The memory remains

ponedjeljak, 19.06.2006.

You, you give me something; something that nobody else can give...

Uf kad te netko uhvati nespremnom.
Blabla- on/ona ti prica a ti 3 put ponovis nepotrebno pitanje-Molim? Da bi uspjela u te 3 minute razmisliti i dati neki smisleni odgovor.
Ili jos bolje- netko ti nesto prica; i na kraju recenice zacujes uzlazni ton u obliku upitnika. Njegova/njezina faca gleda te onim okicama i ceka odgovor. Ali ja nisam cula sto si rekao/la..kazem sama sebi i nabacim keretnski smajlic i kimnem glavom. Vjecna enigma koja i nije toliko vjeca uzmem li u obzir da cu je za sat vremena zaboraviti i dilitati iz majne mozdanih stanica.

And something makes me think I'm here to stay
I'm so happy where I am...



I bas volim sve sto je oko mene. I ljude i dogadaje i sredinu i osjecaje.. Sve. I volim sto sam se rasplakala s mojom kokom na pjesmu 'prijateljice'. Volim sto sam zaustavila jedan dogadaj na vrijeme koji je rezultirao obostranim zadovoljstvom. Volim ici na more i pjevati na sav glas pred hrpom turista. Volim sve bas sve sto se dogodilo u ovih mjesec dana.

I'm holding heaven in my hands
It's automatic baby and it feels good

Feels good
Feels so good
...
- 22:01 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>