|
---tup tup ,tup, tuuuppppp.. ?*?*?*?*?*?*?*?*?*?*?*?*?*?*?*?
odjekivalo je konstantno s teškim zadnjim tup?*? - uh, ovaj tup je stvarno bolan, baš me podsjeti na onu stvar iz mladosti "Work hard" -depeš moda.. he hhe he - kiselo se nasmijah u svojoj žalosti.. hi ih ih -- neki me kurac obuzeo i ne skidam smajlič s usana.. nostalgija?!. osjećaj ponovnog viđenja nakon duge stanke? vjerovatno. Shuham si kavicu u glavi da lakše podnesem situaciju te razmislim o tome kako stvari stoje. a kako stoje , naravno na prvi pogled vrlo loše, u nezavidnoj sam poziciji, muda drhture od nemogućnosti saznanja što će biti a mozak ubrzava svoj rad i trudi se uvijek biti ispred sviju, barem za picinu dlaku.
Dobro je!
kaos koji se zbivao ubrzo je bio prekoračen divovskim koracima. I jedno jednio pitanje je ostalo nerazjašenjo u mojoj glavurdi. to više nije bilo toliko i pitanje već sama konstatacija - osjećaj jednoga stanja (u biti ne osjećanje) pitanje što sada ?! Ne u ovoj situaciji, živo mi se za nju jebe, nego osjećaj da NE znam. to je istinski najgore moguće stanje. ne da ne znam svirati klavir ili plesat tango, nego kad uvidiš da ne znaš sebe?! da ne znaš što želiš?! da ne znaš zašto želiš?! -----nemoć u potpunom smislu riječi. gubitak na svim poljima postojanja.
"Spoznaj sebe" --ha ha ha-- dal sam spoznao sebe? - rekao bi ko iz puške.. i više nego dobro znam ja vrlo dobro i sebe i tebe, ali Ne Znam - SEBE - moguće da je to neka vrst ponovnog osvješćivanja vlastitog "ja" ulazak u "mentalnu" zrelost!? da zaključim ono što ću biti idući period svog postojanja, moram se ponovo prepoznat i odrediti svoj put u idućem razdoblju, ako će ga uopće biti, ako se uopće živ izvučem iz ovoga prokletog potpalublja. da to mora da je to nema što drugao da bude, kao što je mi je jednom prijateljica rekla svako bira svoje roditelje! . e tako ja ponovo biram svoj put, svoj novi "mentalni" put u novo stanje svijesti......................
|