Fitzgeraldo u sred prasume . Nagnut mu sesir, pod njim oci i silna volja. Bio sam uvjeren da mogu skociti u najplicu vodu iskosa i iz najudaljenijeg mjesta koje se svakoga ljeta pomicalo prema moru. Sve blize bio sam dubokoj vodi a time i manjem riziku i pogibelji kojom sam se izlagao godinama prije skacuci u preplitku vodu. More postaje more tek kad mu se ne vidi dno. Do tad je voda. Skociti u dubolo more potpuno je drugcija pogibelj.
Gdje smo to pogrijesili ?
Sjedim i preko puta mene i mojih misli sjedi drugi covjek i sve cesce slaze se s mojim stavovima i zamjedbama. Dok on klima glavom ja znam da starim. Naravno da bi sve bilo isto kad bi se moglo ponoviti samo bi u to bilo upetljano puno vise humora.
Zapravo sve se dogodilo preko puta mojih ociju. Sva raskos i ustreptalost goleme koncentracije gluposti koja je zauzela strateska mjesta i ne da pameti da bilo sto kaze.
Kako proci kroz maglu i memlu , kako krenuti tragom Fitzgeralda pa gurati brod preko golemog brda u drugi ocean?
Ima li snage za to samo ce se pokazati , izronit ce iz magle ako budemo dovoljno strpljivi. Polako gurajmo ovaj brod dragi mi sumisljenici i vidimo se, ako ne ovdje a ono sigurno u toliko zeljenim snovima.
Naprosto me ocarava vas cudesni zanos. Pozdravljam te oceane , rece dobri stari Kits.
< | svibanj, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
dnevnik