confetteria

petak, 24.11.2006.

danas sam dobila mail: Jeste li se ikada zapitali kako izgleda "oprosti" Opet se osjećam kao pas... u duši osjećam krivnju , i tugu ... ogromnu osjećam da je zaista gotovo, šutnja je sve rekla Još prije par dana bila sam presretna... ali onda je jedna njegova rečenica sjela upravo onako kako nije trebala... I sve do sada prešućivane stvari, sve ono o čem nisam željala razmišljati, šta sam sakrivala od same sebe... Sve je to u svom najgorem obliku isplivalo u mojoj svijesti. I uobličilo se u riječi... Sve što sam prešućivala i gutala do sada, uvjeravala samu sebe da je nevažno... I njegova djetinja reakcija... reakcija prekida sve komunikacije. Reakcija primjerena osnovnoj školi, ali ne i završetku veze između dvoje tridestogodišnjaka... Smatram da veza koja traje duže od pola godine zaslužuje više od par kurtoaznih rečenica mailom. I zato neka mi oproste svi koji su vjerovali u nas... Možda uspijem i sama sebi oprostiti, ali ovaj puta su mi jasno okrenuta leđa, nije mi ostavljen izbor. Sutra sam pozvana na privatni party sa profesionalnim DJ-em.Na popisu je 85 uzvanika i svi smo zamoljeni da obučemo crveno... Među njima je i netko tko se godinama uvijek trudio, kome je bilo stalo... A ja razmišljam da mu konačno pružim šansu.

- 20:43 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 14.11.2006.

