confetteria

nedjelja, 31.12.2006.

zatvoreno zbog inventure

Ljudi moji, samo da vam kažem .... Opasno mi je dosadno! Toliko mi je dosadno da sam ovaj post započinjala par puta, ali mi je dosadno čak i pisanje... Fale mi izlasci, jurnjava gradom, stres... Ovaj Mali je zaista kao neki lutak na napuhavanje sa ugrađenim vibratorom... Dečko se više ne javlja nego se javlja... Nisam ni očekivala neku vezu, možda sam razmažena, al bemu miša, i kad si s neki samo zbog (odličnog) sexa, red je da odgovoriš na sms.... Al dobro, ostao mi je još pokoji prst (na nogama) za brojanje svih (vrsta) frajera koje sam probala pa se za sad ne uznemiravam... Zapravo, baš si nešto razmišljam...Znate kako u informatičkim sustavima sa početkom godine resetiraju brojčanike i kreću od nule... Mislim da ću i ja tako... počet brojat likove samo za tekuću godinu... Ovi praznici su katastrofa za nas samce .... Svi su u nekoj jurnjavi, pripremama.... Sa dečkima, obitelji, rodbinom... Jedva čekam da ovo cmok-cmok razdoblje završi... Kraj godine je pa, kao, trebali bi nešto rezimirat, pametno zaključit i donijeti neke veeeeelike odluke... Pa ono, meni je glava po tom pitanju prazna...Niti imam o čem previše razmišljat jer ak nisam razmišljala i smislila nešto dok je stvar bila aktualna, kakve koristi da sad tu nešto jako pametno razmišljam o tome šta je bilo... Ili da donosim neke strašne odluke... MIslim, o čemu? Zapravo i nema ništa što me jaaaako smeta ili želim da moram donosit odluku... Jer ja obično malo ili duže razmislim, promislim, odlučim i to je to. Više ne mislim. Tako da ovo vrijeme za koje kažu da je dobro da "pronađemo" sebe.... meni je D O S A D N O ! Otišla bi se malo izluditi ali nemam s kim... Svi samo govore – može, onaj tjedan kad prođe ovo ludilo...Pih! Do onda će me proći volja! I imat ću posla preko glave vjerojatno! Pih... Baš mi je dosadno.... Neću puno pisati jer vas ne želim gnjaviti ... A o čem i da pišem... kako sam konačno stavila zimske gume, popravila maglenku, sašila zavjese, kupila super tegle za cvijeće i malu sexy lampicu pored kreveta... Zapravo, jedino šta me malo muči ... imam 2 kombinacije za doček i nikako da se odlučim šta obući .... Pa evo, možda možete pomoći u odabiru : crno s nekim srebrnim pizdarijama gore da se diskretno blesiće - uska i mekana baršunasta tunika - dolčevita bez rukava, široki kožni remen, uske hlače, visoke kožne čizme sa punom petom i okruglim vrhom ili smeđa varijanta, naravno mora se svjetlucat jer ja sam u duši mala svraka, pa tako ovo ima zlatne niti na pojedinim dijelovima - samt minica, dugačka tunika u kombinaciji smeđih i bež crta i sa rukavima ali i velikim dekolteom, visoke čizme od brušene kože sa sitnim zakovicama i krznom Barem o tome gdje idem ne brinem... Naime, idem ponovno na party u organizaciji onog lika koji je organizirao party na temu crvenog, bit će nas oko 35, organiziran je catering i bit će veeeeliki vatromet...Jedini problem je što će biti sve parovi osim nas 2 neuparene. Doduše... Ne znam jel slučajno ili namjerno, ali danas sam saznala da dolaze i 2 slobodna frenda od jednog uparenog. E sad... hm... Očeš nečeš, ne budu imali baš veliki izbor koga prvo ljubit za Novu pa si sve mislim da bi moglo biti čisto ok.

