C O R D E L I J I N____K U T A K

srijeda, 23.09.2009.

Glavno da se znaju prioriteti.....

Ova naslovnica 24 sata najbolje govori o stanju našeg novinarstva i što je "važna" vijest. Glavno da nam žene imaju velike sise pa ćemo za otkaze lako.


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

- 20:43 - Komentari (25) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 25.05.2009.

Moja blesava faca u Lisi

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Kažu da svatko ima svojih pet minuta slave, pa je eto došlo i moje vrijeme. U časopisu Lisa izašle su mi dvije narukvice i moja blesava faca. Zahvaljujući Lisi kontaktirala me Tamara Roglić, pa se sad moj nakit može kupiti i u njenom dućanu Šinjorina (doduše, po nešto višim cijenama nego što su ove moje u Lisi). Eto toliko u ovom, «hvalite me moja usta» postusmokin.

- 13:34 - Komentari (14) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 20.04.2009.

ZAŠTO ŽENE VOLE MAČKE?

Image Hosted by ImageShack.us



Moram priznati da su me komentari nekih dragih blogerica, dobro nasmijali (sad se vi same prepoznajte u ovoj rečenici), a raznježili i rastopili svi skupa(zamišljena slika: Borgman zove po kući:»Cordelia…. Cordelia», i pronađe samo lokvicu vode, «uh izgleda da nam se netko ovdje popiškio») . Evo Atlantida neću raditi onako duuugu pauzu, mada je sve nalikovalo na to. Izdogađalo mi se dosta toga, i stvarno bih imala o čemu pisati, ali ništa nije za javnost(zbog mira i kolateralnih žrtava). Što bi ono rekli: «Jema puno lipih stvari, ali ne smin kazat»(eh da su bar stvarno lipe…). I zato, umjesto da opet kukam o osobnim problemima, radije ću se pozabaviti nečim što sam slučajno primijetila «šetajući» po forumu hr. Naišla sam na dvije teme koje su me prilično zainteresirale, pogotovo ako ih se gleda kao dvije strane istog problema . Na jednoj se raspravljalo o tome da je žena ženi vuk i kako ne postoji iskreno žensko-žensko prijateljstvo, a na drugoj kako muško-ženska prijateljstva ne postoje zbog moguće seksualne privlačnosti . Svima koji me poznaju jasno je da se ni s jednom od te dvije tvrdnje ne slažem. Imam nekoliko prijateljica s kojima me veže prijateljstvo od preko 20 godina, također ni s jednim svojim prijateljem (a kad smo već kod toga ni s neprijateljem, poznanikom, poštarom, psom ili fikusom…) nisam prevarila Borgmana iako svi imaju potreban alat, a neki su i dobri komadi.
Po napisanome ispada su se žene sposobne družiti jedino s muškarcem u kojeg su zaljubljene i ljudima s kojima su u krvnom srodstvu. Izvan tog kruga iskreno prijateljstvo im je nemoguće. Ako ne pronađu ljubav i nemaju obitelj ostaju im izgleda jedino životinje-eto odakle dolaze priče o ženama koje žive osamljeno u društvu desetak mačaka.
Neću se sad osvrtati na muško–ženska prijateljstva, o tome bi se dalo raspravljati bez kraja. Daleko me više zanima fenomen u kojem žena tvrdi kako su sve žene neprijatelji jedna drugoj (a bilo ih je više na tom topicu koje su tako razmišljale)
Argumentacija je išla otprilike ovako:
1.Na moje pitanje da li su i one same, a s obzirom da su žene, isto tako prijetvorne, lažljive, samožive i nesposobne za iskreno prijateljstvo, sve od reda su napisale kako su one posebne i neshvaćene (na što je jedna forumašica ironično komentirala: «Za razliku od nas ostalih koje se normalno međusobno družimo»).
2. Na moje pitanje da li su svjesne kako su se s takvim negativnim stavom prema svim ženama, a i same su žene, u biti svrstale u one koje su vuk vlastitom spolu, odgovorile su da sam eto ja još jedna žena koja ih napada. Nisu uvažile to da se s njihovim mišljenjem ne bi složila ni da su muškarci i da moje neslaganje nema veze s njihovim spolom.
Ako svako neslaganje s svojim mišljenjem doživljavaju kao napad, čudim se da im je neprijatelj samo polovica čovječanstva a ne cijeli ljudski rod. Još ako ne vole mačke kuku i lele.
Čini mi se da je ovdje netko lud, a po prvi put s olakšanjem mislim da to nisam ja.