Pismo jednog muškarca

S nekim stvarima se ne slažem ali to je i povod da ti napišem još malo o muškim tajnama. A vjerujem da te zanima. Ovo što ću napisati, odnosi se na većinu frajera i nije samo odraz moje samoanalize niti isključivo mog vlastitog iskustva. Ovo je nešto što vrijedi za veliku većinu muškaraca i ima debelo znanstveno i praktično uporište. Dakle, ide dugačka priča. Sori. U današnjem društvu vrlo je malo zrelih muškaraca. Stvarno zrelih. Emotivno zrelih, odgovornih, hrabrih, emotivno i psihološki stabilnih. Žene su u nešto boljem stanju ali i njima se dade štošta naći. Najprije, isključimo one bolesne. Tjelesni i mentalni invalidi zauzimaju par posto populacije. Shizofrenija u cijelom svijetu ima stabilnu incidenciju reda 1%. Dobro je izbjeći ljude sa shizofrenijom i njihove bliske srodnike jer je stvar nasljedna. Ima i drugih težih bolesti koje je dobro zaobići ali da ne davim. Ono što treba zaobići u širokom luku su tzv. antisocijalni tipovi. Poznatiji su kao psihopati. Oni su nerijetko jako šarmantni ali veza s njima je ili jako kratka ili je pakao. Narcisi su slijedeća gadna sorta a ima ih dosta medju menadžerima i političarima kao i na estradi. Žive da bi dominirali a maltretiraju suptilno, ignoriranjem. Četiri puta ih je više među muškarcima nego među ženama. Najšarmantniji su od svih, izgledaju super i nude zvjezdani seks dok ne odluče otići. Poznati su kao besramni a empatija i savjest su riječi koje ne znaju ni napisati (ni psihopati neznaju za to). Još jedna gadna sorta su paranoidni tipovi koji će te udaviti ljubomorom. U svim ovim slučajevima, treba bježati u brda, koliko te noge nose. Kad se sve zbroji, preko deset posto populacije treba zaobići. Da se razumijemo, svi mi imamo poneku crtu narcisoidnosti, poneku paranoidnu crtu, ponešto opsesivnosti. . . ali problem je kad nekome neka od tih crta jaaaako strši. A sada, normalni frajeri. Nesavršeni. Ranjivi. Sa manje ili više samopouzdanja. Na nesreću, oni sa više škole imaju obično manje samopouzdanja. Oni dublji, mudriji, empatičniji, obično su povučeniji. Ali to su obično ljudi koji te neće prodati, koji te neće prevariti niti ostaviti na cjedilu. Muškarac koji je "sazorio" bez ožiljaka je roba sumnjive kvalitete. Nije testiran. Vrijeme nije potvrdilo njegovu unutrašnju snagu. Pitanje je je li uopće zreo. Zamisli šumu. Koje je najjače stablo u njoj? Ono koje raste u sredini, koje je najvišlje i najdeblje? Ne. Najjače stablo je ono sa ruba šume ili čak sa osame, koje je izloženo vjetru, žegi i svim živim nepogodama. Svo je sfrkano, neke grane mu nedostaju, kora mu je izdrapana. . . Ipak, to jest najjače stablo. Ženi je potreban muškarac na kojeg se MOŽE osloniti i koji će biti kraj nje i kad bude najteže i koji će znati oprostiti pokoji nestašluk, koji će znati oprostiti njene mane ali i vrline, koji se ne osjeća loše zato jer je ona u nečemu bolja jer on ZNA svoju vrijednost i ne urla čim nije po njegovome. Ali njemu je potrebna žena koja neće od njega očekivati da bude lik iz reklame, kraj koje smije biti ponekad slab, koja će mu biti emotivni oslonac i utočište. Ako on mora KUPITI ženu, što da očekuje od nje? Pa ne traži ju zbog seksa, jer se seks dade kupiti za sitnu lovu. Traži ju jer traži osobu koja će ga nadopuniti, koju će on nadopuniti, koja će dati smisao njegovom životu, onu zbog koje će biti spreman i umrijeti. Dakle, imamo prosječnog frajera. Prosječni frajer je odrastao u normalnoj obitelji, najčešće je završio srednju školu a ponekad i fakultet, ima veće ili manje probleme kad treba prići ženi koja mu se dopada, najčešće pojma nema što žene hoće a ni kojekakve predrasude na tu temu nisu rijetkost. Najčešći scenario odrastanja je preutjecajna i prezahtjevna majka i nezainteresiran ili neprisutan otac. Takvo okruženje rezultira time da 80% muškaraca nikad ne odraste. Jer žena najčešće ne može odgojiti muškarca. Muškarca odgaja muškarac. A ženu žena. Ne želiš svom sinu takvu sudbinu. Zato ti treba zreo muž koji te neće ostaviti samu. Kvaka: Ne tražiti šarmantnog, opasnog, bogatog. . . sve ono što piše u ljubićima. NE. Ljubići su ženska pornografija. Stvari ne hodaju tako. I jako važna stvar: ne leći na prvom izlasku. Ni na drugom. Ni na trećem. . . Ne leći barem prvih mjesec-dva. A zaaaštoooo? Zato jer mnoge cure naprave upravo tu pogrešku i zeznu si većinu veza. Naime, žene puno brže od muškaraca kuže koji im se frajer jako dopada a koji ne. Ako im se dopada, one bi odmah u vezu s njim. A s obzirom na to kako emotivno reagiraju tijekom vođenja ljubavi, čini im se da i druga strana slično osjeća. A to je tek pretpostavka. A pretpostavka je majka svih zajeba. Muškarcu treba i po par mjeseci da mu iz dubine njegovog ratničkog mozga dogmiže emocija kojom će se vezati za ženu. Štos je da na taj način selektira onu koja ga hoće više i jače od drugih. Koja ga ne želi samo potrošiti, koja se trudi oko njega jer je to ON a ne njegov status ili novac. To je mehanizam odavno ugrađen u nas kao što je u žene ugrađen mehanizam selekcije zdravih i samopouzdanih muškaraca. To su naši animalni porivi bez kojih nema seksa, nema čarolije, nema ni prave ljubavi a ni djece. Dakle, kad cura legne prvu večer, nadajući se da će ga na taj način vezati, frajer ujutro pobjegne. Standardno. Poznati efekt "jutro poslije" Moja preporuka: naći dobricu. Ne baš maminu mazu ali ni lika iz reklame. Naći dobricu i probuditi lava u njemu. E, to ti je kao ulaganje u dionice koje drugi neće jer ne znaju što bi s njima. A ti otkupiš cijelu količinu po povoljnoj cijeni, promijeniš upravu, pokažeš radnicima da postoji nada u bolje sutra i podigneš firmu na novi nivo. Da ta firma nema sposobnosti za taj skok, to bi bilo neizvedivo ali ti odabereš onu koja valja ali ima manjkavosti u upravi. Tako se ljudi zapravo bogate na burzi. A ne mešetarenjem. Dakle, iskusna cura pokupi dobricu i PROBUDI ratnika i VOĐU u njemu. E, taj ju onda (naaajčešće) neće ostaviti. Jer ona je onda njegova tajna sestra po oružju. A to se ne prodaje. I tu ti onda ide ono: "iza svakog uspješnog muškarca stoji uspješna žena" Neiskusna pak, pokupi vodju, ratnika, pukne se s njim, malo proparadira i nakon kraćeg vremena obično se nadje na autobusnoj stanici, sa četkicom za zube u džepu, prekratkoj jaknici, na kiši koja pada sve jače. Vodja je otišao drugoj, ili se vratio bivšoj. . . Na muškarce se zapravo postavljaju vrlo veliki zahtjevi i malo ih je koji uspijevaju sve zadovoljiti. A niti jedan ne SAZORI bez rana i ožiljaka. Ako nisi spremna ratnikove rane povremeno njegovati, onda nisi spremna za ratnika. Ako ti se okreće želudac od malo krvi, idi maminim i tatinim mirišljavim sinovima. Ali znaj, takvi nikad ne stvore kraljevstvo. Oni samo uživaju blagodati onog što su im preci ostavili. Nerijetko završe u jarku kraj puta. Nadam se da sam neke stvari razjasnio. Možda se nešto ovdje čini čudnim ali vjeruj mi, to ti je gola istina. Ima toga još puno ali mi je malo nespretno prenijeti stvari na ženski način. Neke stvari koje se podrazumijevaju ne izgovorim a tebi je to možda ključno objašnjenje. Vrijedi i obrat. Tako, ako ti je nešto nejasno, pitaj. E, da. Ima još jedna caka, kako frajera ZADRŽATI. Malo žena zapravo zna u čemu je kvaka. A postoji. I nije u seksu. Ali o tome jednom drugom zgodom. .... ne znam da li je ovo posudio od negdje, ili je bio posebno inspiriran kada je ovo pisao... ali u svakom slučaju, veliko HVALA mom posebnom prijatelju J. na ovim riječima.