- 00:21 - Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 26.12.2006.

posljednja za bivšeg

Kosu sam skratila šminku promenila TEBE izgubila a BOL pobedila tebe izgubila a život sredila! Kosu sam skratila osmeh sam vratila teret sam skinula konačno živnula Tebe izgubila i bol pobedila a ŽIVOT sredila Da li mirno spavaš, luče moje ? Ovo veče dal te savest peče govoriš li u snu ime moje Dal'te čuje Ona što te truje ? Da li mirno spavaš, luče moje ? Ovo veče dal te savest peče govoriš li u snu ime moje Dal te čuje Ona što te truje dal te čuje dal ti poveruje dal te čuje dal ti poveruje... Kosu sam skratila malo ZA PROMENU malo al dovoljno da svi se okrenu U oku stari SJAJ tko kaže da je kraj? Kosu sam skratila malo za promenu malo al dovoljno da svi se okrenu U mom je oku sjaj čiji je ovo kraj sam sebe upitaj ! Da li mirno spavaš, luče moje ovo veče dal' te savest peče Govoriš li u snu ime moje dal te čuje ona što te truje Da li mirno spavaš, luče moje ovo veče dal te savest peče Govoriš li u snu ime moje dal te čuje Ona što te truje dal te čuje dal ti poveruje... Život zna zaista biti čudan i smiješan, pa tako sam na CD-u kojeg sam uzela Malom iz auta, i uz koji smo se prvi put posexali, sa svim i svačim gore, naišla na ovu stvar čije riječi kao da su stvorene za mene u ovom trenu... Cijelu stvar ne stavljam na blog jer mnogi loše gledaju na taj glazbeni smjer ali šta mogu kad je naprosto savršena... I mislim da će to biti uglavnom zadnji post posvećen mom bivšem...jer... Uh... Da nemam jedne zajedničke slike, morala bi se dobro koncentrirat da se prisjetim kako taj čovjek izgleda... Ne mogu vjerovati sama sebi, dal sam tako prevrtljiva, dal sam zadnja drolja i varljiva kučka, ili sam možda bila toliko izmučena sa svime pa mi se sad sjaj u jednim nježnim PLAVIM očima čini kao spas ... Ne znam ali ... Jedino na što sad mogu misliti je dodir crne kose pod mojim prstima, muški miris i okus cigareta na usnama... napeti mišići ispod baršunaste kože i čvrsti zagrljaj koji je obrisao sva moja pitanja... Ah da... Mali... mmmm.... Zaslužuje zaseban post

- 01:46 - Komentari (6) - Isprintaj - #

petak, 22.12.2006.

Božična čestitka

- 15:38 - Komentari (8) - Isprintaj - #

srijeda, 20.12.2006.