- 23:01 - Komentari (9) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 26.01.2009.

Spavala sam zimski san, pa produžila i na ostala godišnja doba

Image Hosted by ImageShack.us


Evo ljudi moji odlučila sam napisati nešto za ovaj moj zapušteni blog. Ovo vrijeme dok me nije bilo, ne samo da nisam pisala, nego se nisam na njemu ni pojavljivala, sve od straha da ću pronaći komentare nekih dragih ljudi koji me pozivaju na ponovno pisanje (dovoljno mi je bilo Borgmanovo zvocanje). Ako su neki od vas, zbog zadnjeg posta, pomislili da je u mene ušao duh Josipa Broza, pa sam zauzeta održavanjem partijskih sastanaka, ipak su pogriješili. Uostalom, takva boljka nije ništa što jedan sposoban istjerivač vraga ne bi mogao riješiti. Na žalost, radi se o mom starom pratitelju ulceroznom kolitisu. Još me jednom podsjetio što čovjek gubi s izgubljenim zdravljem i uvalio me u depresiju. Nije meni moja bolest ništa novo, ali svaki put kad se stvari zakompliciraju izgubim mali djelić svog života, koji više ne mogu vratiti, pa me onda tuga povelika opali po glavi, a ja upadnem u mod za preživljavanje u kojem sve resurse upotrijebim za spašavanje svog tjelesnog i duševnog zdravlja i ne ostane me previše za ikog drugog (Borgmanu preostaje da sastruže ostatke- samo emotivne, ne one s asfalta). No, lagano izlazim iz tog moda pa iako vam u ovom postu još malo kukam, dajem časnu….ne,ne pionirsku…riječ da ću ubuduće samosažaljenje svesti na najmanju moguću mjeru do potpunog nestanka.
Stvarno niste propustili previše novosti u mom životu. Kako uglavnom nisam mogla izlaziti najviše sam radila nakit (jedino dobro što je izašlo iz mog prisilnog zatvora je nekoliko novih komada, stavit ću ih ovih dana u galeriju sa strane), čitala i mnogo sati provela gledajući reprizni program HRT-a. Tako sam np. preksinoć gledala Umri muški 3 iako je Bruce Willis na našoj dalekovidnici umirao puno više od tri puta.
Središnji događaj ovog podužeg perioda u kojem sam nestala s bloga, bio je put u Zagreb. Ne lijepim povodom, jer me tamo čekala kolonoskopija (za one koji ne znaju kakav je to pregled, vjerujte mi ne želite znati i želim vam da nikad ne saznate), koja nije imala dobre rezultate i velikim je dijelom kriva za moje stanje. Jedino dobro bilo je što sam vidjela moje prijatelje G., M i L. Žalosno je što ih zadnjih godina vidim jedino kad dolazim na preglede. Srećom pa nisam pas. Inače bi po logici pavlovljevog efekta, svaki put kad ih vidim hodala s guzom uza zid, onako za svaki slučaj.
I na kraju, da ne bi sve u postu bilo blues ima i jedna baš sretna novost. Već dva mjeseca sam teta jednom malom štrumfu. Moja D. rodila je pišonju. Mali se vrag uvlači pod kožu poput svraba, a sve nas vrti oko svojih bucmastih prstića upravo majstorski. Ne usudim se ni pomisliti što će nam raditi kad malo poodraste.

