SOULFUX by Colorblind

< travanj, 2006 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Reklamacije On/Off

something about

IZMEDJU IDEJE
I STVARNOSTI

IZMEDJU GESTE
I ČINA

IZMEDJU ZAMISLI
I KREACIJE

IZMEDJU OSJEĆAJA
I REAKCIJE

IZMEDJU ŽELJE
I GRČA

IZMEDJU MOGUČNOSTI
I POSTOJANJA

IZMEDJU SUŠTINE
I SILASKA

JER ŽIVOT JE
TOLIKO DUG
...

apsurd
Rodjeni u pogrešnome vremenu.
Osuđeni na usamljenost.
Okruženi glupošću.
Oni prolaze
kroz ovaj svijet
sa svojim aureolama
što izazivaju mješavinu
zavisti i podsmijeha.
Univerzalni redikuli.
Rođeni
u pogrešnome vremenu,
jer svako bi bilo i prerano
i prekasno,
oni su suviše blizu saznanju
kako ih svijet
u kojem egzistiraju
ne zaslužuje.
I kako tome svijetu
nije ni potrebna
njihova istina.
Blago siromašnima duhom.
Oni već stoljećima
vladaju ovom Zemljom.
A kažu da je njihovo
i Kraljevstvo nebesko.

*SURI*


Trenutno: . online

E-mail

Linkovi
građevinska dozvola
ifUneed
DA

webcam


USPAVANKA ZA UMORNOG
(time out)

Ne okreći se
sjeno.

Ovo je posljednja prilika
da zbunimo
pisce
svih povijesti.

*SURI*
_________________

MSN msg: myownclouds@hotmail.com
_________________

DAME & GOSPODA :



Uzdasi nisu profitabilni, teško da ih možeš proslijediti uredništvu...


Trebam tuđu jačinu da se osjetim normalnom. Trebam nekog tko će me zaustaviti i dopustiti mi da napokon osjetim svoju ovisnost.


Koliko sam ti drag od 1 do 2?


Ponekad se pitam što mi je sve to trebalo.Mogla sam biti blagajnica u Konzumu ili službenica u banci,mogla sam biti bilo što.Mogla sam si nać dečka s nekog brega,napustiti sve svoje prijatelje i dopustiti mu da mi totalno ispere mozak,mogla sam svaki tjedan tri večeri provesti na narodnjacima i čašom u ruci,mogla sam se opiti već milijun puta i u tome naći svoj smisao života.Ali ne,ja sam morala upisati najbesmisleniji faks u državi,moram prolaziti sve faze prokletog sazrijevanja i još k tome trijezno i svjesno donositi odluke za koje nisam sigurna da su prave.


Ponekad imam osjećaj da mi je duša stara stotinama godina a ponekad da sam najobičnije dijete pa se pitam kada ću odrasti i s velikom nostalgijom se prisjećam djetinjstva u kojem sam se osjećala sigurno i veselo i bezbrižno i poželim otići nazad tamo kada mi je cijeli dan znao proći u maštanjima i gledanju bijelih oblačaka na nebu pronalazeći razne oblike u njima.Taj dio mene je uvijek tu i ne znam trebam li ga se sramiti ili ga prigrliti :)


Psi su u blizini, uvijek spremni. A jedna stvar je daleko gora od guljenja mesa s kostiju. To je užas rastrgane savjesti. Psi znaju rastrgnuti čovjeka, a da mu ne puste ni kap krvi. To je bio moj najveći strah, iskusio sam ga u tih pet dana neznanja. I nikad mi više bijesna, krvožedna pseta neće biti zapreka da reagiram. Jer ja planiram biti LUD. Što prije.


Trebala sam ići pööödeset nečega (možda metara, možda kilometara, možda njutna, a možda i litara) u smjeru hüüüle i onda kroz meeeelega presijeći na kööjnar. Rastali smo se u slozi, bratstvu, koledarenju i pjesmi, a ja sam tek nakon pööödeset metara shvatila da ih i dalje kurca nisam razumjela.


Ako je šepava, nije ćorava! Vidi da ide auto, kaj ne stane? Ali ne, ona samo piči naprijed, u svijetlu budućnost! A gle ovog - šeće preko zebre, kao da je na šumskom puteljku i bere gljive. Ili one šmrkavice - sjatile se niotkuda, ko kokoši u brišućem letu! Cccc, ti pješaci! Da naša policija nekaj vrijedi, uveli bi pješački ispit. Tko ne položi - nek čuči kući!


