kamene price

ponedjeljak, 01.01.2007.

Djecije cipelice broj premale za hod

Vani je lila kisa. Gasila je buku koju su sumorni ljudi mukom pokusali proizvesti oko mene koji sam cvrstim korakom krocio prema ponoci. Mokar do koze ukopao sam se na Rembrandt plainu, stao i oslusnuo na tren, zagrmila je jos jedna godina. Pokisle haljinice neprikladne za ovo vrijeme lelujale su oko mene , ljudi umorni od popijenih casa muke, slijepo su se muvali po bucnom trgu. Uslikao sam ih i krenuo u svoj stan. Proslavio sam s njima neki cudan trenutak naizgled zaustavljen u povjesti koji je potpuno relativan znajuci da je vec jednu tramvajsku stanicu dalje, jedan sat manje ili vise, kako kome. Taj sat bio bi dovoljan da doletim do tebe te da se tako skriven vremenskom igrom uvucem u tvoju postelju potpuno neprimjecen, moj dlan bi sletilo na tvoj usnuli obraz kao pero galeba i ostao miran, da te ne probudi ,tek da te dirne dok spavas.
Trenutak kasnije zastao sam na mostu, izvadio iz depa male djecije cipelice svezane jedna za drugu a razlicite , gledao ih, dodirnuo i zacudio kako su meke i male, te ih bacio u mutnu vodu. Dolje se prepala patka i prhnula uz vjetar. Od pogleda uskoro skrio ih je most. Dosta je bilo ,pomislio sam i okrenuo se na drugu stranu promatrajuci ljude kako nekud uzurbano prolaze a vec je odavno vrijeme za san. Nisam bio nimalo dirnut ovim cudnim cinom, doista bilo je dovoljno sjecanja i vrijeme je da mu umaknem. Odlucio sam otkazati stan i otici iz ove zemlje zauvjek. Dala mi je sto je mogla kao i ja njoj. Moj povrat kao usahla koza prima bistru vodu, potpuno svjestan svoga nauma radostan krecem u sve tajne odaje svojih snova, Tu cu biti jedno vrijeme i ako me tko trazi, ne daj se Ines...
U Londonu se vrtio kotac povjesti kad sam se okrenuo i njega je nestalo.
Onaj avion koji je pao u blizini nase cetvrti draga, jos smrdi po paljevini. Kao danas cujem tvoj glas kako se prepires sa sefom Mosada u Tel Avivu i zapitkujes zasto je u avionu bilo 22 tone te kemikalije od koje se pravi bojni otrov sarin. Jutro kasnije Lubers , premijer Nizozemske, dao je ostavku, Citav kvart bio je srusen i nitko nikad nije rekao koliko je ljudi zaista sklopilo oci toga dana kad je Boing 727-200 cargo, pao na sred Amsterdama. O da, znali smo i tad da nije lijepo trgovati i prevoziti iznad civilnih glava SARIN zbog kojeg i danas ratuju samo na krivome mjestu. Kako sad i kome reci " Gospodo pa sarin je u Tel Avivu i jos ga ima." Koga je briga , veselo je i Nova godina vrti kotac u sred Londona. Moglo bi se na tu temu svasta reci ali kome i zasto. Osjetit ce ljudi i tako i tako, tko i zasto im je slozio punu puskicu no nije ni moje ni tvoje da im to vise govorimo. Nisam li nedavno negdje rekao da je nase vrijeme proslo, mogli bi se odmoriti Ti i ja, svako na svojoj strani svjeta i nasmij se ponekad onom piletu bez soli u srcu Tirane . Sjeti se magarca u zoru i to ti je to ! Povjest dvadesetog stoljeca...
Postoji jedna konoba gdje sada gori ognjiste . Tamo ja idem grijati kosti i citati Ouspenskog.
A ti Zvonko, tako si se neozbiljno napio te ustanovio da su oni jako ratoboran narod, a da se nisu takvima pokazali u Srebranici... Usutkao sam te i rekao ajmo leci stari, vrijeme je. Kakve sad veze ima Srebrenica...Nisu to ovi.

01.01.2007. u 07:15 • 1 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Lipanj 2015 (1)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (2)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (3)
Svibanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (6)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (2)
Rujan 2007 (2)
Lipanj 2007 (4)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (1)
Ožujak 2007 (3)
Siječanj 2007 (4)
Prosinac 2006 (7)

Opis bloga

dnevnik

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr