kamene price

utorak, 26.12.2006.

Ponoc

Ponoc je kristalnom snu uskratila stvarnost, rekao sam prije nekih deset godina na istu temu.
Tema je vjecna igra ponekad suludih nauma a nekad vrlo koncizna i odredena, kao neka dobro izradena pracka preoblicena u djetinju zelju uzima mi misao iz usta i pretvara ju ovaj put u slova. Sasvim suprotno od uobicajenog nalazi me potpuno nepripremljenog u ovu kasnu noc koja se blizi jutru i pokusava izvuci na cistac sto me to zapravo natjeralo na ovo sto cinim a nije mi bila namjera.To je prst sudbinu upro u mene i drzi ju jos u nekom prijetecem stavu. Duga je noc i kako san ne ide na oci odlucih pisati ne bojeci se posljedica jer i tako sve sto sada kanim napisati kad jednom bude gotovo i kad odlucim da je to kraj price , bit ce vec odavno proslost. Nekom ce proci citav zivot jer moj naum je dugo pisati. Zalog da bih uopce smio u miru pisati ovu duboku bozicnu noc je jako velik. Svega sam se morao odreci i tako sam stekao stanovitu prednost nad uspavanim piscima.Nije mi zelja bila petljati se ali kad je prijetnja vec tu rekoh , hajde. Na koncu nista me ne kosta doli malo vremena kojeg , nek mi ljudi oproste, imam na pretek. Zapravo sve cekam da prode.
Stavljam naocale da bolje vidim ova i tako prevelika slova i u tom trenu pomisljam na vrijeme koje je neumitno prohujalo i lijevo i desno od mene i to tako , da sam kihnuo i najezio se od zime.
Sam u ovu bozicnu noc ovdje u sred svjeta, uz Sjeverno ledeno more razmisljam sto me to dovelo dovde i pade mi na pamet da su ranije izmislili ovakvu napravu za pisanje tko zna, mozda bih postao sto drugo, a ne obicni mornar koji ceka da netko tamo daleko u Palmi popravi generatore u brodu. Vani je zima i spremam se na dalek put. U ovo vrijeme kad svi pa i medvjedi traze skloniste ja se spremam na ocean. Ponekad prosetam pjescanom plazom kojoj nema kraja ovdje na sjeveru , pogledam more i galeba te se sjetim nasih otoka i tako. Ostanem u blizini svjetionika stajati neko vrijeme. Zima je , more je veliko a moje zelje umotane u meke poplune dozvoljavaju sebi svakakve avanture, izlete u nepoznato. Tjelo zove san ali misao ne da. Tjelo hoce odmor ali oci jos gledaju u tminu i slute.Jos im nije dovoljno,gladne su moje oci i nezasitne, moj veliki porok i ne mogu se oduprijeti njihovim igrama.
Nju sam predugo trazio u krivim gradovima , zalazio u krive barove i nisam pogodio onaj pravi trenutak kad je ona na ulici ili tamo gdje sam ja. Mimoilazili smo se , no miris koji je ostavljala iza sebe, jos satima bi budio moju radoznalost i uvjeravao me da postoji samo da treba biti strpljiv.
Vrijeme je za dijeljenje darova pomislim u ovu bozicnu noc i da, nasmjesim se znajuci da ni ona ne spava. Slutim ju u daljini , vjetar Atlantika donosi mi njen miris ravno na prozor mog dalekog doma.Jednog od kreveta koji se ni ulegnuti nece a ja cu vec biti blijeda sjena svoje sustine , ili razmazano okno suzama te tako zaledeno i ostavljeno da ceka proljece koje po prirodi samoj ne dolazi svakom a pogotovo ne onome tko ga uzima za ozbiljno. Negdje izmedu pokusati cu pronaci slkad u sumrak , tamo negdje , stici cu i samo proljece pomislim, moze se to. Samo da mi u srijedu jave da su sredili generatore odoh ja u Palmu pa na ocean, a onda mili moji stici cu i nju. Probudit cu ju u sred karipskog jutra.
Nije dobro zivjeti sam. Besmisleno je i dosadno.

26.12.2006. u 04:32 • 2 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  prosinac, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Lipanj 2015 (1)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (2)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (3)
Svibanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (6)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (2)
Rujan 2007 (2)
Lipanj 2007 (4)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (1)
Ožujak 2007 (3)
Siječanj 2007 (4)
Prosinac 2006 (7)

Opis bloga

dnevnik

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr