it's sharpening beneath me

ponedjeljak, 24.07.2006.

only lifeguards can save me

sutra...opet...more...ali ovaj put...nadam se...ću uživati u samoći svojih misli...neobavezno lutati...
sažalijevati samo sebe...jao...zašto sam takva...baš sam mizerno biće...baš sam mazohist...
u biti i više od toga...ne znam...toliko uživam u boli...i depresiji...pa...barem dio mene...koji
nikako da dođe do izražaja na danjem svjetlu...a ni u mraku...ne znam...glupo je sve to...
sama sam sebi mizerna i neprihvatljiva...kako...i zašto ...ljudi poput mene imaju prijetelje?
...hmmm....pa vjerojatno zato što sam komunikativna..brzo stvaram nova prijateljstva..
dobra sam prema drugima...uvijek za zajebanciju...mogu saslušati...impulzivna...(ne znam
koliko je to dobra/loša osobina)...iskrena...bla,bla,bla,bla...da lijepo da nemam problema
u komunikaciji s ljudima....ili...hodam...mp3 ...mjuza...nemam pojma šta svira...nije me briga...
ljudi prolaze...koji,kakvi ljudi...nije moj problem...samo znam da sam sama...otvaram vrata...doma sam...(ne znam....dom je mjesto gdje bi se trebala osjećati sigurno...hmm)...e pa sad...pitanje...je li ovo moj dom...ne znam...nije me briga...samo znam da sam sama...komp...knjige...gitara...olovka ....
papir...nije me briga...i dalje sam sama...ležim...spavam..ne spavam...okrećem se...čitam...nije me briga...i dalje sam sama...poruka...ajde...samoća postaje podnošljiva...nema poruke...samoća je već nepodnošljiva...potreba...potreba...samo...jedan...mali ...rez...samo...jedan...i sve bi bilo lakše...
poruka...poruka me vraća u realnost...ne ne smijem...nije uredu...povlačim tu misao...ne mogu...
ne mogu sve ponovno...
kava...kava s prijateljima...(što je uopće priejteljstvo? kad već spominjem tu riječ koju svi olako
rabimo...isto kao i ljubav....i mržnju...i sve...sve shvaćamo olako)...ne znam...sama sam...nema...
nema...više...punine...(hmmm..je li uopće postajala)....dosta...dosta dilema...tim ljudima je stalo...
a ja ih gledam u oči...i lažem im...ja koja...uvijek govorim istinu...što da vam kažem...da sumnjam
u vas?da ne vjerujem nikome na svijetu?da...mi nikada ništa nije dovoljno dobro i da uvijek tražim
više?....
ljudi...hmm...čudan odnos s njima....
kažem volim te - mislim što je to ljubav?
kažem želim te - a mislim zar stvarno ne mogu živjeti bez tebe?
kažem vjerujem ti - mislim zar ti stvarno vjerujem il se bojim da te ne izgubim?
kažem mrzim te - mislim zašto bi te uopće mrzila kad te nikada nisam ni voljela?
kažem možeš se osloniti na mene - mislim jadan/jadna ti ako se osloniš na budalu kao što sam ja
kažem shvaćam - mislim...trudim se...stvarno se trudim ali nikako da shvatim
kažem bezuvjetno ću ti pomoći - mislim...probat ću...trudit ću se...ali kako da ti pomognem kada ni samoj sebi ne mogu pomoći?
kažem ja ne lažem - mislim...ja ti ne želim lagati...ali lažem svaki put kad te pogledam u oči
kažem stalo mi je do tebe - mislim...samo ćeš me iskoristiti kao i svi ostali i ostat ću sama i slomljena
kažem pomozi mi - mislim...isti/ista si kao i svi drugi...zajebat ćeš me...ne želim da budeš takav/takva
kažem sretna sam - mislim...nikada...neću biti...sreća nije za mene
kažem...u većini slučajeva ....ne kažem...jer nisam sigurna u sebe...u svoje osjećaje...empatiju..u to malo
što mi je ostalo od svega...
alma 1 - sretna al nesretna
alma 2 - nesretna...nema me...nema me za druge ljude...
hmm...s tim mislima odlazim na more...s tim mislima živim svaki dan...
mizerno...slabo ....kukavnično...
a što je drugo od mene za očekivati....