- 21:59 - Komentari (8) - Isprintaj - #

četvrtak, 09.11.2006.

big biznis sa big F*

Ma slička vam sve govori...Kombinacija lijenosti i umora je najgora stvar ...A meni se na glavu ponovno svalila hrpa toga, ne toliko fizički koliko briga... I uz to mi se TAKO JEBENO NIŠTA NEDA RADITI da to nije normalno! Baš ništa... samo bi spavala, gledala tv, jela, prčkala po netu...Ništa mi se neda... Neda mi se ni telefonirati... Na poslu šutim u svom čošku, dok me nitko niš ne pita - dobro je, jer apsolutno ništa, ali baš ništa mi se neda. Zanimacija su mi tračevi, časopisi i čokolade. Valjda to tako mora biti...Valjda čovjek dođe do određene granice i onda malo prolupa. Naime, zadnjih desetak dana na poslu su počeli agresivniji pritisci da prijeđem na drugi odjel... A ja se svako jutro sve teže natjeram da se pojavim na poslu... Već skoro dva mjeseca osjećam ja neko ispipavanje terena, tipa šta ti misliš i bla bla... Al ja sam do sad uspjela izbjeći konkretno pitanje, do sad sam uspjela da se moje meni sad ne odgovara prelaziti i posluša... Onda su povisili ponudu, bolje da kažem mamac... Pala je nekakva neformalna ponuda za direktorsko mjesto... Kao, ja sam se iskazala do sada, pa sam eto trenutno ja osoba od povjerenja... I tako... Do sad su to sve bile priče, ali prije koji dan me THE Gazda osobno naručio na razgovor...A njemu se ne može reći ne. I čula sam da ima neku novu poziciju za mene... U sektoru o kojem pojma nemam, a trenutno me ne zanima učenje... Boli me glava i duša i tijelo od novih spoznaja... Ne znam kako ću biti nadređena hrpi svojih prijatelja, direktno bič božji osobi koja znade moje intimne stvari... A mojoj sestri i mom dragom kad sam im rekla šta mi se izgleda sprema, u okicama su se zavrtili novčići, a meni je išlo na povraćanje... Jer tako nešto sam radila. Jer znam šta me čeka. Jer moja prijateljica, koja je taj posao radila dok nije završila na sedativima, zna zašto mi je rekla da mi ne bi bila u koži, i dvadeset minuta kukala a jadna ti, kako češ sad.... I zato sam bila bezobrazna... rekla sam - LOVA, LOVA I LOVA. Nikakva čast, nikakve to je ulaganje u budućnost spike, to ti je prilika.... Ništa to više ne pušim jer jedan dan kad shvatite da ste 3 tjedna radili bez iti jednog slobodnog dana i to po 12,14,16 satii ... Jedino lova vas može spriječiti da ne puknete. Dakle, bezobrazno i bahato sam lupila da tražim povećanje plaće koje je veće od prosječne hrvatske plaće. Ak već žele sve moje rupe, e pa neka plate! Pa ćemo vidjet. Razmišljaju već 4 dana. A meni se okreće želudac... Ne zato jer želim taj posao, ako me odbiju i ostave ovdje gdje jesam, meni je dobro... Lovica mi je ok, imam svoj mir, i to mi paše. Ali ak me sa sadašnjim novcima drmnu na novi posao... Onda ovaj cucak gore bude izgledao čilo i veselo naspram onog kak ću ja izgledat za mjesec dana!