mačja posla

Moj bivši dragi znao me zvati malim mišićem... To valjda iz milja. Za sebe je znao reći da je on mačak... Al ako je suditi po zadnjih tjedan dana, malo se zajebo oko podjele uloga. Ili je ovaj mišić izrastao u pravu mačku... Onu koja se uvijek dočeka na noge... Ako ne već na svoje, onda na tuđe... Ili bolje da se izrazim – u tuđi zagrljaj. Da skrenem misli s prekida, i da se ne dovedem u situaciju da radi čiste dosade popustim u svojoj odluci o prekidu, da popunim slobodno vrijeme i misli, pristala sam na jednu kavicu ... Još dok sam bila sa svojim bivšim, trebalo mi riješiti neke sitnice vezane uz taj moj budući biznis, poziv frendici koja je u tim vodama dal pozna koga.... I za pola sata zazvonio je moj mob a s druge strane ugodan muški glas.... Posao smo riješili u par minuta, ali i nastavili razgovor... Kasnije su povremeno kolale neke sms porukice, dogovarala se kavica... I tako... Onaj ružan dan, onako uplakana i jadna zbog ružnog prekida, brisala sam poruke iz moba i naišla na jednu porukicu ....sjetila se nerealiziranih kavica... Jedan sms i kavica je bila dogovorena. Odmah za drugi dan, da se ne predomislim. Ajme što mi je drugi dan bila tlaka al malo je neozbiljno dogovorit pa otkazat, a ionako se moramo za posao do kraja dogovorit. I tako... Kavica protekla jako ugodno.... Zapravo, sa posla smo vrlo brzo prešli na neke druge teme.... Vidjela sam mu u očima iskrice, da mu se sviđam... Na rastanku je pitao kad se vidimo opet... a odmah drugo popodne mi je stigao sms zašto se ne javljam, zar sam se pomirila s dečkom... Naravno, priznao je da se raspitivao kod frendice. Pristala sam na drugo piće, mada nije 100% moj tip.... U nekoj masi vjerojatno ga ne bih zamijetila.... Zgodnički je ali nije moj tip, no odlučila sam mu pružiti šansu.... Sama sebi ne mogu vjerovat da takvi još postoje... Jer on ne samo da je moje godište, zaposlen i ima auto, već je i neoženjen, nema nikakvo skriveno dijete ili bivšu ženu.... I nakon drugog pića me pitao šta ćemo za Božić! A taj drugi spoj sam skoro otkazala. Taj dan sam bila na nekom izletu sa svojim klubom, bilo je i više nego odlično, ali vožnja u drugi grad, paradiranje okolo, naslikavanje, svečani ručak, vožna natrag uz laganu kišicu... Izmorilo me. No, mali je bio uporan.... Rekao je da sam obećala i da ću izaći na to piće s njim... Pola sata kasnije je bio ispred moje kuće. S drugim autom. Za razliku od mog ex, mali se ne hvali s poslom, i ustaje se rano ujutro da bi radio za kiki-riki ... Tako bi to komentirao moj ex... Doduše, mali sad već valjda zarađuje na vagone kiki-rikija... Jao, kako je bilo dobro malo za promjenu se uvalit na suvozačev sic i ne mislit o ničemu... Sviđa mi se kako vozi, jako .... Toliko da nisam ništa rekla kad me sa 220 na sat odveo u nepoznato ... po tablama na autoputu sam zaključila da idemo u drugi grad... Popili smo piće, vratio me kući do 23, da se naspavam za posao. Pala je prva pusica na rastanku. Ne baš savršena ali dovoljno dobra da ja budem ta koja pita kad se opet vidimo. Zapravo, da budem precizna.... Da nakon što se cijeli dan dopisujemo da se vidimo drugi dan, da ja sinoć navečer pošaljem porukicu Ajmo se vidjet, odmah. Odgovorio je isti tren - Krećem. Isti scenarij – topli auto pred kućom, piće.... Povratak kući na vrijeme ali i malo duuuuža pusa. Ne jedna. I ne kratka. Hm... danas bi se trebali opet vidjeti... S obzirom da je on jučer uspio otkrit da imam grudnjak i tange u istoj boji, a ja da on nosi boxerice i da ima ljubavni tepih ali i sasvim solidne mišiće.... Sve se bojim da neću više postat ovaj tjedan jer ću zbrajat dojmove o onome šta ide poslije takvih pusa.... I da će me bit svugdje, samo ne kraj kompa! Sve si mislim koje su mu mane...Za sad jedino što me zaista smeta su jebene cigarete.... Ja sam taktilno i osjetljivo biće, mirisi su mi važni ... Istina da on ne puši dok je samnom, ali šta vrijedi kad mu koža miriši po cigaretama, približim mu se i skoro da izgubim volju... poslije par poljubaca kao da sam popušila cijelu šteku! Mislim ako (ili kad) se posexamo, da ću valjda dobiti otrovanje od nikotina, ha ha ha ! No dobro.... Ako mu je samo to mana... Moglo bi... Hm, mogla bi to možda biti happy-end story... Ovdje bar u startu imam neke šanse.

