it's sharpening beneath me

srijeda, 08.03.2006.

Here in this life we seem so lost

...hmm...u zadnje sam vrijeme tako nekako razočarana u ovaj život-točnije u sebe....ima toliko stvari koje želim napraviti a ne napravim iz lijenosti...toliko obaveza koje imam a ne napravim iz lijenosti....toliko problema s kojima se trebam suočiti a strah me i pobjegnem....i tako bježim neprestalno bježim od odgovornosti,bježim od stvari i ljudi koje najviše volim...bježim od života...s kojim se očito ne mogu sučiti....ne znam što je to u ljudima?kada se dogodi onaj klik?....kada konačno shvatimo da je besmisleno bježati od sebe...od života...od svega....kada?ne znam...toliko to analiziram umjesto da nešto poduzmem....i tako nastavljam bježati...i bježati....dok se ne umorim....

Image Hosted by ImageShack.us

ne znam...dugo nisam slušala ovu stvar...i tako je dobra...i svaki put me rastuži...jer se bojim...bojim da ću na svom životnom putu izgubiti sve što mi je drago....nekada davno sam si obećala da neću voljeti....da neću iamti prijatelje...da se neću vezati za nekoga...i onda, onda sam upoznala jednu predivnu osobu koja mi je vratila vjeru u život...koja je uspjela srušiti sve moje dobro čuvane zidove...koja me podjetila na ono važno...koja mi je prijatelj...ne znam dal da joj zahvalim...i kako...jer ne posotoje riječi kojima bi to mogla učiniti....ili da ju mrzim ...jer mi je vratila mogućnost osjećanja...empatije...jer je razbila moju barijeru i opet me ostavila razoružanu pred ovim okrutnim svijetom...ne znam...možda previše vjerujem u prijateljstva....slijepo vjerujem prijateljima...s jdne strane velika emocionalna dobit s druge strane i gubitak...a što ako ih izgubim...ne želim vjerovati da za 5...10 godina neću sjediti s tim ljudima...da se nećemo nikada čuti...ne želimm izgubiti ljude s kojima dijelim sve u životu....i ne želim ih povrijediti...a to mi jako dobro ide....samo se bojim tog neuspjeha....da ću rastužiti one do kojih mi je stalo ....i kojima je do mene stalo

[/B]

I sewed it up Stitched all these dead end streets
Into the sewn up seams of my heartstrings unwind(unwound)
Like a petal pulled from an open flower.
Surrounds by fields where children sign but don't make a sound and don't

Break it off
This searching for what we may never find
And that says it all.
I hope that we will make it through..

The heartbreak that comes with just living through one day
All the good times that past and all the friends we lose in a lifetime on our way.

Here in this life we seem so lost.
On this side of brightness we don't know where to go.

I hope that we can make it
Through this night.
[/B]

- 21:29 - cut me (9) - write my words with blood - #