colorius - The colors of Life
15.06.2006., četvrtak
Što je to ljubav 3
|
Iako bi po logici stvari ovo trebao biti posljednji dio u etapi ljubavnog puta, nekako mi je pisanje ovog dijela prouzročilo najviše muke, to je zasigurno zbog same činjenice da sam, recimo tako, imao najveću ljubav na svijetu te je onda izgubio. O samome gubitku ljubavi mogao bih napisati jedan cijeli dug post, no nemam ja za to baš snage, tako da će ako ikad bude napisan, vidjeti svjetlo bloga u neko drugo vrijeme. Dobro, i nakon što se dvije osobe poprilično upoznaju i uvide u nekih 80% jedno drugoga poprimaju slikicu onoga što je ispred njih i onoga što je u osobama ispred njih. Na njima je sad da odluče da li žele ići dalje ili ne, informacija imaju dovoljno da već sad odluče da li će sa tom osobom ostati do kraja života, no u ovoj fazi dolazi do najvećih nebuloza u vezama, neki ljudi počinju gledati na stvar kao da je gotova, neki počinju strastveno uživati, neki dožive onaj savršeni mir u vezi pun sigurnosti i razumijevanja, nekima niš nije jasno pa su zbunjeni itd…. Situacija je zapravo vrlo jednostavno, nakon burne izmjene energije polagao ali očito počinje smanjivanje tog inicijalnog naboja i on se zamjenjuje s jednim puno finijim procesom, taj proces predstavlja početak funkcioniranja dviju osoba kao jedne, možda zvuči čudno no u tom trenutku počinju se aktivirati procesi u ljudskom tijelu koji sliče SF-u (sajns fikšn), tipa telepatija, predviđanja i sl. jer svi već polako počinjete «osjećati» što drugi želi i kako razmišlja, nije vam više potrebno ništa; pogledate ju/ga i odmah imate mali milijun podataka s kojima možete raspolagati i jednostavno znate. Da pokažem na primjeru, jedan pogled vašeg partnera i informacija koja je prenesena neverbalno uz energetski dodatak u vama može probuditi svašta od ludog odlaska u krevet do iznošenja smeća (u smislu bježanja od neizbježne svađe). U svakom slučaju nebrojeno puta se može dogoditi da počnete npr. preuzimati stres od partnera iako je on kilometrima daleko pa cijelu noć ne možete spavati ili jednostavno dok vi nešto radite počnete se osjećati čudno jerbo se «nešto» dogodilo vašem partneru, također vas nekad «zapuhne» nevjerojatan osjećaj sreće jer znate da je partnerus u tom trenutku pomislio što i vi iako ste «km daleko». Proces je zapravo super jer tek tada shvatite da više na ovome svijetu niste sami već ste povezani s još jednom osobom koja je ujedno povezana za vas te zajedno kročite dalje. Tu u svojoj punosti nastupa ljubav i prestaje ta «zaljubljenost». Do kraja života polagano ali sigurno upoznajete onih ostalih 20% vašeg partnera, tj. upoznajete njegovu pravu dušu. Neki nastave pa uživaju do kraja, dok neki puknu, doslovno energija spajanja u jednu osobu postane toliko jaka da kod nekih izazove totalno slijepilo osjećaja i počinju misliti da je to zapravo gotovo da ljubavi više nema no zaboravljaju da ako osobe nisu kompatibilne nema te teorije po kojoj bi izdržali proces harmonizacije. Samo nastajanje jedne osobe ne događa se u doslovnom smislu riječi već je bliže recimo jednom savršenom jedinstvu dviju osobe u kojem i jedna i druga osoba zapravo s užitkom rade. No kao što to svi znamo, ovo sve gore navedeno je jedna ekstremno rijetka situacija i mnogi je nikad ne dožive, me included, blagoslovljeni su onima kojima bog dozvoli da upoznaju svojeg životnog partnera i da sa njim provedu ostatak života. |