ON tha Air


Bio je to post dostojan pera Marka Twaina ili Georgea Orwella. Jedan od rijetkih Velikih postova, koji je u naše živote donio jednu novu, nadasve originalnu viziju - koja će još generacijama inspirirati blogersku zahednicu u Hrvata. Putevi koji su otvoreni ovim postom, još dugo će biti staze kojima će kročiti samo oni hrabri i nadahnuti...Njegova klasična ljepota, epska snaga i gotovo nadnaravna jednostavnost će nas još dugo, dugo inspirirati.


One dobre stare želje tipa oči ti iscurile, ruke ti usahle i tako to mi je malo too much. Ne želim baš da umre.


K vragu, cure, možete li ponekad reći što hoćete a da to nije šifrirano u negaciju?


TARIK, JESI NORMALAN? WC PAPIR U LISTIĆIMA? I TO JOŠ KREP?


Muškarci imaju potrebu sve žene, pa tako i svoju, nazivati glupačama. To je nešto što ne mogu iskorijeniti, baš kao i erekciju. No, ako su sposobni ne nazivati vas glupačom u javnosti, ipak im uspijeva kontrolirati se, što je znak istinske ljubavi.


Vratili smo se sa snimka ja i Džole Klunij. Radimo opet na Okeanima, verzija 13 ovaj put. Nisam spavao kako treba. Idem natrag. Paparaci pod prozorom. Smeta mi, Andželina nije tu. Idem u WC ga izdrkat.


Muškarci se prema kuhanju odnose kao ljenjivci s talentom da se popnu na vrh stabla, ali imse ne da pa zaspi viseći na prvoj grani za koju se uhvati. Pitate se u čemu je kvaka? U tome što ako zaspite na prvoj grani i kojim slučajem padnete na tlo, puno manje boli nego da ste opali s vrha stabla.


Brzo je lupite s lopatom po glavi, jer se to pokazalo kao najučinkovitije oružje protiv kobne bolesti. Ako nemate lopatu, javiti se u najbližu veterinarsku stanicu, oni sigurno imaju još još par komada.Bolje je spriječiti nego liječiti, pa malo češće gledajte svoju kravu.


Kad mi je ovakav dan odem i kupim blok i olovke, 3 ili 4, ali nikad jednu.


Želite li umrijeti u skladu s vremenom i globalnim trendovima – umrite po top listi prema Dnevniku. Dakle top kolekcija smrti za sezonu jesen-zima '04:


Možda sam ja freak/of/nature, netipična ženska koja na samo spominjanje odjeće, obuće i kupovine tih doslovce poludi?


Sunce na ovom Putu ne zalazi, samo ga ponekad zamijene zvijezde...


Baš sam si super danas. i sutra. i preksutra sam si baš super.


Sleepless


Zvali su me Nečujni. Jednog dana sam morao početi vrištati


Tako to valjda ide... Nekom sreća, nekom geleri u stakla – ne može se pobjeći od svog komada pakla


I kak bi on bil jako srečen kad bi mogel živeti na selu kak i mi na čiztome zraku i da on to obožava i to.


mrak je...
ne vidim./tisina je...
ne cujem./svjeze je...
ne drhtim.
nocno sljepilo?/odslusana playlista?
zatvoreni prozori?/prljava stakla?
kriva muzika?/ukljuceno grijanje?
kriva dioptrija?/poklopljene usi?
vreli dlanovi?/ili jednostavno/ili jednostavno
ili jednostavno-ne zelim vidjeti.
-ne zelim cuti./-ne zelim pregoriti.


Jede po kućama, otvara vidike, zatvara rolete, hoda lijevom stranom, naginje u desno.


**Želim si, ne postavljati ciljeve nego ih otkrivati njihovim ostvarenjem.
**Želim podrezati ovu nedjelju,skratiti joj rep,oduzeti joj sumrak...

19.04.2006. srijeda

UP



Jelek.. Ti si odgovorna za ovaj post ;-)
Ne spavam, ne spavam; dani, tjedni... Brojim kad stignem.
Opet sam počela piti pravu kavu,
ne samo onaj kapučino/refil/mix koji ispraznim za 2 dana
a da glavnu kutiju nit vidjeo nije...
Neće me san. Neće me život.
Neće, pa neće.
Uopće ne znam gdje bih krenula... ali, pišem Tebi pa ću pokušati izmisliti start.
Imala sam 3 mala mačića, niti 24sata na ovome svijetu, našla ih kraj kontejnera,
pa ih šopala kolostrumom, hranila svaka 2 sata,
masirala male trbuščiće (to je nešto kao minorni kružni zahvat malim prstom)
i umirali su mi dan za danom...
Zadnjeg sam držala ravno 52h pod majicom, na koži, uz srce, kao...
da ima filing živog bića...