- 20:02 - Komentari (4) - Isprintaj - #

petak, 03.11.2006.

dnevni meni

Kako logika stvari nalaže, kad sam s njim, onda ne pišem... Ako sam s njim, onda su stvari vjerojatno ok. Ako nisam s njim, i stvari su ok, onda se bavim drugim stvarima u životu... Kad stvari nisu ok, i kad nisam s njim, onda imam jedino želju jadat se... Pa se primim piskaranja bloga. I onda vi imate osjećaj da je on grozan, i ovakav i onakav. A ustvari... Ja sam poprilično sretna s njim. Ili, kako je to nedavno zaključio jedan lik u našem društvu, dobro nas dvoje to hendlamo.... dobro smo si . A meni ništa nije tako lijepo kao kad se navečer zajedno ušuškamo u krevet , kad po noći kroz san osjetim da me on privlači k sebi i pokriva...Ujutro kad se probudim u njegovom zagrljaju i shvatim da on leži na samom rubu kreveta i poluotkriven, ali se nije ni pomaknuo jer sam se ja eto baš slatko namjestila na njegovo rame... Ponekad cijeli film odgledamo a da me on ne prestane maziti po leđima, kosi, vratu... Nikad se nije dogodilo da legnemo a da mi on ne donese čašu vode pored kreveta jer eto, zna da se ponekad noću probudim i da sam žedna... Podnosi čak i hrpu maramica koje imam zagurane ispod jastuka... Podnosi čak i da ne može prići umivaoniku jer je po njemu uvijek hrpa moje kozmetike... Podnosi moja vječna kašnjenja, prigovorio mi je tek kad sam kasnila sat i pol... Smišlja mala sitna iznenađenja, voli me upoznavati sa svojim prijateljima... I prijateljicama. Čak i kad mi je kosa užasna , šminka razmazana, kombinacija na meni protivna svakom ukusu a ja bi se najradije sakrila pod najmanji kamen, on se kočoperi kraj mene i upoznaje me sa svakim koga sretnemo.... I mada se svaki put malo naljutim jer mi pokvari frizuru, ustvari volim kad smo vani i on se igra pred hrpom ljudi sa mojom kosom... Kad idemo kroz gužvu a on me nježno drži za ruku i pazi da me netko ne gurne... Bilo mi je sexy kad se skoro potukao s likom jer me tip u toj gužvi malo primio za guzu... Bilo mi je ludo kad sam vidjela kako se sav iznervirao i stalno ponavljao «ali meni to ne smeta, što pričaš s drugim u polumraku diska... al vidjet češ ti kad ću ja s nekom ženskom tako, još ću joj vizitku dat da me lakše nađe» ... He he he, micek moj Volim kad se satima šećemo, bez cilja i plana, samo da smo zajedno... Ponekad ga odvućem sa sobom u šetnju po dućanima, strpljivo čeka da 5 puta isprobam jednu te istu stvar, donosi mi veći ili manji broj... Razgledava samnom šta bi mi lijepo stajalo... Zeza me da imam borice smijalice pored svih tih kremica i onda ih ljubi ... Kad me zeza da imam veliku guzu a onda se navečer jedva obranim jer me voli ponekad ugrist za taj moj dio ... Obožavam kad mi kaže mišiću moj.... Volim njegov miris, volim kad se pripijem uz njega, kad me njegova bradica lagano grebucka po obrazu... volim osjetiti njegovu kožu ispod prstiju... Čak mi je i njegova škembica sexy, obožavam ugurati glavu u pregib između njegova ramena i vrata... Tako mogu ležati satima i slušati njegovo disanje ili kako mi nešto tiho prića.... Kada nismo zajedno , ujutro me dočeka sms ili poruka Kako si ? Ili... A šta mi radiš? Dopisujemo se nekada više nego drugi ljudi razgovaraju cijeli dan.... I on i ja smo stalno on-line, skype nam je kao droga... Ako nismo taj tren kraj kompa, ostavljamo si porukice...pusice... srčeka.... sunčeka... Jer znamo da se onaj drugi razveseli kad nađe tumalu porukicu, slatki mali znakić da ono drugo misli na tebe... Možda se zato po nekad i tako jako naljutim, zapravo me povrijede neke stvari, možda čak ne toliko njegovi postupci, već situacije u kojima sam prisiljena izaći iz tog našeg idealnog svijeta, iz svjeta gdje postojimo samo nas dvoje, zagrljeni i ušuškani u svoju ljubav... Gdje nema drugih stvari... Stvari poput njegovog djeteta, bivše žene, loše materijalne situacije, roditelja... Stvari koje me podsjete da sam druga, da nikada neću imati neke stvari, da nikada neću proći neke stvari s njim koje smo možda trebali, stvari koje zaslužujemo, mi i naša ljubav... Onda se malo rastužim... I ne mogu si ne postaviti pitanje, pitanje koje me muči... Da li je bolje odabrati nekoga tko ti ne odgovara kao osoba ali je prigodan, sve po pravilima... Ima sve osobine idealnog, stabilnog i pouzdanog partnera, stambeno osiguran, auto, pristojni prihodi, postavio je The kveščn... sve ono što bi po PS-u taj neki ON trebao biti.... I želi vezu s tobom, želi brak i obitelj. Ali... jedan dan shvatiš da ti taj lik jednostavno užasno ide na živce. Smeta te kao jede, počne ti biti smiješno koje zvukove ispušta dok se sexate, očajno te iritira način kako zakopčava jaknu, počneš izbjegavat svoje prijatelje da te ne vide s njim... uloviš se da svako malo provociraš i izazivaš kako bi on bio taj koji prekida...jer ako prekineš ti, nikome neće biti jasno ...pa zašto, on je tako dobar za tebe. Al tebi je on jednostavno bljak. Ili netko tko ti je tako prokleto mmmmmmmmmmmm.... Napet, divan.... Netko zbog koga poželiš pretvorit se u krpelja jer mu se doslovce želiš zavući pod kožu.... Netko za koga od prvog pogleda znaš da je on Taj, netko za koga čuvaš to posebno mjesto u tvom životu...Ali netko tko je došao u skroz drugačijem pakiranju... Umjesto princa u sjajnom oklopu na rasnom konju, dobiješ malo pohabanog i rabljenog lika, pomalo umornog od života i svega što je prošao, pješaka mada danas svaka šuša ima auto... Nekoga kod koga apsolutno ništa nije na tvojoj strani, i znaš da se za sve moraš duplo potruditi... Sve je protiv tebe, svugdje samo prepreke... Dobiješ nekoga tko ti kaže da se moraš odreči svih svojih želja i snova jer ti on to ne može ili ne želi više pružiti .... Šta odabrati ? Kažu ljudi , nije u novcima sve.... ali da li je u ljubavi sve?

- 19:52 - Komentari (6) - Isprintaj - #