četvrtak, 09.02.2006.

21 halo!?

..........................nestao sam trenutno, zaplovio u unutarnji mir, nema nikakve boli koju osjećam, ništa na horizontu, ne čujem što govori, znam da sam utonuo u blaženstvo postajem njem, suvišan na svijetu stopljen u udobnost vlastitog mira i osjećanja pasivnosti.
Jednostavno, iskreno, nevino dremanje.
Brže nego inače povratila mi se snaga i živost, no nje više nije bilo tu. Nisam se uopće zabrinio, nego pokupio svoje stvari krenio žurno na kolodvor jer kroz nekih 2 do 3 sata smo Miro i ja trebali krenuti na put. Auto ću ionako ostaviti na kolodvoru, agencija će ga pokupiti, najmanja briga. Brzo sam stigao na svoje odredište jutro još nije niti bilo blizu, nazirala se vlaga u zraku te samo pravi poznavatelji ove mikroklime bi mogli prema sadašnjem stanju zaključiti da će vjerovatno kišiti s dolaskom dana, no tada ću ja biti već dalje od kaljuže i gradskog smrada koji se proširi nakon svakog natapanja ulica i vlage što uništava svaki oblik života.
Jedinu stvar koju sam sakrio na dno putne torbe bila je poruka koju mi je neznana imenom, djevojka dala u restoranu, bojao sam se uopće pročitati ponovo i s mišlju da je dalje od mene prije ću zaboraviti i naravno nikome ništa govoriti. Mrio će me sigurno za par sati kada se vidimo dočekat i osmjehom i ručnom mimikom jebanja te namigivanjem pokušati dobiti moj odgovor izdaleka i bez izgovorenih riječi, samo naslađivanje i guštanje dok bi mu prepričavao događaj oduševile bi njegovo buckasto tijelo. Ali, definitivno sam odlučio da bolje ništa ne govorim, ja jučer nisam tamo bio, s nikim se nisam vidio, nego sam se zalio u lokalnom kafiću zbog putne nervoze i vlastite slabosti ne imanja muda uleta ženskoj o kojoj sam mu pričao, radije ću ispasti pravi papak nego započet priču o nekim spletkama i ko zna kakvim tajnim igrama oko glupih figurica i njihovog značenja za bolesne kolekcionare, nu vjerovatno to i nije tako jednostavno, možda se nešto skriva između tih igara? Nemoguće da ljudi toliko žude za glupošću, polagano se počnem zapitivati, dal ima nešto u svemu tome, i same te pomisli nagnale su umor na oči koje su se vrlo dobro oporavile nakon uživanja drogice.................................

- 13:02 - Komentari (4) - Isprintaj - #

srijeda, 01.02.2006.

halo 20!?

............................nismo se hinili uzeti se odmah, niti sam ne znam tko je koga više uzimao. Polugoli i ushićeni od uzbuđenja pojačanog djelovanjem opijata, postajali smo zvijeri koje nisu obraćale misli na ništa drugo osim trenutnog guštanja i čiste požude tijela, mozak je doslovno stao, ko da nikad nije postojao, a ostali napor za održavanje života i funkcije organa, organizam je automatski preuzeo, jednostavno sam vegetirao u svim predjelima čeonih režnjeva i dalje prema malome mozgu, eh kada bi češće mogao ovako ispustiti mozak na pašu, neka se on lijepo odmori od samoga sebe, dopusti tijelu neograničeno uživanje u tjelesnim stvarima, a on neka se uključi samo kada je potreban za korištenje, jer sada definitivno nije bio pozvan i samo bi smetao pri fizičkom kontaktu.
Jednostavno, jebali smo se, i nista nam nije falilo. Dapače, izdržao sam cca. petnajstak minuta dok nisam ispustio sjeme, uh nijem mi dala da prestanem, ali sam si ipak dopustio pauzicu i popušio cigaretu uz par gutljaja nekog likera iz bifea, dok je ona ležeči se izvijala poput guje i mazila se o moje koljeno, poluotvorenih očiju tiho je ispuštala slabašne zvuke, predtpostavljam uživanja, čak su mi zvučali iskreni sada kada se trljala o konjeno nego kada sam penetrirao?! , i tada se uključila glupa žarulja u mojoj glavi, počeo sam razmišljati. Misli su preuzele kontrolu nad tijelom, uputile ga kako da djeluje, što da radi, gdje da je miluje, gdje da je draži, također i ovakav smišljen scenario njoj se dopao čak i mnogo više od prijašnjeg grubog, sirovog, ne želim zvučati patrijahalno, muškog, egoističnog i smislu vlastitog zadovoljenja potreba, bez obzira koliko drugo biće uživa ili ne jer u tjelesnome sve je podređeno osobnoj zadovoljštini, dok s misaonim razumnim rasuđivanjem i samom mišlju o drugome biću i o njezinim potrebama sve postaje idiličnije, sada su sve misli moje bile uprte u nju, prema njenoj misli. Nažalost, njenu, nisam uspio ostvariti kontakt, jer sada se kod nje uključila vjerovatno ona ista problematika, tj. isključila je mozak i snažno me povukla prema sebi okrenila mi leđa i gotovo me natjerala da je uzmem s leđa, nije mi teško palo pošto sam došao k sebi i bio spreman za još jedno ugodno druženje s djevom kojoj niti ime nisam znao?! Ko da je bitno sada u ovome trenutku, meni sigurno nije, i bilo bi debilno da je uz njeno jecanje upitam, oprosti kako se zoveš?! , stvarno, tek sada sjetim se glupe kuverte i njenih riječi, fak, pa ja sutra ujuto putujem, moram na kolodvor, na vlak, a ja se polagano trijeznim od droge s obzirom na prestrašno znojenje, cijela guzica mi je ustvari bila mokra od znoja, a na njenim leđima se napravio maleni bazenčić pun slane tekućine, a kapljice su se samo stvarale, sve dok nije ispustila bolan krik da sam se gotovo stresao i vratio u stvarnost, bila je gotova. Samo se ispružila na krevet na par sekundi i bacila se na moj ud, zanimljivo, žene uglavnom ako budu zadovoljene na pravi način imaju puno više energije od nas tipova koji odmah legnu i potonu u san, njima se pojača moć i dobiju još na snazi i entuzijazmu. Ništa mi nije smetalo prepustim se situaciji i počnem lakše disati, zaklopim oči, poželim umrijeti sada i ovdje, a ne tko zna gdje i na kakav način..................................................

- 13:07 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>