Image Hosted by ImageShack.us

- 14:05 - Komentari (13) - Isprintaj - #

petak, 11.04.2008.

DRUGOVI I DRUGARICE...

Oni koji još imaju volje svratiti na ovaj moj kutak primijetili su da sam malo zapustila pisanje. Možda bi ti strpljivci još čekali novi post da mi se nije dogodilo nešto vrlo čudno. Sanjala sam. To samo po sebi ne bi bilo ništa čudno da se u mom snu nisu u isto vrijeme pojavili moj najdraži prijatelj, Josip Broz-Tito i koze. Ne pitajte me kako i zašto. To je valjda jasno jedino nekim čudnim putovima revolu….asocijacija u mojoj glavi i možda (ali samo možda) nekom dobrom psihijatru. Ili se jednostavno radi o tome da mi baš nisu sve koze na broju (mada se meni na livadi činilo da su sve tu).
Mogu li sad o drugu Titu govoriti kao o starom dobrom prijatelju s obzirom da smo skupa čuvali neko stado? Vrijedi li to samo za ovce? Morat ću malo razmisliti o tome, hm…. vjerojatno kad mi se pamet vrati s godišnjeg.
Najboljeg prijatelja mogu sebi lakše objasniti, jer se često čujemo, ali ne i kako sam nas dvoje gradske djece betona smjestila u idiličan prizor pašnjaka gdje poput Heidi i Petera grickamo djetelinu i čuvamo koze pa još u društvu mrtvog diktatora.
Da sam redovito pratila događanja na Farmi znala bi na čemu sam. Iskreno vjerujem da gledanje te emisije može promijeniti ljudski mozak na najčudnije načine. Ali nisam. Dajem časnu riječ (zašto li mi u glavi stalno zvoni pionirska) da se svo moje gledanje Farme svodi na desetak min. prije tjedan dana. Naime, na forumu hr. pojavio se topic o zlostavljanju kujice Lise od strane sudionika tog showa . Činilo mi se nepoštenim napisati prosvjedni mail samo na temelju pročitanog, pa sam potražila termin prikazivanja i odlučno sjela pred ekran. Izdržala sam, kako napisah, desetak min. U tom kratkom vremenu nisam ni vidjela jadno pseto. Tako mi je žao Lisa, nisam mogla...čak ni zbog tebe.
Izgleda da ću se morati zauvijek pomiriti s neznanjem odakle su koze i Tito ušetali u moj san.
Vi ćete ovaj netraženi uvid u moj unutrašnji svijet dobiti s malim zakašnjenjem. Pišem ga tik nakon buđenja. Nisam se istina probudila u znoju i vrišteći, ali jesam vrlo rano i s osjećajem kako s scenom iz moje glave nešto ozbiljno nije u redu. Tako ću sada samo snimiti napisano u word za kasnije stavljanje na blog i vraćam se u krevet. Bude li sreće možda upoznam i Jovanku.

- 08:20 - Komentari (34) - Isprintaj - #

četvrtak, 28.02.2008.

