Ponoc je kristalnom snu uskratila stvarnost, rekao sam prije nekih deset godina na istu temu.
Tema je vjecna igra ponekad suludih nauma a nekad vrlo koncizna i odredena, kao neka dobro izradena pracka preoblicena u djetinju zelju uzima mi misao iz usta i pretvara ju ovaj put u slova. Sasvim suprotno od uobicajenog nalazi me potpuno nepripremljenog u ovu kasnu noc koja se blizi jutru i pokusava izvuci na cistac sto me to zapravo natjeralo na ovo sto cinim a nije mi bila namjera.To je prst sudbinu upro u mene i drzi ju jos u nekom prijetecem stavu. Duga je noc i kako san ne ide na oci odlucih pisati ne bojeci se posljedica jer i tako sve sto sada kanim napisati kad jednom bude gotovo i kad odlucim da je to kraj price , bit ce vec odavno proslost. Nekom ce proci citav zivot jer moj naum je dugo pisati. Zalog da bih uopce smio u miru pisati ovu duboku bozicnu noc je jako velik. Svega sam se morao odreci i tako sam stekao stanovitu prednost nad uspavanim piscima.Nije mi zelja bila petljati se ali kad je prijetnja vec tu rekoh , hajde. Na koncu nista me ne kosta doli malo vremena kojeg , nek mi ljudi oproste, imam na pretek. Zapravo sve cekam da prode.
Stavljam naocale da bolje vidim ova i tako prevelika slova i u tom trenu pomisljam na vrijeme koje je neumitno prohujalo i lijevo i desno od mene i to tako , da sam kihnuo i najezio se od zime.
Sam u ovu bozicnu noc ovdje u sred svjeta, uz Sjeverno ledeno more razmisljam sto me to dovelo dovde i pade mi na pamet da su ranije izmislili ovakvu napravu za pisanje tko zna, mozda bih postao sto drugo, a ne obicni mornar koji ceka da netko tamo daleko u Palmi popravi generatore u brodu. Vani je zima i spremam se na dalek put. U ovo vrijeme kad svi pa i medvjedi traze skloniste ja se spremam na ocean. Ponekad prosetam pjescanom plazom kojoj nema kraja ovdje na sjeveru , pogledam more i galeba te se sjetim nasih otoka i tako. Ostanem u blizini svjetionika stajati neko vrijeme. Zima je , more je veliko a moje zelje umotane u meke poplune dozvoljavaju sebi svakakve avanture, izlete u nepoznato. Tjelo zove san ali misao ne da. Tjelo hoce odmor ali oci jos gledaju u tminu i slute.Jos im nije dovoljno,gladne su moje oci i nezasitne, moj veliki porok i ne mogu se oduprijeti njihovim igrama.
Nju sam predugo trazio u krivim gradovima , zalazio u krive barove i nisam pogodio onaj pravi trenutak kad je ona na ulici ili tamo gdje sam ja. Mimoilazili smo se , no miris koji je ostavljala iza sebe, jos satima bi budio moju radoznalost i uvjeravao me da postoji samo da treba biti strpljiv.
Vrijeme je za dijeljenje darova pomislim u ovu bozicnu noc i da, nasmjesim se znajuci da ni ona ne spava. Slutim ju u daljini , vjetar Atlantika donosi mi njen miris ravno na prozor mog dalekog doma.Jednog od kreveta koji se ni ulegnuti nece a ja cu vec biti blijeda sjena svoje sustine , ili razmazano okno suzama te tako zaledeno i ostavljeno da ceka proljece koje po prirodi samoj ne dolazi svakom a pogotovo ne onome tko ga uzima za ozbiljno. Negdje izmedu pokusati cu pronaci slkad u sumrak , tamo negdje , stici cu i samo proljece pomislim, moze se to. Samo da mi u srijedu jave da su sredili generatore odoh ja u Palmu pa na ocean, a onda mili moji stici cu i nju. Probudit cu ju u sred karipskog jutra.
Nije dobro zivjeti sam. Besmisleno je i dosadno.
prosinac, 2006 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
dnevnik