- 13:07 - Komentari (3) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 11.12.2006.

kad žena poludi

Zadnjih dana moj dragi je jako zaposlen... On je lud jer radi posao koji će mu donijeti cca 4.000 kn. Od toga pola u gotovini, a pola se dogovorio za neku glupu kompenzaciju... Nisam mu htjela reći da tih pola gotovine što će dobiti, je jedina lova koju će od tog posla vidjeti. Nema veze, i to je pomak na bolje... Taj big job je zasjenio moje brige... Ja se naime, spremam uložiti oko 150.000 € u nešto što ima 50% šanse propasti, što ne znam raditi, za što će trebati cca godinu dana da počne davati prve rezultate i 10 godina da mogu odahnuti... Ako preživim. Ako preživim... i uspijem, onda pričamo o brojci od 4,5,6 x njegove zarade mjesečno za čistu zabavu. Vrtim se noću, ne spavam...kalkuliram, razgovaram s ljudima... Jedni kažu bit će sve ok, drugi sumnjičavo vrte glavom... On je najviše protiv. Ne jednom mi je rekao da razmislim. Navodi primjere svih koji su propali... Cijenim to. Shvaćam da me želi zaštiti. Ali, kad mu kažem - daj mi neku alternativu, šta drugo da napravim, onda šuti .... Onda mi kaže da mi on ne može dati savjet jer nismo mi za iste stvari Da, nismo. On je u big biznisu. Uglavnom...sinoć smo se vidjeli... Izvukla sam ga iz kuće pola sata na piće, bilo je super... Volim njegove rupice na obrazima kad se smije... Otišli smo u stan njegovog frenda koji je na putu, malo se pomazili... Došla sam kući u 1 u noći, mada radim ujutro. Danas sam ga nazvala oko 4... Probudila si me, kaže... Kao , radio je. Ok, ja idem u grad, dogovorimo se za piće... Kad sam došla po njega, još je bio u krevetu. Popričala sam malo sa njegovom mamom, malo se šalili... Da joj ga slučajno ne otmem. Nas dvoje smo krenuli i putem sam spomenula da je pozvan na Božićni ručak kod mene i da očekujem da budemo zajedno. Na što je on rekao da će on biti doma. Sa roditeljima. Ja sam pitala Zar naš prvi Božić? A ja? Jebiga, romantična sam. Važno mi je to. Kao, naravno da ću i ja doći... I sad pokušam ja fino objasniti da ne želim ostaviti sestru samu, da njegovi roditelji imaju jedno drugo, a ona će biti sama... Počeo se derati na mene.... Da on ima tradiciju , da ja nemam pojma i da nemam obitelj i kao ne znam šta je to ?! Moooolim?! To da čujem od čovjeka koji je završio u zatvoru jer se sa vlastitim ocem potukao?! S kojim ne razgovara... Od čovjeka koji se smrzava jer mu roditelji nedaju da upali grijalicu .... Još uvijek nisam izgubila živce, pokušala sam mu reći da to što je meni otac umro i u lošim sam odnosima s majkom ne znaći da nemam tradiciju i da ne znam šta je obitelj...I da mi je sestra još jedina ostala i da želim biti s njom. I zaista... Nisam tako sretna da budem