Patience comes to the ugly, not me
laughter comes to the lucky, not me
people in my head that won't stop talking
nothing in my dream that isn't creepy crawling

Walking in the park and I think that i'm falling
swimming in the sea and I think i'll
you guessed it
only lifeguards
only lifeguards
packing all the time ??
can save me

waiting
waiting
waiting
for the son of man
for the son of man

Patience comes to the ugly, not me
concentration comes to the ugly, not me
nothing on the box that hasn't been born
no-one in the street that isn't old

Driving in the car and I think that i'm crashing
swimming in the Sea and I think that i'll
you guessed it
only lifeguards
only lifeguards
packing all the time
can save me

waiting
waiting
waiting
for the son of man
for the son of man

- 12:40 - cut me (14) - write my words with blood - #

subota, 08.07.2006.

I am every fucking thing and just a little more

heh...to što nemam prevelike inspiracije za pisanje...reflektira se na moje crtanje...tj. konačno sam počela crtati...malo sam zarđala...al eto stavih ovaj crtež :D...brijem da je to sve od mene do 8. mjeseca jer uskoro idem na more...sgh...nije da ću pocrniti (zato se i ne sunčam...a i nemam neku želju za time)...dosadno mi se kupat jer volim roniti a nemrem dublje od 3-4 metra jer mi je kapacitet pluća srozan...šmrc...ništa od mojih 10 metarskih pothvata...prošle godine je bilo dobro...valjda će i ove biti zabavno...

Image and video hosting by TinyPic

my god sits in the back of the limousine
my god comes in a wrapper of cellophane
my god pouts on the cover of the magazine
my god's a shallow little bitch trying to make the scene

I have arrived and this time you should believe the hype
I listened to everyone now I know that everyone was right
I'll be there for you as long as it works for me
I play a game
it's called insincerity

starfuckers
starfuckers
starfuckers, inc.
starfuckers

I am every fucking thing and just a little more
I sold my soul but don't you dare call me a whore
and when I suck you off not a drop will go to waste
it's really not so bad you know once you get past the taste, yeah
(asskisser)

starfuckers
starfuckers
starfuckers, inc.
starfuckers

all our pain
how did you think we'd get by without you?
you're so vain
I bet you think this song is about you
don't you?
don't you?
don't you?
don't you?

now I belong I'm one of the chosen ones
now I belong I'm one of the beautiful ones

- 16:10 - cut me (10) - write my words with blood - #

subota, 24.06.2006.

Was it worth it when it was over

uf...sjetih se ja nešto napisati...eto vrućina je nepodnošljiva...ah na more bi trebala...već odavno,
al eto puno stvari koje treba privesti kraju...a i ekipa je još tu...zadnjih mjesec i pol...nikakve...ama baš nikakve kreativnosti u mome životu...( jedino ako se poboljšanje odnosa s majkom smatra pod kreativnost :D)....preumorna sam od nerada i stalnih kava i sati i sati provedenih u bircu i gledanju filmova...preumorna i za svoju uobičajenu patetiku...šta ću kad volim kenjati kvake...ah treba i to znati...ne znam dal ću više ovaj blog pisati...ne znam...nemam inspiracije...a osim toga...nakon 3 godina staža i to s 2 bloga....mislim da je vrijeme da se povučem...mislim...možda bude tu i tamo koji postić...ali...vidjet ćemo...nadam se da svi lijepo uživate u ljetu...i da iskorištavate svoje vrijeme na najbolji mogući način...pozdrav svima....
p.s. myspace mi je dokraja pojeo mozak...:D


Sharp disaster in a fresh new coma
Was it worth it when it was over
Proving yourself right
You'd make the biggest noise
Well.. I'd lock my hands behind my head
I'd cover my heart and hit the deck
I'd brace myself for the impact if I were you