SVI POMOZIMO SANJI

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Dragi moji ljudi htjela sam vam napisati post o sebi, ali to će pričekati zbog važnije obavijesti. Imam prijateljicu koja je teško bolesna i sama na svijetu. Kad god mi je teško sjetim se nje i bude mi lakše jer uvidim da može biti i gore. Njenu sam sudbinu ispričala svojim curama s Radionice snova i odmah se organizirala aukcija naših radova čiji će prihod biti uplaćen na Sanjin račun. Najviše će biti nakita ali i drugih ručnih radova. Imate priliku kupiti nešto lijepo i u isto vrijeme napraviti nešto dobro. Dođite na blog ZA SANJUi odaberite nešto za sebe. Kako Radionica snova planira još ovakvih akcija na tom će se blogu često moći kupiti predmete za koje će novac ići u humane svrhe. Pri tom nećemo zaboraviti ni naše četveronožne prijatelje, pa je jedna od planiranih akcija i skupljanje novca za kupnju zemljišta Noinoj arci koja se zajedno s svojih 60-tak pasjih štićenika uskoro mora iseliti iz dosadašnjeg azila.
A sad ipak nešto sebično. Stigle su mi haljine. Plavo-bijela je odmah otputovala nazad u Quelle jer je bila velika (to sam možda i mogla prepraviti s dva ušitka) i materijal je obični cic što mi se nije svidjelo. Zato je ona pletena ostala da Borgman oko nje i mene u njoj pleše paunski ples. Morat će samo malo pričekati jer sam dobila upalu pluća (koja sad već lagano prolazi), pa baš nije najpametnije da paradiram u laganoj haljinici.
PS. Moram pohvaliti Quelle jer su mi povrat novca za plavu haljinicu isplatili bez dugog čekanja i bez problema

- 20:16 - Komentari (14) - Isprintaj - #

četvrtak, 24.01.2008.

KATALOŠKA PRODAJA ILI KAKO SU MI USPJELI PRODATI MAGLU

Sad će me vjerojatno neki optužiti da sam čekala moljakanje kako bi nešto napisala. Na žalost stvari nisu tako jednostavne, ali priznajem laska kada ljudi do čijeg mišljenja držim napišu da im fale moje umotvorine. Trillin komentar bio je kap koja je prelila čašu moje neodlučnosti. To što nisam pisala bilo je posljedica jedne čudne situacije u kojoj sam se našla. Imala sam potrebu pisati o stvarima koje bi iznesene u javnost povrijedile jednu osobu kojoj je i bez toga teško, što nije dolazilo u obzir, a nisam imala inspiracije pisati o ičem drugom jer mi se to neprestano motalo po glavi. Borgman me uvjerava kako sam blesava jer preuzimam odgovornost i imam osjećaj krivnje za nešto što nisam ni skrivila niti mogu previše pomoći.
Blesava ili ne protiv sebe ne mogu.
Ali, kako sam se dogovorila sama sa sobom da ipak nešto napišem, morala sam negdje potražiti inspiraciju. I našla sam je listajući kataloge Quelle i Neckermana. Kako zbog kolitisa povremeno imam problema s dugim šetnjama, što mi otežava obilazak dućana, znam si ponešto naručiti preko kataloške prodaje. Nađe se tu i korisnih stvari, ali ponekad je nevjerojatno što nam sve pokušavaju prodati. Odlučila sam vam predstaviti, po mom izboru, tri najnekorisnija ponuđena predmeta. Nisam izabrala nikakve ukrasne figurice. Ima ih stvarno neukusnih, ali s ukusom ili kič njima je nekorisnost i onako svima jedina svrha tj. to da nekome budu lijepe i na stoliću ili u vitrini skupljaju prašinu. Radije sam birala predmete koji bi trebali imati nekakvu uporabnu vrijednost, a korisnost koje ja ni s puno truda nisam uspjela dokučiti. Možda mi vi možete pomoći.
Pa krenimo redom:
1. OGRTAČ ZA PSE (S BOŽIĆNIM MOTIVOM)

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Ovo sam stavila na prvo mjesto jer osim što je potpuno nekorisno još je i okrutno. Da me ne shvatite krivo, odjeću za pse u nekim slučajevima držim potrebnom. Zaista postoje pasmine pogotovo manje kojima je zimi potrebna zaštita od hladnoće. Također i starijim psima koji, kao i svi starci, imaju problema s bolovima u kostima dobro je zaštititi leđa bar kada idu na kišu. Ako svog psa mogu spasiti od kostobolje oblačenjem kabanice napraviti ću to ma kako to susjedima izgledalo glupo. Ali to su onda neupadljivi, funkcionalni komadi, napravljeni da najmanje smetaju psu, a ne modni dodaci koji se slažu uz odjeću vlasnice/ka ili ovakvo preseravanje u kojem se od psa radi Djeda Mraza. Dobro da mu jadničku nisu i bradu stavili.