još koju godinu sa ocem, jer je umro nenadano.. Ali, taj čovjek je mene naučio toliko toga, koliko mnogi nikada neće znati... Pokazao mi život, naučio me koji je pravi put, da su neke stvari iznad ostalih...Naučio me da je obitelj ta koja je uvijek tu, barem moja. Za razliku od njegovog oca koji je večeras pržio guzicu na peći dok mu se sin smrzavao ispod 3 popluna, moj otac bi za mene dao zadnju kap krvi... Tek kasnije kad sam odrasla sam shvatila i saznala kolike je žrtve za nas dvije napravio... A najviše cijenim što mi je ostavio vjeru u ljubav, vjeru u obitelj i vjeru da uvijek postoji izlaz i da se uvijek nekako stvari riješe. Ljudi često pogriješe kad kažem da sam dijete rastavljenih roditelja, pa pomisle da mi je falilo ljubavi ili obitelji... I tako taaaako griješe! Pogotovo on, on je zadnji koji mi može govoriti o obitelji. Pitala sam ga što to znaći da nas dvoje, ako bi ikad bili zajedno, uvijek će njegovi roditelji biti prvi? Ne moramo biti s nikim, hajde da budemo sami... Pitala sam ga zar zaista ljude po kojima stalno pljuje i s kojima se stalno svadi stavlja ispred žene s kojom je preko pola godine i s kojom, mada sve više sumnjam u to, možda ima budućnost? Pitala sam ga da li zaista misli da to što će jedno veće svi licemjerno glumiti ljubav znaći da ima obitelj? Onda je spomenuo da je to njegova kuća, da je jednom pogriješio i da iz nje NIKADA neće otići .. Shvatila sam da nije moje da ispaštam tuđe grijehe. Da on još uvijek živi u svom filmu... Da on u meni ne vidi posebnu ženu koju bi mogao zavoljeti , već vidi prototip kurve kakva mu je žena bila. A možda ona i nije bila kriva... Vjerojatno se i ona borila kao ja. Kasnije kad sam došla kući, pomislila sam da je takva borba nastala oko ručka jer možda nisu roditelji u pitanju.... Možda on slavi Božić sa obitelji - NJOM i sinom. No, u tom trenu, u autu, dok smo se vozili kroz grad... Pokušala sam još jednom... Pitala sam da li on zaista misli da je normalno da, kada bi bili zajedno, ja ostavim ovu svoju kuću da propadne i da se doselim u njegovu rupu bez dna, gdje ću se uvijek pitati kako se smijem parkirati, jel smeta njegovoj mami ako saugam u 10 u noći...Gdje nikada neću biti svoj na svome.... On se počeo derati da je to njegova kuća 101% a ja sve dijelim sa sestrom... Ma ono, o čemu pričamo , čovjeće pa ti nemaš ni građevinsku a ja imam sve papire od kuće na svoje ime! Na to se uvrijedio, jer istina boli... Spomenuo je kako on ne bi tolerirao da se njegova kuća tako ne održava kao moja .... HA HA HA ! Kaže čovjek kojem svaki drugi šteker u kući ne radi ! Ako ih uopće ima! Stajali smo na semaforu, upalilo se zeleno... skrenula sam... U glavi mi se javila slika mene, stare i oronule, u kutu