kamene price

subota, 09.06.2007.

Djeca s kolodvora Amsterdam

Iz rukava mi je toga dana ispao zec. Pa pobjegao u sumu.S glave vjetar mi odnese sesir a iz njega izleti golubica i odleti na nebo. Ostadoh sam. Bez ikakve pomoci i saveznika. Bila je toga dana noc, u mracnoj cetvrti gojela je vatra iz bacve a oko nje nekoliko cudnih ljudi trljalo je dlanove i nesto mumljalo. U nekadasnjoj luci stajalo je staro napusteno skladiste i na njemu priljepljene zeljezne stepenice kojima sam se uspinjao. Ona je u tom skladistu imala koncert tu noc toga dana.
Andrea je svirala trubu, nije ju nikada ucila svirati a svirala ju je na neki svoj nacin cudno i zanimljivo. Zapravo nitko od glazbenika iz njenog benda nije znao svirati a svirao je. Bila je to bucna , disharmonicna uzburkana predstava ljudi koji gore od zelje biti virtuozi bez predhodnog ucenja. Na sred skladista gorjela je vatra, ljudi su pili pivo oslonjeni na improvizirani sank, u jednom djelu izgradili su (oni, neki, bilo koji) pravi mali teatar sa binom na kojoj se nocas takmicilo nekoliko bendova u buci. Vrsta glazbe zvala se u prijevodu "Bucna". Po stolovima su pepeljare bile ispunjene smrdljivim pepelom duhana i skanka, djevojcice su gutale extazy a momci nesto jace,pred toaletom naletio sam na zanimljivu scenu placa i sexa. Neke sobe oko vatre bile su sarene i po podu su lezali razni ljudi na starim kaucima i madracima skupljenim sa ceste.
Njoj sam rekao da se uredi za vecerasnji koncert i kao da je znala obukla je zutu sminkersku bluzu, tako da ju je bilo ugodno gledati u mnostvu darkerskih figura kako odskace po boji svojih misli i utisaka. A mislila je da zna. Dosla je iz male zemlje gdje svi misle da znaju, da su svasta vidjeli i probali a nisu.
Andrea je prasila po trubi , Bizz je rasturao stari Gibson, Uho je dogovarao posao oko cuvanja djece sutra poslije podne i gasio joint na cepu od piva. Ja sam se klatio na sanku uz nekoliko piva i Jameson iz depa. Stalno mi se pisalo pa sam morao svaki put proci pokraj male koja je neumorno pusila umornom starom tipu. Jedan dio skladista bio je neciji dom, iza nekih zavjesa vidio sam neke klince kako se igraju skrivaca.
Melita se derala na sav glas i pokusavala na brilijantnom londonskom objasniti Irkinji Soffy kako je na Krku lijepo ljeti. Soffy je malo jela a puno pila , zelja joj je bila udati se za Bosanca. Voljela je Arsenovu pjesmu "Kako si"... U njenom frizideru bio je komadic sira a ostalo su se smjenjivale vrste piva i Wisky-ja. Picili su je neki strahovi pa ih je ljecila pivom. Uho je dosao prije nekoliko dana iz zatvora na nekoliko dana u pauzi na putu za "Jelinak" kliniku za odvikavanje. Posao oko cuvanja djece po gradu upravo je prebacivao na Bananu iz Kingstona s Jamaike.
Kako je bila grozna buka a ja ne volim buku vec sam vise covjek koji voli Brella i sansone ,pozelio sam otici prije no sto Andrea odpici carobni gornji G.
Vani je bila ugodna i tiha noc toga dana, hodali smo Silvy i ja laganim korakom prema mome stanu uz Amstel. Malo se ljutila na zutu i zasto sam ju "navukao", no vecinu vremena je ipak sutila. Negdje na pola puta upitala me kako je moguce da svi ti ljudi zive sami, misli bez roditelja , drzave, dokumenata, sigurnog posla, zdravstvenog, skole, baba i dida i sl..da, neki prave i djecu i bas ih briga... Nisam joj htio ispricati bas sve sto sam mogao no i ovo je bilo dovoljno za jednu noc, toga dana . Pokraj nas je propicila murija a odmah za njom ambulanta negdje prema Westu.
Moja ekipa je prezivjela i taj rat. Iz jednog rata dosla je u ovaj rat kad se nagledala dovoljno krvi. Ovdje su mnogi stigli ilegalno i bez ijednog dokumenta , pobacanih pasosa u kanale zapoceli novi zivot. Sjecam se kod Nevene kad je Zoki iz Beograda stigao i pricao o Vukovaru. Sjedili smo za istim stolom i nismo se poubijali. Danas su u vecini slucajeva jebeno ok. Sad, petnaest godina nakon, zove me Miljac s kojim sam zaradivao za zivot raznoseci novine gradom, i pita zelim li se pridruziti njemu i njegovoj kceri u igri negdje u parku. Ozenio je Nataly, Neveninu zgodnu fendicu. Umoran je od jebeno radnog tjedna pa kaze:" Da se ispricamo". Vani je sunce i lijep je dan. Naravno da cu prihvatiti poziv.
Uha sam sreo na placu kako kupuje povrce. Bio je sa majkom koja je dosla iz Hrvatske uplakana malom penzijom pa zajednicki kuhaju grah i sarme u stanu te to isto prodaju po firmama za marendu. Ide im dobro kaze , uberu po sto eura dnevno.
Neki su doktorirali, neki su jos ilegalno pa doktorice znanosti zive sa cupavim tipovima iz starih dana koje vole, neke su se udale za neke nove. Nas grad je osao isti i sad ceka drugu neku novu ekipu da odraste na plocnicima i "skvotovima" uz bacve, vatre, skank, pivo i ljubav. Voljeli smo se , tad, dali bi zivot ko nista jedni za druge...