2. GRIJAČI JAJA

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Kad god sam nekome spomenula grijače jaja, svi su me bez iznimke upitali:»Čija jaja?». Od svih jaja koja su ljudima padala na pamet (a bilo je od lascivnih primisli, do ideja vezanih uz inkubatore), na ona kuhana nije pomislio baš nitko. Priznajem loša sam domaćica pa mi je u ovom slučaju možda promakla korisnost proizvoda, ali sudeći po reakcijama ostalih...

3. SUDOKU WC PAPIR

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Sad će me svi ljubitelji rješavanja križaljki na wc-u razapeti na križ, ali pričekajte ipak objašnjenje. Koliko god se ideja omiljene nam križaljke otisnute na wc papir činila privlačnom mislim da je ipak bolje držati se rješavanja onih iz novina (U 24 sata ih ima toliko da bi bilo dosta i ako patite od višednevne opstipacije zbog koje na školjci sjedite satima). Naime, wc papir ima određenu svrhu koja bi se rješavanjem križaljke po njemu potpuno izgubila. Da li bi vi obrisali presvijetlu s nečim što pušta tintu?

A jučer sam doživjela i veliko razočarenje. Odlučila sam sebe počastiti jednom haljinom koja mi se na slici učinila jako lijepa i dugo se već kolebam da li da je naručim(nije baš jeftina). E pa kad je stigla ispalo je da je broj 36 otprilike veličine 42, a materijal takav da me Borgman ne bi smio zagrliti kad je bura ako ne želi da ga tresne statički elektricitet. Haljina sutra putuje nazad u Quelle.
Kako sam uporna u tome da sebe počastim nečim, a i Borgman je odlučio nešto investirati u moje zadovoljstvo, umjesto povrata novca naručila sam dvije druge haljine koje mi se sviđaju (ovaj put provjereno pamučne).
HALJINA 1

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

HALJINE 2 I 3

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Hoće li Cordelia ovaj put biti zadovoljna?….Hoće li joj haljine biti po mjeri?….Koliko će trebati Borgmanu da zamota jezik kad je vidi u njima?….Saznajte u jednom od idućih postova.

- 18:52 - Komentari (17) - Isprintaj - #

utorak, 20.11.2007.

JESU LI MAČKE DOBRI BOŽIĆNI POKLONI?