njegove kuće bez fasade... mene na zadnjem mjestu. Meni to ne treba. Previše sam toga prošla u životu, previše postigla... Zaslužujem bolje. Pomislila sam na svoje dijete jednog dana, da li želim roditi siroće koje će se morati boriti za ljubav svog oca, natjecati sa SIIIIIINOM.... Nisam baš slušala šta je pričao .... pljuvao je i dalje po mojoj kući... I kako ga ucjenjujem, i ovo i ono.... Pustila sam neka priča... Spazila sam autobusnu stanicu, skrenula. Stala točno na sredinu... publika od 5-6 ljudi... Okrenula se prema njemu i mirno pitala : Imaš ti tu kakav autobus? Da. kaže on , a u pogledu iznenađenje. Onda izađi. Onako fino, damski. Bez vikanja, žurbe, nervoze. Nije to očekivao. Ne uklapa se to valjda u njegov film u glavi... treba gaziti žene, pa će one biti bolje. Žao mi je dušo, ali ja nisam ta....Mene kad udariš, ja ću te udarit dva puta , i to još jače. Kad si dobar prema meni, dat ću ti sve od sebe.... Izletio je iz auta, tako se smotao da je već skoro zalupio vratima prije nego se sjetio viknuti ZBOGOM. Otišla sam.... Polako niz ulicu... Vjerujem da mu nije bilo ugodno, poslije toplih kožnih siceva biti izbačen na hladnoću , pred hrpom ljudi kojima je bilo prilično jasno da ga je ženska izbacila iz auta.... NJEGA; bahatog ćelavog tipa u BMW jakni. Ja sam na prvom semaforu, daleko od njegovog pogleda, skrenula u prvu uličicu, sparkirala se i isplakala... Pa nazvala frendicu, koja je prvo umrla od smjeha pri pomisli na tu scenu, a onda me pola sata tješila.... Onda sam se odvezla 100 metara, pa me opet uhvatio plač, pa sam nazvala sestru... Malo sam se smirila.... Opet nazvala frendicu da se nađemo na cugi... Pričale smo valjda pola sata, bilo mi je lakše. Do doma sam se osjećala.... slobodno. Grozno i ujedno slobodno. Volim ga. Obožavam ga. Sve bih za njega napravila... Već sam mu i poklon kupila, jedva sam se suzdržavala ovih dana da mu ga već sada ne dam jer sam se ceselila kad vidi... slatki mali mp4.... najnovija igračkica koja bi mu se svidjela, a da nije pretjerano skupa da se ne osjeća dužan ili loše zato jer je on meni poklonio možda čokoladu... Ali... On mora riješiti sam sa sobom sve svoje probleme. Uništio je sve lijepo među nama. Uništio je čak i moju vjeru u budućnost... Ja želim obitelj, ja želim nekoga tko će biti tu za mene, i ja za njega. Kome ću se moći posvetiti, za koga ću živjeti, sa kime ću sve dijeliti. Tko će mi biti SVE... Ne odmah, ne sad.... Možda nikad....Ali, želim vjerovati da ću i ja biti sretna. I jako boli kad shvatiš da si ti nekome jedno jebeno veliko NIŠTA. Njegov ponos je malo povrijeđen, preboljet će to.... Puno brže nego ja, ali ... Ovako je najbolje. Nitko nema pravo drugima oduzimati njihove snove. Nitko.