(It's a long wait) is there anything
(For an answer) worth looking for
(Is there any news) worth loving for
(Is there any word) worth lying for
(Is there trauma) is there anything
(Or a strle) worth waiting for
(Am I missing) worth living for
(Was the body found) worth dying for

- 12:21 - cut me (6) - write my words with blood - #

subota, 13.05.2006.

call out my weaknesses

Image and video hosting by TinyPic

...bila bi najsretnija kada bih svemu što osjećam mogla podariti značenje,slikovni prikaz,objasniti riječima...ali ne ide...možda je bolje i tako...kako se to zove?kada si ni živ ni mrtav?...ni tužan ni sretan?...ili kada si razočaran,rastresen...a u istome trenutku pronalaziš jedan mir...jedan trenutak....i sve se mijenja...u 5 minuta oblak može promijeniti svoj oblik....a ljudski osjećaji?...kako biti razočaran a da te opet nije briga...kako plakazi a smijati se?...kako vrištati a opet držati sve u sebi?kako?...moglo bi se reći da sam na to djelomično našla odgovor...jednostavno otupiš....prvo ne uspijeva...i onda odjednom...ništa...apsolutno ništa...volim kontrolu...previše volim kontrolu...a previše mi stvari izmiču iz ruku...i onda i onda...razpčaranje..ništavilo...povremeno i burno izbijanje osjećaja....da bi sve opet utihnulo....oblak se promijenio...priviknuo...i otišao...a ja...ja sam ostala....sama u svojim mislima...i moji osjećaji nestaju kao zadnji tračci sunca...i onda nastupa tama...zastršujuća tama....poppraćena zavijanjem grana i udaljenim bljeskovima s bešivotnog neba...

can’t eat anything
without shoving my hands down my throat
And I refuse to meet the world without smearing on makeup
With my hair blinding my eyes
Oh, blinding my eyes

I can’t remember the last time I’ve seen my own eyes
Or the color of my skin
Do you know what it’s like to feel ugly all the time?

I stretch myself across the world
Pushing my limits
For your entertainment and
You had the nerve
To call out my weaknesses and
drag me through the dirt

I can’t remember the last time I’ve seen my own eyes
Or the color of my skin
Do you know what it’s like to feel ugly all the time?

Ooh
I’m staring in the mirror
Looking back at the person I hate

I can’t remember the last time I’ve seen my own eyes
Or the color of my skin
Do you know what it’s like….

I can’t remember the last time I’ve seen my own eyes
Or the color of my skin
Do you know what it’s like to feel ugly all the time?

Ooh
The color of my skin
Do you know what it’s like to feel ugly all the…

- 20:43 - cut me (192) - write my words with blood - #

petak, 05.05.2006.

I just wanna break you down so badly

Image and video hosting by TinyPic

...omgh...smiješno je to kako neki ljudi u životu dobe sve,a drugi ništa...zapravo žalosno je...neki imaju izgled, drugi karizmu,neki oboje, a neki ništa od toga...neki čine zlo, ne mare za druge, gledaju samo svojukorist i sve im u životu ide od ruke....dok se drugi moraju potruditi...a treći...treći su jebeni bakszui kojima ništa ne ide od ruke...i tako uvjek najebu ljudi koji to najmanje zaslužuju...ne znam što je za sreću potrebno...stvarno ne znam...jer kad bi bio samo trud...mogla bih učiniti sve oko sebe uključujući i sebe sretnima...kad bi bila samo volja...ali ne znam...i neće mi pomoći nikakav duh iz boce...nikakva čarobna vila...nikakav čarobnjak...ili napitak...jer nažalost život nije bajka...sa sve se u životu treba krvavo izboriti...i na tom putu je potrebno izgubiti svoju čovječnost, moral...ideale...i postati okrutan...postati takav kakav ovaj svijet uistinu je...a mi...mi koji to ne možemo...mi koji se ne možemo odreći svojih ideala, sebe...mi ćemo uvjek plivati na dnu...zadržati svoje ideale,ali propasti....

