čokoladni svijet
31.05.2005., utorak
Jednom si mi rekao da imam previše duše za danas, za ovo vrijeme... Da imam manje duše, da li bi tada stala u tvoje srce...?! |
27.05.2005., petak
Noćas se zovem Nemir
Noćas se zovem Nemir… Bojim se da okrećeš leđa, bojim se, odlaziš… Ma da, znam, ti to ne govoriš… Možda baš tišina Znači da odlaziš Kida me noćas Nemir… |
Tu sam, zar ne?!
Znam,
Povrijedit ćeš me, Ranit ćeš me, Slomit ćeš me, Razbit ćeš me, Poderat ćeš me, Gazit ćeš me, Ostavit ćeš me… Hajde, kreni… Vrijeđaj me, Rani me, Slomi me, Razbij me, Poderi me, Gazi me, Na kraju ostavi me! Tu sam, Ne bježim, zar ne…?! |
25.05.2005., srijeda
O kako bi spustila glavu na tvoje rame,
I zamolila vrijeme da stane… Glavu bi odmorila, oči bi sklopila, I šutila…tišinu nam poklonila… Oči bi sklopila I samo šutila….šutila… O kako bi spustila glavu na tvoje rame, Bar koju minutu… bar dok ne svane… O dođi! Primi umornu glavu na svoje rame, I samo šutimo…brzo će da svane … |
24.05.2005., utorak
u noćima kao ovim
U noćima kao ovim
Kada strah dopre i do kosti… U noćima kao ovim Kada vjetar miru prkosi… U noćima kao ovim Kada nevremenom Bog nas opominje… U noćima kao ovim Poželim da jedna ruka čvrsto moju stisne… U noćima kao ovim Kada je munjama narušena tama… U noćima kao ovim Tiho da mi šapne; malena, nisi sama… |
23.05.2005., ponedjeljak
|
Još par riječi koje su bile upućene jednoj meni jako dragoj osobi koja je tako iznenada uletila u moj život, osvojila moje simpatije, i tu je negje u blizini stalno, ali nije uz mene... a željela bi da je...
Tako rijetko sretnem ljude koji me uspiju oduševiti s nečim (sa onim što jesu), još rijeđe sretnem one koje bi mogla zavoljeti, ili one pred kojima imam potrebu biti samo iskrena, slobodna, baš onakva kakva zapravo i jesam... Tako rijetko sam u životu poželjela nekoga poljubiti, maziti, grliti, a on kao da je rođen da bi u meni probudio takve želje. Radi njega sam upoznala svoje drugo ja, neke strane sebe koje do sada nisam poznavala,ali radi njega sam odbacila i svoje duboko ukorjenjene stavove o pojedinim stvarima, pa čak i po strani ostavila moral(eh, da taj moral koji uvijek zastupam). A zašto??? zato da bi si dozvolila klecanje koljena, par poljubaca koji se pamte, par drhtaja u njegovom naručju, da bi si priuštila luksuz zvan nježnost...malo zabranjene nježnosti! Ali ne žalim! Bilo je to vrijedno svega!!! U mraku lutam tražeći put do tvog srca... tražeći toplinu tvoje ruke, i vedrinu tvog osmjeha... Hoću li naći traženo?! Hoćeš li mi pružiti ruku i dozvoliti da ti budem blizu... Hoćeš li izgraditi zidine, visoke, hladne i nepremostive, a ja okrenuti leđa i s vjetrom nečujno otići...?! Neočekivano si ušao u moj život i dotaknuo me... Voljela bi da tu i ostaneš... ali bliže.... puno bliže.... |
Prošetaj cipelama mojim
Prošetaj cipelama mojim, Osjeti težinu njihovih koraka, osjeti kako se bojim... Prošetaj se cipelama mojim... Pogledaj mojim očima, Zaplovi mojim snovima... Sjetu ćeš osjetiti, Čežnju ćeš upoznati, Za tjeskobu ćeš saznati... Prošetaj cipelama mojim, Osjeti tugu i nemir, Bez njih ne bi znala ni da postojim. Prošetaj se cipelama mojim... Sama sam pred ponorima života Kako da se ne bojim?! Samo prošetaj cipelama mojim... |
20.05.2005., petak
otkako te ne volim
Vrća mi se okus
kao poslije bolesti. Strah me kad se sjetim kuda me to moglo odvesti... Osmjeh mi se vraća. Nećeš me prepoznati. Kao na slobodi opet učim jesti, hodati... Otkako te ne volim opet noću kiše moje... izgubljeni zvuci, boje... Ni sa kim ih ne dijelim. Otkako te ne volim neko mi iz vlaka maše... prazno mi je, ali lakše... Otkako te ne želim. Pitao sam ljude: Kol'ko će to trajati? Može li se umrijeti? Hoću li se poslije kajati? Gnjavio sam ljude. Pravio sam paniku. Prejako je svjetlo... samo da se oči naviknu... Otkako te ne volim opet noću kise moje izgubljeni zvuci, boje... Ni sa kim ih ne dijelim. Otkako te ne volim neko mi iz vlaka maše... Prazno mi je, ali lakše... Otkako te ne zelim. Otkako te ne volim. Arsen Dedić |
dobro mi došli u moj čokoladni svijet...:-)
jedno je sigurno; u njemu je slatko, čokolada me čini sretnom, liječi sve tuge i rane, pokreće me, daje mi energiju.. ali...nije moj život tako bajkovit i lijep uvijek, zato mi se blog i zove čokoladni svijet jer su čokolada i riječi moji najvjerniji prijatelji, i u dobru i u zlu, ali češće se srećem s njima kada su mi u gostima gospođa Samoća i gospodin Bol... |