- 23:19 - Komentari (10) - Isprintaj - #

srijeda, 06.12.2006.

licemjerje

Evo mene opet u blogerskim sferama... Nešto duže vrijeme nisam pisala jer sam bila u gužvi, ali i zato jer sve što bih pisala, djelovalo mi je nekako preosobno i prespecifično da bih o tome pisala... Često nešto napišem, pa se vrtim i razmišljam hoće li me netko prepoznati, hoće li shvatiti tko sam... Mada, ovaj grad, ova naša državica ipak je velika, a ni ja nisam tako posebna... Ali eto.... Neki detalj bi mogao biti dovoljan... Tako da često razmišljam o tome da nešto napišem , imam jako puno doživljaja želim podijeliti ali ih ne pišem... jer su specifični... A lagati ne znam. Izmišljati i preuveličavati samo da bi me čitali, samo da bih bila popularna u ovom virtualnom svijetu, da si hranim ego nekom „veličinom“ .... Za to nemam potrebe. Za razliku od nekih. Neki pišu tako da mislite da su pobrali svu pamet svijeta, komentari su puni podrške, smatraju se guruima u nekim područjima... Ne želim ulaziti u blogove gdje blogeri dijele svoje osjećaje, jer svačiji osjećaji i doživljaji svijeta oko sebe su jedinstveni ... Ali oni koji su se „specijalizirali“ za neka područja... Pa postoje hrpe blogova koji su copy-paste nekih drugih stranica, s citatima iz časopisa i knjiga te nabacivanjem hrpe linkova na neke (pseudo)znanstvene stranice kojima grade svoju reputaciju „stručnjaka“... Njih čak pomalo smatram opasnima. Jer na tim blogovima zna se pronači hrpa gluposti, gluposti i dezinformacija koje nekog tko blog, zato jer je pisan medij i zato jer ga zavara par stručnih riječica shvati kao neprikosnovenu istinu. Pa se povede za „pametnim“ savjetom , ili „istinom“ , koja zapravo nije ništa više od samo još jednog mišljenja blogera. Blogera koji nije ni blizu onome kakvim se predstavlja. Blogera koji je počeo pisati post da bi izliječio neku svoju frustraciju, pa je s vremenom postao popularan... A što je više znamenki na brojčaniku posjeta, to je on , ili ona, veća faca i to mu je status „stručnjaka“ veći... Takvi nerijetko primjenjuju vrlo proračunate i efikasne metode izgradnje „popularnosti“ svog bloga - otvaraju svoj blog svako malo , samo da bi pomakli tu brojčicu...Pa oni koji ostavljaju komentare po popularnim blogovima tipa „ dođi i komentiraj me“... No, blogerska sfera je možda najdemokratičnija zona koju znam.... Ovdje zaista svatko može biti ono šta želi, svatko je ono šta piše..Bez kontrole i bez posljedica..... Na nama je da prosudimo da li je to što smo pročitali realno ili...možda malo uljepšano.... I zato mi je ponekad smiješno, a ponekad žalosno kad čitam blogove ljudi koje poznajem,. Ljude koje poznajem dobro, i s kojima ponekad proživljavam neke stvari a drugi dan kad čitam o tome na blogu, pitam se zar sam tako dugo bila na wc-u da sam to propustila ?! Tako pratim ljubavne jade jednog kolege koji to ne zna, i koji kad si popričamo o tim temama uz brzu kavicu pored caffe aparata, ima sasvim drugu macho spiku.... Čitam odvojene blogove jednog para, ljudi s kojima izlazim... I ponekad se nasmijem kako različito doživljavaju stvari.... A ponekad mi dođe da se rasplačem jer kad pročitam njegova razmišljanja a onda me ona nazove i ispriča neku drugu priču... Čak i to mogu shvatit jer možda samo drugačije doživljavaju stvari...ali zaista ne mogu shvatit laži o činjenicama koje nisu predmet interpretacije. Ponekad si pomislim...pa fuck, kojim mi jezikom razgovaramo?! I naravno... Za kraj dolazi najbolji od najboljih – moj dragi! Dakle, moj dragi, a neki to već znaju, piše blog. I čak je i poprilično popularan. Ne znam da li zna da ga čitam, pa ga to ne dira previše da trckelja gluposti, ili ne zna da ga čitam pa je opušten u bacanju svojih izmišljotina....Kako god bilo, draže mi je da ne zna da ga čitam, niti da sazna za ovo moje piskaranje jer je ovo mjesto gdje mogu ostaviti svoje neke misli i čuti i neke neutralne ljude prije nego napravim neku pizdariju. S druge strane... često pročitam nešto što bih više voljela da sam saznala iz njegovih usta, pa se zabrinem..... Ponekad se nasmijem kakvu maštu ima , ali u zadnje vrijeme mi više nije smiješno... Zabrinjava me, jer to koliko piše o tim svojim „velikim