You've got this new head filled up with smoke
I've got my veins all tangled close
To the jukebox bars you frequent
The safest place to hide
A long night spent with your most obvious weakness
You start shaking at the thought you are everything I want
'Cause you are everything I'm not

And we lay, we lay together just not
Too close, too close (How close is close enough?)
We lay, we lay together just not
Too close, too close

I just wanna break you down so badly
Well I trip over everything you say
I just wanna break you down so badly
In the worst way

My inarticulate store bought hangover hobby kit
It talks, it says, "You, oh, you are so cool."
"Scissor shaped across the bed, you are red, violent red."
You hollow out my hungry eyes
You hollow out my hungry eyes

And we lay, we lay together just not
Too close, too close (How close is close enough?)
We lay, we lay together just not
Too close, too close

I just wanna break you down so badly
Well I trip over everything you say
Well I just wanna break you down so badly
In the worst way

I just wanna break you down so badly
Well I trip over everything you say
I just wanna break you down so badly
In the worst way (worst way)

I'm gonna make damn sure that you can't ever leave
No, you won't ever get too far from me
You won't ever get too far from me
I'll make damn sure that you can't ever leave
No, you won't ever get too far from me
You won't ever get too far from me
You won't ever get too far from me
You won't ever get too far...

I just wanna break you down so badly
Well I trip over everything you say
Well I just wanna break you down so badly
In the worst way (worst way)

I'm gonna make damn sure
I just wanna break you down so badly
I just wanna break you down so badly (damn sure)
In the worst way (worst way)

- 12:31 - cut me (8) - write my words with blood - #

subota, 15.04.2006.

When people die they take a piece of us with them

Image Hosted by ImageShack.us
...smrt...o njoj često razmišljamo...neki je se boje...neki ju priželjkuju...neki je se ne mogu dočekati pa oduzimaju život sebi....neki drugima...namjerno,slučajno...nije bitno...smrt je smrt...jednom kada prekoračiš taj prag nema povratka...i ono pitnje...što nas tamo očekuje?raj?pakao?pralalni univerzum?rejšenje svih naših problema...ili jednostavno ništa...samo mir i mrtvilo svemira....ne znamo...nitko se nije vratio i rekao nam kako je bilo...(izuzev ljudima koji su doživjeli kliničku smrt-njima se djelomično priznaje...)...ne znam...pomirena sam s činjenicom da svi moramo kad-tad umrijeti...i da svatko ima valjda nekakvu svrhu bivanja na ovome planetu,u ovom vremenu i životu...i da kada napravi sve što je potrbno može ići na vječni odmor...da malo je zastrašujuća pmisao da poslije nema ništa....apsolutno ništa i da je naša svrha samo ovaj život...brrr...kad bolje razmislim...je zastrašujuće...odvratno zastršujuće....jer kad si zabriješ da postoji nešto poslije ovoga lakše ti je,ali ovako...brrrr....ne znam meni se to sve još čini dalekim...i nadam se da će biti...ne znam...priznajema da je jedna od najgorih gluposti u mome životu bio moj pokušaj samoubojstvar...i drago mi je d a su došli na vrijeme...i da,drago mi je da živim...i drago mi je da sam nakon par godina shvatila koja sam objesna budala bila...i da niti jedna osoba nije vrijedna toga da si oduzmem život....i samoubojstvo je sebičan čin...ne znam...osjetila sam očaj...takav očaj i takvu depresiju...takvo stanje koje nikome ne bih poželjela....ali kada pogledam....da,ima stvari i ljudi na ovome svijetu koji su vrijedniji od smrti...smrti koja je precijenjena...smrti koja je za jadne ,bespomoćne....tek sada kada se osvrćem na to shvaćam koliko je snage potrebno za živjeti a koliko straha potrebno za umrijeti...veći je strah i napor riješiti problem u životu nego se baciti u rijeku,kroz prozor,vlak....i ono moje najdraže i najgluplje...rezati se...ljudi moji...ja sam zadnja osoba na svijetu koja ima pravo kritizirati te...ne znam kako da to nazovem...gluposti nisu...jer gluposti su smiješne...ovo su ozbiljne stvari....nazovimo to nesigurnošću...neshvaćanjem...ali ne neshvaćanjem od okoline nego od nas samih...jer kada imaš izgrađen karakter ne jebe te pola posto šta drugi misle o tebi....ne znam...to je stvarno ogromna doza sebičnosti....nitko me ne voli?zašto sam neshvačena?svi ste vi budale!ne vidite kako mi je!i bla-bla-bla-bla....nije ni čudo...što se na kraju poželiš ubiti-pa dosadi čovjek sam sebi....e ljudi moji sad zamislite: uh moj život je sranje idem se ja ubiti BUM!....metak u glavu...iza nas ostahu prijatelji....osobe s kojima provodite najviše vremena...koji vam pomažu,kojima pomažete...dečko/cura...pretpostavite isto da vas vole...zatim roditelji,obitelj...s nekima ste posvađani...neke volite bezgranično...među vama je ostalo mnogo stvari neizrečeno...nikada nećete imati obitelj...djecu....veseliti se s njima....gledati ih kako odrastaju...uživati u starosti...još tulumariti u mladosti....i ostat ćete samo jedna od tužnih brojki ....u novinama...čineći godišnju statistiku...samo će vas se povremeno sjetiti ljudi kojima ste bili nešto ili možda sve na svijetu....plakati će...proklinjati vas....i imati traume zbog vas...i pitati se svaki dan....što sam mogao/mogla učiniti?kako se to moglo spriječiti?ali bit će prekasno....zato reba zagrliti život koliko god je on zajeban,beznadan...i napraviti ono najblje od njega......