Kad je i on uginuo razletila sam se u milion komadića. Prestrašno.
To nisam bila ja.
2 dana je trebalo da se sjetim svog imena.
Za prva dva uginula mačića sam ja bila ta, postojana karika.
JA sam bila TA koja je tješila neutješnu kći, ali...
ALI.
Nakon zadnje male smrti- Ona je tješila mene.
Ridala sam, plakala, cmizdrila kao... a ne znam niti ja što.
Prestrašno.
Nemam druge riječi opisa. A još manje opravdanja.
Opet je sve naopako.
Ili.. sve jest kako inače jest, u mom svijetu;
a ja sam iopet tako umorna od toga...
Hrpa apsurda. Više ne znam kamo s njima.
Ponestalo mi je pretinaca.

posljednja mačkica se zvala Kika.
Išla sam danas u KIKU, kći je urlala- ja neću unutraaa!
natjerah je uz obrazloženje koliko je nerazumna,ali...
nemaju ni oni dovoljno ladica.
Zakazala tehnika.
Čak im se i lift zaglavio.
Neka klinka histerično vrišti na ulaznom staklu, a mama preplašena priljepljena uz stražnje.
Teta s uniformom viče : Nemoj plakat!!! Sad će doći striček majstor!
Kapitalizam i nova verzija ispunjenja. Neće.
Bar ne tako skoro.
NEMA.

Sada sam u fazi bijega od ljudi (ako je ikako moguće isto- u većoj mjeri no ranije).
Mala cura je na praznicima.
Otpalo more, veže me fakin vozački. Nedajumi mrdnut glupe obveze.
Koje.. Kao.. vode ka Slobodi.
Baš me zanima koliko od toga jest stvarnost.
Ako ne nestanem uskoro sa ovih prostora,
iz ovoga grada, iz ove zemlje,
sa ove planete- to je uzalud bačen novac.

Ok, ajmo razumom...
Što imam sada?
Imam hrpu novaca koje sam zaradila bdijenjem;
kao vukodlak koji se sprema za ulogu trećeg underworld-a.
Nije bitno, sve je to posve minorna žrtva nasuprot ispunjenju koje...
čeka.
Čovjek ili vuk?
Zar je uistinu bitno?

'I nikoga ne muči pitanje smiješno,
Kako ćemo samo postati nešto
Što nikada nismo bili?'

O, yeah...
To mi treba.
Novo odijelo/haljina.
Novo lice.
Nova faca, nova riječ, nova gesta, nova emocija.
Možda će tada SVE biti u redu.
Plačam gotovinom.

Usred svog tog kaosa dogodila se jedna nevjerojatna stvar, ali...
Nekako imam filing da ću sve obezvrijediti ako ispišem,
ako izgovorim na glas.
Pa čuvam.
To je sve što je preostalo u šahovskom nadigravanju,
nešto MOJE.
Volim vas sve i mrzim istovremeno,
čitam i znam i ne želim znati.
Zbog svega što jeste i niste,
Zbog svega na što me asocirate svezi mene same.

Dovoljno iskreno?



Hope

You want to go out Friday & you want to go forever;
You know that it sounds childish
That you’ve dreamt of alligators...
You hope that we are with you & you hope you’re recognized,
You want to go forever, you see it in my eyes.

I’m lost in the confusion and it doesn’t seem to matter,
You really can’t believe and you hope it’s getting better...

You want to trust the doctors their procedure is the best
But the last try was a failure and the intern was a mess;
And they did the same to Matthew & he bled ’til sunday night,
They’re saying don’t be frightened but you’re weakened by the sight of it...

You lock into a pattern & you know that it’s the last ditch,
You’re trying to see through it and it doesn’t make sense;
But they’re saying don’t be frightened
And they’re killing alligators
And they’re hog tied and accepting of the struggle...

You want to trust religion and you know it’s allegory,
But the people who are followers have written their own story;
So you look up to the heavens & you hope that it’s a spaceship
And it’s something from your childhood-
You’re thinking don’t be frightened...

You want to climb the ladder,
You want to see forever,
You want to go out friday
And you want to go forever...

And you want to cross your DNA.
To cross your DNA with something reptile...

And you’re questioning the sciences as questioning religion,
You’re looking like an idiot and you don't longer care.

And you want bridge the Schism
A built in mechanism to protect you;
And you’re looking for salvation
And you’re looking for deliverance,
You’re looking like an idiot
And you no longer care... cause

You want to climb the ladder,
You want to go forever and
You want to go out friday,
You want to go forever...

REM *UP*

- 06:08 - Reklamacije (4) - Dokazi - Teleporter