poslovima“ i uzdiže sam sebe više nije normalno... Ne znam više da li on sam sebe tako zavarava i živi u iluziji ili samo laže popularnosti radi, ali to već graniči sa kliničkom dijagnozom. Neke njegove frustracije su me počele plašiti i ne znam da li ima smisla graditi budućnst s čovjekom koji vidi iskrivljenu sliku svijeta oko sebe. Mislim, on piše o tome kako „ide na posao“ a ustvari dane provodi doma pred kompjuterom igrajući on-line igrice...jer posla baš i nema... Trudi se, ali ne dovoljno. Ne želim ulaziti u to da li je ta njegova filozofija nekad davala rezultate, ali sada jednostavno ne daje, i to je realnost. Piše kako odrađuje velike poslove, a u stvari se iz usluge nekome javlja na telefon za par desetaka kuna na sat... I preko svega toga bih još mogla prijeći, ali kada se nekad prepoznam u nekim njegovim rečenicama, jednostavno poludim...Poludim na licemjere i dvoličnost , poludim od pomisli da sam za takvog čovjeka spremna napraviti više nego za sebe samu, a on se praktički meni iza leđa smije ! Ismijava i preuveličava potpuno nebitne stvari kod drugih , umjesto da pogleda sam sebe ! Moja baka je imala jednu dobru izreku za takve : na drugome dlaku vidi, a na sebi ni gredu. A moj dragi ne da ne vidi gredu, nego ne vidi šleper balvana koji ga lupaju po glavi! Jer on ima obraza meni spočitnuti radi paučine u kupaoni a to što njegov wc doma tako smrdi da se bojim duboko udahnut...Nikome ništa. Ja sam cijeli dan na poslu i nemam tu jednu kupaonu za očistit već njih 3, pa sam u nekim stvarima urednija od njegove majke koja je cijeli dan kod kuće. I njegovog oca. I šta reći o ljudima koji su toliko lijeni da travnjak ne kose već ga poliju „nekom tekućinom od koje trava požuti i više ne raste“ ?! Ljudima koji imaju unuka kojeg radije drže zaključanog u stanu a ne da se dijete igra na dvorištu na zraku i u prirodi ... ali da, teško je napraviti još 2 metra ograde da dijete ne može istrčat na cestu... A i sad kad je sezona kiša , ta tehnika sa spaljenom travom nije se pokazala baš najboljom jer ispred kuće je sad blatna kaljuža....Jeb'ga, tlaka je izbetonirat 2m2 stazice .... Da ne spominjem da najčešće nisam gladna jer mi pogled na kuhinju ne ulijeva povjerenje...Ok, nemaju novaca pa je kuhinja višestruko punoljetna ..... ali sad baš da nemaju 20kn za 1 litru bijele boje za zidove pa da se ne moraju gledati višegodišnji uzorci ručka na zidu.... To ne vjerujem. Isto kao što ne vjerujem da je udobnije sjediti na betonskim stepenicama ispred kuće nego iznijet 2 stolice, kad je već gušt sjedit usred blata ... Čudio me čudan miris koji uvijek ima njegova odjeća, ali kad sam shvatila da nejgova majka pere i gaće i kuhinjske krpe i čarape i plahte sve zajedno...i da se to nerijetko safta čitavu noć u lavoru na hodniku jer se čeka da se gospodin udostoji to odnijeti na kat da bi se izvjesilo .... sve mi je bilo jasno. I tisuću drugih takvih stvari, o kojima više nemam volje pisati... Zaista me počela smetati ta dvoličnost, i licemjerje.... I pored svega toga, još i taj stav...samo JA JA JA ...moje je najbolje, moje je ovo , moje je ono.... Sve što on kaže je najbolje, sve što on napravi je napametnije..... A ja kad kažem da je to sve ok što on priča, ali da sam ja sklonija ocjenjivati stvari po nekim rezultatima i činjenicama...onda sam ja egoista, sebičnjak, proračunata... Pa oprostite molim vas, tko je uspješniji , netko tko doduše radi prekovremeno, nekad subotom i nedjeljom ali tko donese solidnu plaću kući i ima nekakvu budućnost osiguranu....Ili netko tko stalno kuje velike poslovne planove na svim stranama svijeta, tu i tamo zaradi par stotina kuna na nekom usputnom poslu, vozi se tramvajem i u prosincu je bez grijanja jer nema novaca za grijanje?! Dakle, nema osnovne uvjete osigurane. Ali ne .... kad čujete kako on to priča, pardon piše.... Mislite si ... vaaauuu! Čovjek je faca, čovjek je ...onooooo.... A nije samo on takav , smetaju mene te stvari i kod drugih ...al eto, ovo me kod njega posebno zasmetalo jer si razmišljam...može li se s tim živjeti? Može li se živjeti sa sumnjom šta zaista misli i šta se krije iza nekog osmjeha, pogleda.....

- 15:17 - Komentari (5) - Isprintaj - #