ovaj post je trebao biti nešto ssvim drugo ali eto.....drago mi je da nije

- 11:47 - cut me (12) - write my words with blood - #

subota, 08.04.2006.

I stand here on my own

...prošlo je neko vrijeme znam...i nije da ne želim pisati....svaki dan otvaram editor i soji...stoji otvoren satima...i ništa....apsolutno ništa...ne znam....i dalje me ne napušta onaj osjećaj kao da ovo nisam ja...kao da ovo nije moj život...ne znam...vjerojatno zabrijavam...ne znam....neki dan se jedna meni jako draga osoba nasmijala iskreno nakon dugo vremena....nije joj bilo tuge u očima...to je i mene učinilo sretnom...volim kada su moji prijatelji sretni....ne znam...nekada me samo to čini sretnom...ima i dana kda mi je dozvoljena vlastita sreće....kada popustim sama sebi...kada nestane mene...a ima i dana kao jučer...kada je večina ljudi u mojo blizini sretna....ne znam više o čemu pisati...previše stvari mi se mota po glavi...ova pjesma nekako najbolje opisuje moje raspoloženje zadnjih dana pa eto ....

Here I go
Out to the sea again
The sunshine fills my hair
And dreams hang in the air
Gulls in the sky
And in my blue eyes
I know it feels unfair
There is magic everywhere

Look at me standing here
Here on my own again
Up straight in the sunshine

No need to run and hide
It's a wonderful, wonderful life
No need to laugh and cry
It's a wonderful, wonderful life

Sun's in your eyes
The heat is in your hair
They seem to hate you
Because you are there
And I need a friend
Oh, oh, I need a friend
To make me happy
I stand here on my own

Oh oh oh ooh,
Look at me standing here
I'm here on my own again
Up straight in the sunshine

No need to run and hide
It's a wonderful, wonderful life
No need to laugh and cry
It's a wonderful, wonderful life

I need a friend
Oh, I need a friend
To make me happy
Not so alone

Look at me standing here
I'm here on my own again
Up straight in the sunshine

No need to run and hide
It's a wonderful, wonderful life
No need to laugh and cry
It's a wonderful, wonderful life

No need to run and hide
It's a wonderful, wonderful life
No need to laugh and cry
It's a wonderful, wonderful life

Ah ah ah ah ah ah
Ah ah ah ah ah ah

- 19:40 - cut me (16) - write my words with blood - #

ponedjeljak, 27.03.2006.

