tesko je pitanje no put kroz bespuce samo je naizgled neprohodan, u svojim njedrima krije staze , zarasle u obicnosti i navike, neke stare motoricke staze koje nisu poznate svjesnom izboru.
Nista gore od neosvjestene svjesti, nema gore kazne od spoznaje u uzaludnoj mracnoj sobi. Spoznaja koja je neosvjestena implodira sama u sebe bas kao i ljubav s kojom ne znas sto bi. Sto ce ti ljubav kojom ne uzdas vranca kreacije? Silna snaga u camotinju utopljena. Nije lose uspostaviti kontrolu nad svjesnoscu i zavladati svojim vlastitim mozgom te ni kriva ni duzna na posljetku znati kud ces i kojim putem.
Nerazumno je traziti tamo gdje si vec bila. Tamo te ne ceka nista do nekog uspavanog debila koji bleji u jebeni nogomet , ispije smrdljivu pivurinu i ne dize mu se na tebe vac na Niku Kranjcara. Imamo samo jednu sansu a ona je u nama, skrivena a jasna.
I sam sam citav zivot birao krive okolnosti u kojima sam zivo. Krive sam stvarnosti promatrao, moglo se i drugacije gledati, promatrati svijet oko sebe a nije, sto ne znaci da nece jer naprosto, vremena je napretek a zivot traje tocno onoliko koliko treba.