09.06.2007. u 10:44 • 4 KomentaraPrint#

Smrvila je besmisao lijevom rukom

.........i prosula po stolu.
Usnula i nejasna slika mjesala se medu snom i javom. Pokusao je docitati Borgesa no nije mu islo, previse ga je podsjecao na Gurgijeva i Uspenskog tko o kome govori pitao se pred san. Boze, sve se pocelo mjesati. Sve ono za sto su tvrdili da postoji i da je istina sad se odjednom pretvorilo u vic. Toga nema. Onih sto su umrli nikad nije ni bilo ! Sto je uopce bilo i sto jeste ? Kakve veze ista ima ? Objasniti sebi cinjenicno stanje kao neko agregatno stanje , recimo kruto. Kruto kao led na zamagljenu prozoru oslikan nebeskom rukom u cudesan sklad. Svaki put drugcija oblika...
Drugcija zvjezdica.
Nema vise ni onog izmedu i to je postalo vidljivo. Ono nesto sto cini knjigu postalo je jasno ko dobar dan. Ideja putuje i gasi nepotrebno upaljene sijalice diljem svijeta. Stedi energiju za neke bolje dane.
A ljubav postaje muka. Razumjeti neko drugo bice sad je luksuz koji nije za svakog. Kako samo psi to jednostavnije vide u svoje dvije dimenzije.
Cim da ti osvjezim misao, zelju!? Dobro znam da je snaga tvoje (i bilo cije) zelje nemjerljiva pa je s toga i opasna , pam se s pravom ne snalazim. Upucujes mladenacke dosapnice koje bih jos i mogao prevesti ali ne zelim.
Ostavio sam objesen kavez na zidu i otvorio mu vrata ispod njega napisao sam veliki naslov Throne Theatre. Gledaju i ne vide.A ona ulazi i izlazi slobodna...E nju jos ne vide i to je dobro.

09.06.2007. u 01:09 • 1 KomentaraPrint#

Nas covjek

Noc je zamakla grmljavini za oblak, iz kutije u koju pisem glasa se Ivo Robic sa starim slagerima iz sezdesetih, u isto vrijeme stize vjest da je Paris Hilton vracena u zatvor uplakana i da je nas covjek u Americi bezicno prenio energiju. Trazim tragove te vjesti na stranicama znanstvenih casopisa. Ne nalazim nista. Casopis "Science" ne objavljuje nista ! Na Goglu medu glavnim vjestima govore o Bushu i njegovoj pomoci Africi. Vani je prestala i kisa.Zbog svega ovog nuzno je potrebno odvojiti se od ove neprirodne stvarnosti. Kako lako je zapravo zivjeti bez svih tih nepotrebnih pozitivista. Jednostavno ih ne treba percipirati na nijedan nacin. Zanimljivo je kako je dobra svirka bila u vrijeme Ive Robica, koji prateci vokali a aranzmani, svjetski ko da si sad izasao iz nekog bara izronjenog iz dubine vremena kad se sviralo uzivo i samim tim taj se posao morao i znati! Uzivo.
Sto je danas uzivo ?
Da danas netko iz groma napuni rezervoar u automobilu ne bi se proslavio , cak se pitam bi li dospio do naslovnica dnevnih listova... Ne bi.
Momak je smislio kako napuniti mobitel, tv, radio i kompjuter sa plafona bez zica i nista. Bush hoda po svapskom travnjaku. Poveo i crnca sa sobom da mu nesto da , tek tako. Crncima se uvijek nesto treba dati. Netko danas rece da je u posljednjih 50 godina Africi udjeljeno pomoci u vrijednosti 2000 milijardi dolara. Lijepa svotica za tu lijenu ekipu. Samo Nigerija bi mogla nahraniti pola Evrope no nema veze.Vazno je da se nekom treba pomoci i da se Geldof zesti na nemar.
Vrijeme je za proboj jedne od Levinovih teorija polja. Ako ne i vise njih.
Razlicit clanak iz istog kreveta u uspavanom Amsterdamu upucen vama koji ne spavate." Laku noc muzicari, laku noc rane ptice ",rece Arsen davno...
Nas covjek je smislio kako onim necim upaliti sijalicu. Dugo se to nesto skrivalo i nije dalo.