things will be a little different

uf....fakat nekad znam biti đubre.....veliko...drito se vraćam u subotu doma i sretnem frendice koje "izbjegavam"...tak mi je bilo neugodno,ali i drago kaj ih vidim....iskreno ne znam što mi je?!Pizdim na jednu i automatski su sve krive....i to ona po kojoj pljujem najviše i koja me tako strašno "razočarala" fakat ne zaslužuje ni najmanje....lijepo priznah da mi se neda s njima jer kad nas 5 sjedimo za stolom svako svakome nekaj zamjera a svi se lijepo smješkamo....i tako pospikale se mi....i bar je dio problema riješen....:)....eh a moj idealizam....eh.....samo još jedan od pokazatelja da sam još uvjek jedno veliko dijete:).....napredak 2....danas nisam depresivna....hmmmm...nakon dugo vremena....ne znam nekada me toliko to drži da počnem trabunjati....što se vidi iz mojih postova.....ma ja sam glupa....kao da uživam u tome da sam depresivna....točnije uživam....barem si brijem to....ne znam....ma luda sam....jebeno...i tak....ovaj post vjerojatno nema smisla ali možda ima više smisla od svih ovih dolje navedenih....her sam danas hodala....i nakon dugo vremena pomislila....danas je stvarno lijep dan....i nasmijala se....
i evo jedne ne depresivne pjesme za promjenu

please listen to me october
things will be a little different
things will be a little different
this september now when nights are long
let me have this one last dance
she leads me out of the room
she leads me out of the room

[Chorus]
get me up and get me moving
i wanna do this one more time before i
go on the road tonight
im going on the road tonight
get me up and get me moving
i wanna do this one more time before i
go on the road tonight
im going on the road tonight

youre caught youre all the same
now i never knew i never remembered your name
the walls are closing in
my cigarette is getting smaller
the air is getting thin
it doesnt seem like theres much room to do
to do

[Chorus]

how in the world could this ever happen
face down its happening all again
how in the world could this ever happen
how in the world could this ever happen now
how in the world could this ever happen
face down its happening all again
how in the world could this ever happen
how in the world could this could this could this

[Chorus]

listen to me october
things will be a little different
things will be a little different
this september now when nights are long
let me have this one last dance
she leads me out of the room
she leads me out of the room
she leads me out of the room
she leads me out of the room

- 20:01 - cut me (13) - write my words with blood - #

petak, 24.03.2006.

A broken promise you were not honest

….mrzim ovo….ovo odrastanje….ovo shavćanje kako život nije ono što mi od njega očekujemo…da je daleko od toga….da ljudi koje volimo….uz koje osjećamo sigurnost…koji su nam prijatelji….za koje bi dali sve…..da su tako….tako….da ….da….previše očekujemo od njih…..zar je u ovome svijetu previše očekivati od ljudi….od te šačice ljudi….koje mogu nabojati na prste jedne ruke….očito je…previše je očekivati da budu svoji….da se ne ponašaju i predstavljaju onakvima kakvi nisu da zadive i pridobe pažnju onih drugih…čemu?čemu to ponižavanje?čemu?ne znam….mrzim to…mrzim kada se ljudi pretvaraju?i to ti?ti koja si drugačija osoba od svih drugih?zašto ti?kao?reci mi?zašto?Zašto?ZAŠTO?zar želiš biti takva osoba…takva?ne ja te takvu ne poznajem…a frendice smo….jadno…žalosno…besramno….zašto hodati bez ponosa'ali svatko je osgovoran sam za svoje postupke….očito je to vaš….a i tvoj put…ne znam…nakon 3 godine shvaćam da sam sve udaljenija i udaljenija od vas…i što da radim?kaka vam se ne može ukazati na to?kada ne želite vidjeti kakvi ste?kakvi smo svi zapravo?jesi li to ti?ta darga…nesebična osoba koju sam nekada poznaval?jesi….ili…ili nisi…ili sam ja bila pre slijepa…ili taržim previše…no razočarana sam…ne znam….suze je teško suspregnuti…ranjavati se još više nema smisal…ili…ili?...više ne znam….samo se nadam da ću te jednog dana gleati drugim….očima…i da će mi se slika tebe….ali i ne samo tebe činiti ljepšom…pozitivnijom…a do tada ću bježati….bježati od svih vas…praviti se da je sve u redu iako svi znamo da nije….