Alexxx evo potražila sam svoju muzu. Plakala je skrivena u ormaru i jecala kako sam je potpuno zapustila i prepustila se žderanju čokolade. Što ću kad mi je život gorak pa ga moram s nečim zasladiti.
Ima nekoliko stvari koje mi se vrte u glavi ovih dana. Na razmišljanje su me potaknuli problemi nekih mojih prijatelja, a koji su se, makar iz potpuno drugih područja, na nekoj razini spojili sa stvarima koje me i samu muče. Oduvijek sam bila pomalo oprezna ili ako ću biti do kraja iskrena ziheraš, kukavica, pogotovo ako mi je nešto bilo važno.
Iako ostalim ljudima lako praštam, veliko sam zlopamtilo kad su moje vlastite pogreške i propusti u pitanju. Tako se svako toliko sjetim svih onih prilika u kojima sam, polazeći linijom lakšeg otpora, odustala od nečega što sam željela, jer mi se na ovaj ili onaj način činilo nedostižnim. Ponekad je sve izgledalo preteško, ponekad sam mislila da nisam dorasla zadatku ili da takva prilika jednostavno neće malog smrtnika poput mene.
Danas s vremenskim rastojanjem i kojom godinom više, većina razloga zbog kojih sam odustajala čine mi se smiješnima, a ciljevi koji su mi se tada činili velikim, sad izgledaju kao velike gluposti (glupa je bar bila moja iluzija o njihovoj veličini). Na žalost čak i sada kada sam svjesna svoje mane i kad su ulozi veći nego su bili u mojim teen godinama još uvijek se nisam riješila svoje nesigurnosti.
Još uvijek se pitam koja je razlika između zdrave ambiciozne upornosti, i kretena koji gura projekt koji nije vrijedan nikome osim njemu. Gdje je granica između lakog odustajanja i udaranja glavom u zid? I kako među svojim ostvarenjima odvojiti one koje su usprkos neuspjehu tek još uvijek neprepoznati potencijali na kojima treba inzistirati od promašaja koje je najbolje zaboraviti?
Prijatelji uglavnom cijene moje savjete i nedavno sam vezano za to dobila lijep kompliment od prijateljice. Hvalila me kako mogu realno sagledati problem, bez preuveličavanja, bez osude. Nisam kao ona tri majmuna ne vidim, ne čujem i ne govorim ništa loše, a ako problem ne doživljavam onda ga i nema. Govori li istinu? Hmmm pitam se gdje onda nestaje ta moja pamet i racionalnost kod donošenja vlastitih odluka.
Kad sam o tome kukala prijatelju komentirao je:»U postolara su najgore cipele». Ali upravo tom prijatelju moram zahvaliti što sam napravila mali pozitivni koračić. Na njegov nagovor izgurala sam jedan plan do kraja. Daljnji uspjeh više nije u mojim rukama i nemam pojma hoće li što od toga biti, ali važno je da sam se usudila pa makar me krajnji rezultat i razočarao. Nije to ništa veliko, niti će mi promijeniti život, ali je baš jedna od onih stvari od kojih bi nekad odustala upravo iz uvjerenja kako nisam dovoljno
sposobna ni važna da bi mi to upalilo. Zgodno je kod takvih odluka imati pri ruci pravog prijatelja čija pozitivna pristranost daje snagu. Hvala ti G. na ideji i podršci. Suosjećanje Borgmanu koji trpi moje trenutno nestrpljenje.

A sad nešto potpuno drugačije. Nepažnja moje obitelji u kombinaciji s prirodnom životinjskom željom za razmnožavanjem dovela je do rađanja šest novih malih čupavih života. Ili normalnim nepoetičnim rječnikom rečeno, bratu je iz kuće pobjegla mačka koja se tjera, opalio ju je neki ulični mačor i sad imamo šest mačića koje treba udomiti.
Prvotni šok zamijenila je raznježenost jer su male barabe preslatke i uvlače se pod kožu brzo kao svrab. Pet je curica i jedan dečko.
Kako im je mama vjerojatno miješana s perzijankom (nismo sigurni jer je pokupljena s ulice) imaju dugu dlaku, ali nemaju onu plosnatu njuškicu karakterističnu za tu vrstu. Dlaka im je baš čudna, više podsjeća na krzno angora kunića nego na mačje (ccc Mici s kim si se to sve vucarala).
U svakom slučaju mačići su sada stari mjesec dana i za otprilike četiri tjedana biti će spremni za udomljavanje. Dečko i dvije curice imaju sigurne udomitelje(bar se nadam), a za tri curice još tražimo ljude koji bi ih pazili i mazili to njihovo veličanstveno krzno (iššš, iššš sve potencijalne Cruele de Ville, nisu psi, a nema ih ni 101).
I sad uz sva ona teška životna pitanja iz prvog dijela posta moram postaviti još jedno:»Jesu li mačke dobri Božićni pokloni»?

Ponosna mama


Jedini pišonja u leglu i najmanji od svih. Ne mogu vjerovati da je ovo ružnjikavo stvorenjce s prve slike isti ljepotan s druge.