09.06.2007. u 00:46 • 1 KomentaraPrint#

četvrtak, 07.06.2007.

Sastanak u planinskoj kuci

Spustila je njezno prst na sleden prozor i ostavila nepravilan trag na geometrijskim oblicima oslikanih prirodom . Pomislila je kako i voda ima smisla za estetiku i umjetnost, okrenula se i vratila u dnevni boravak. Iscekivala je goste. Nekoliko mjeseci prije, odaslala je pozivnice izabranoj grupi ljudi koji se medusobno ne poznaju a ona misli da ce jedni drugima biti potrebni, te da je vrijeme da se sretnu.
Soba je bila prostrana , s nekoliko teskih hrastovih stolova grubo tesanih i ulastenih voskom iz obliznje crkve. Vjerovala je u dobru volju zivih koji su palili svijece mrtvima. Lastenje stola bio je svojevrstan ritual koji je ponavljala nedjeljom. Na sredini sobe gorila je vatra . Sama soba bila je dio planinske kuce negdje na obroncima talijanskih Alpa.
Razlog sazivanja ovih ljudi nije znala ali ga je duboko osjecala. Svi odreda bili su doktori znanosti iz razlicitih oblasti. Negdje duboko u sebi vjerovala je da su vidici siri no sto ih mi ljudi , sami vidimo. Bilo je potrebno samo malo izmaknuti se, udruziti i vidjelo bi se bolje a samim time moglo bi se i utjecati na razvoj , zamjeniti neke puteve i staze i time pripomoci nastavku vrste. Svijet je zapao u bezizlazje. Velike umove egzaktnih znanosti vidjela je kako nespretno pokusavaju izaci iz salice za kavu. Vrtili su se u materjalnim svijetovima ne shvacajuci da samo malo ispred stoji ideja koja bijase uzrokom materjalnog. Svjet je bio okrenut predmetima a predmeti ljudima. Sve se vrtjelo oko imati i nemati predmete dok je duhovni zivot bio zapostavljen vjerovatno nehtijuci vec jednostavno ne znajuci da je ideja oduvijek predhodila djelu. Negdje paralelno postojao je svijet koji je zamjenio materju idejom i kao takav mogao je vidjeti vise i bolje jer je po svojoj prirodi uzroka i posljedice bio ispred. Mislju i djelom, vrijedno vjerujuci, dugo je spremala ovu veceru za 7 uzvanika. Mislila je da je broj sedam najprikladniji pocetku.
Odlucila je ne govoriti tu vecer , presutjeti pozdavne rijeci. Jednostavno, ispisala je na ploci sedam zadataka za sedam noci.
Prvi bijase: Bezpogovorna vjera u Boga ili njegova sina
Drugi: Kritika materjalisticke dijalektike
Treca: Legende o drvecu, prica o tresnji
Cetvrta: Genetski kod
Peta: Moguca evolucija
Sesto: Vrijeme i Prostor kao alati
Sedmo : Snaga zelje i ideje
Poceli su dolaziti jedno po jedno ,prvo vrsna i raskosna geneticarka sa svojim muzem, zatim profesor etnologije , pa kvantni fizicar sa zarucnicom, ude i cudak duge prljave kose u jos duzem kaputu sa dvije pratilje ne starije od 25, za njim pjesnik pa nesto kasnije jos dvoje zanimljivih ljudi.
Sjeli su za teske stolove i gledali se kratko vrijeme uz tihe i mirne rijeci pjesnika...

07.06.2007. u 10:32 • 3 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< lipanj, 2007 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Lipanj 2015 (1)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (2)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (3)
Svibanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (6)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (2)
Rujan 2007 (2)
Lipanj 2007 (4)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (1)
Ožujak 2007 (3)
Siječanj 2007 (4)
Prosinac 2006 (7)

Opis bloga

dnevnik

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se