We'll rise above this
We'll cry about this
As we live and learn
A broken promise
I was not honest
Now I watch as tables turn
And you're singing

I'll wait my turn to tear inside you
Watch you burn
I'll wait my turn
I'll wait my turn

I'll cry about this and hide my cuckold eyes
As you come off all concerned
I'll find no solace in your poor apology
In your regret that sounds absurd
Keep singing

I'll wait my turn to tear inside you
Watch you burn
I'll wait my turn to terrorize you
Watch you burn
I'll wait my turn
I'll wait my turn

A promise is a promise
A promise is a promise

I'll wait my turn to tear inside you
Watch you burn
I'll wait my turn
I'll wait my turn

A broken promise
You were not honest
I'll bide my time
I'll wait my turn

- 22:44 - cut me (5) - write my words with blood - #

srijeda, 08.03.2006.

Here in this life we seem so lost

...hmm...u zadnje sam vrijeme tako nekako razočarana u ovaj život-točnije u sebe....ima toliko stvari koje želim napraviti a ne napravim iz lijenosti...toliko obaveza koje imam a ne napravim iz lijenosti....toliko problema s kojima se trebam suočiti a strah me i pobjegnem....i tako bježim neprestalno bježim od odgovornosti,bježim od stvari i ljudi koje najviše volim...bježim od života...s kojim se očito ne mogu sučiti....ne znam što je to u ljudima?kada se dogodi onaj klik?....kada konačno shvatimo da je besmisleno bježati od sebe...od života...od svega....kada?ne znam...toliko to analiziram umjesto da nešto poduzmem....i tako nastavljam bježati...i bježati....dok se ne umorim....

Image Hosted by ImageShack.us

ne znam...dugo nisam slušala ovu stvar...i tako je dobra...i svaki put me rastuži...jer se bojim...bojim da ću na svom životnom putu izgubiti sve što mi je drago....nekada davno sam si obećala da neću voljeti....da neću iamti prijatelje...da se neću vezati za nekoga...i onda, onda sam upoznala jednu predivnu osobu koja mi je vratila vjeru u život...koja je uspjela srušiti sve moje dobro čuvane zidove...koja me podjetila na ono važno...koja mi je prijatelj...ne znam dal da joj zahvalim...i kako...jer ne posotoje riječi kojima bi to mogla učiniti....ili da ju mrzim ...jer mi je vratila mogućnost osjećanja...empatije...jer je razbila moju barijeru i opet me ostavila razoružanu pred ovim okrutnim svijetom...ne znam...možda previše vjerujem u prijateljstva....slijepo vjerujem prijateljima...s jdne strane velika emocionalna dobit s druge strane i gubitak...a što ako ih izgubim...ne želim vjerovati da za 5...10 godina neću sjediti s tim ljudima...da se nećemo nikada čuti...ne želimm izgubiti ljude s kojima dijelim sve u životu....i ne želim ih povrijediti...a to mi jako dobro ide....samo se bojim tog neuspjeha....da ću rastužiti one do kojih mi je stalo ....i kojima je do mene stalo

[/B]

I sewed it up Stitched all these dead end streets
Into the sewn up seams of my heartstrings unwind(unwound)
Like a petal pulled from an open flower.
Surrounds by fields where children sign but don't make a sound and don't

Break it off
This searching for what we may never find
And that says it all.
I hope that we will make it through..

The heartbreak that comes with just living through one day
All the good times that past and all the friends we lose in a lifetime on our way.

Here in this life we seem so lost.
On this side of brightness we don't know where to go.

I hope that we can make it
Through this night.
[/B]

- 21:29 - cut me (9) - write my words with blood - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se