colorius - The colors of Life

27.07.2006., četvrtak

Da i u 7 mjesecu bude blog

Inače koliko i sami kužite, vi svi , tj. vas nekoliko milijardi koji svakodnevno pručavete pixele na mom blogu, skužili ste da prolazim kroz recimo jedno od najjebeno-turbonevjerojatnokomlicirano-superteško razdoblje u svom životu i tak da ne da mi ne cvatu ruže nego mi umiru i lišajevi koji samo žive od vlage ali.. idem dalje.

Iako sama fotografija, za koju polažem autorska prava, nije u svojem nastajanju imala priču koja slijedi ipak je sastvni dio nje.
daklem gledate taj mostić (u plitvicama) i ja si ga interpretiram kao jedan životni put, dakle kad idete preko vode, zapravo ste još kikić i ne kužite baš stvari oko sebe, glavno da pređete preko vode pa ćete lako dalje, no kad tamo eto možete ić lijevo i možete ić desno no i sami shvaćate da je to nemoguće jer puta tamo nema, možete samo ravno. NO ravno je uzbrdo i to isto tako nije baš jednostavno jer se treba mučit, i kad pogledate kamo bi vas taj put trebao odvesti u osnovi vidite crnu rupu, tj. znate da ne vidite kamo idete, e ja sam ipak krenuo i znam da se moram popesti a gdje točno ću doć i što je točno tamo to nemam blage dume, al eto idem dalje, mislim natrag nemogu i znam da taj put ne vodi nikamo.
No sad će doć mnogi pa reć da i to je tvoj izbor, mislim uvijek se može skrenut negdje drugdje al u osnovi te stepenicu su kao sudbina i ma kud god da vi krenuli shvatit će te da nema drugog puta. A ak mi baš i ne želiti bolivat onda odite u plitvice pa se probajte iskobeljat nekim drugim putem, poslikajte ga i pošaljite mi fotku, do tad ja odoh prema gore u tu crnu nesigurnu rupu jer tako mi je rekao jedan mali čovječuljak koji sjedi u meni i stalno mi neštu mumlja u uho, no jedino sam shvatio ono kreni....
Image Hosted by ImageShack.us

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>