PRIJE


DANAS


Mačići na hrpi 1


Mačići na hrpi 2


Mačići na hrpi 3


Mačići na hrpi 4

- 21:14 - Komentari (18) - Isprintaj - #

utorak, 02.10.2007.

JA BI ČOKOLADE


Evo draga Atlantido isplakala sam konačno sve suze (žalosnice i radosnice) pa odlučih napisati nešto na svom zanemarenom blogu. Nemam pravog razloga zašto sam ga na jedno vrijeme prestala pisati osim neke bezvolje koja me zadnjih mjesec dana drži i ne pušta. Zato je Borgman otvorio još jedan blog (Borgman nexus cube). Valjda u našoj obitelji kreativnosti ima dovoljno samo za dva bloga pa je pokupio i moj dio. Tko će ga znati? U svakom slučaju svi pokušaji da sjednem pred kompjutor i misli uobličim u koliko toliko suvisao post završili su neuspjehom. Mirna s zamagljenim pogledom uprtim u daljinu, svojoj sam okolini izgledala kao u dubokoj kontemplaciji, ali da su mi mogli zaviriti u misli otkrili bi otprilike slijedeći sadržaj: «Ima li u regalu još koji komadić čokolade? Morala bi se ustati i pogledati, a ako to napravim Borgman će mi zauzeti komp. Opet neću ništa napisati. K vragu, baš mi se jede nešto slatko.» Možda jednom netko i uspije razmišljajući riješiti tajnu o smislu života, ali to očito neću biti ja. Ipak, potaknuta Atlantidinom ironijom u komentaru, odlučila sam prekinuti šutnju pa makar napisala nešto bez posebnog smisla i svrhe. Upravo ovo što trenutno čitate. Da upotpunim stvar evo vam jedne moje davno napisane pjesmice koja se ovdje uklapa kao ključ u bravu.

BEZVEZNA PJESMA

Ova je pjesma čudna.
Bez lijepog stiha il' rime.
Tek da mi olovka nešto
piše po papiru.
Ovo je pjesma trenutka,
bez poruke i dubokih misli.
Ovo je bezvezna pjesma,
kojoj je došao kraj.

- 09:11 - Komentari (12) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 03.09.2007.

SUZE





Danas su mi zasuzile oči zbog sasvim suprotnih osjećaja. Zasuzila sam od nemoćnog bijesa i tuge zbog sedmorice poginulih vatrogasaca, njihovih obitelji i kolega koji se još bore za život. Ali i zbog veličanstvenog uspjeha Blanke Vlašić koji me čini ponosnom što sam iz Splita i Hrvatske. Nazovite me plačljivicom ali ne sramim se suza ni zbog jednog od ovih događaja.

- 12:35 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< rujan, 2009  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Prije otprilike 35 god. izašla sam na ovaj svijet nezadovoljno vrišteći na sav glas. I kako je vrijeme pokazalo bila sam u pravu. U usporedbi s toplim majčinim tijelom u kojem sam se ugodno baškarila, s dovoljno hrane i spavanja, ovaj je vanjski svijet prilično opasno i naporno mjesto. Ali što je tu je. Potjeralo me vani i sad sam, svidjelo se to kome ili ne, tu. Još od tog prvog izlaska ostalo mi je u navici da glasno izražavam svoje mišljenje o svemu što me okružuje pa ću to raditi i u ovom svom blogu. Svi kojima se moji komentari i napisi ne svide nek se obrate mojom mami. Da me ona nije odlučila izbaciti ja bih još uvjek ugodno plutala u njenom stomaku i nitko sa mnom ne bi imao problema. Eto tako. Unaprijed skidam svu odgovornost sa sebe. (ovaj uvod pisan je 2005 god. tako da su se moje godine promijenile, ali sve ostalo je ostalo isto)


    E-MAIL



    plus.hr



    Radinoca Snova - Humanitarne akcije








    Image Hosted by ImageShack.us














Linkovi

meni zanimljivi blogovi

Moj nakit

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se