..Something else..

Uzmi me za ruku,
šetajmo se poljima zlatnih obzorja
kupajmo se u zoru
u morima dalekih zemalja...
Uzmi me za ruku i povedi me.

Tako lagano ...
svaki šapat drveća
podsjeća na tvoj glas.
Tako lagano..
svaki prolaznik ima tvoje lice,
zatim se nasmiješi..
ali nema tvoj osmijeh.

Želim te povesti tamo
gdje nam nitko neće reći što ne smijemo
i kako daleko je granica za igranje,
jer granica nestaje u šarenim buketima cvijeća
koje svaki dan gledamo.

Želim te poljubiti
pa gađati grudama snijega
sve dok ti ne prodru kroz odjeću
sve dok me ne srušiš na zemlju i
nasmiješ.

Želim se igrati s tobom,
poput djeteta,
smijati se i glupirati ispod velikog hrasta,
gledati u daljinu
i u tvojem zagrljaju
osjetiti toplinu.

Želim sačuvati trenutak....
onako kako ga ti hvataš....
da svaki put kad zaklopim oči
da se stvorim ispred tebe.

Dopusti mi da budem vjetar
i da slobodno pružim ruke kroz tvoju budućnost,
da ti budem vodilja.
Vjeruj mi dovoljno da nikada ne sumnjaš,
jer sve moje plovidbe uvijek završavaju u
tvojoj luci.

U tvojim očima ja se utapam u beskrajnoj mirnoći
i sve moje zemaljske želje nestaju pred tvojim bićem
...ona je tu.....

Mogu li ti riječima unijeti toplinu,
da li ih možeš osjetiti...
oh....kad bi samo mogla,
ne bi nikad osjetio nemir.

Najdraži moj....
šaljem ti adresu prema snovima.

Dišeš pored mene
a ja osjećam tvoje otkucaje srca...

Budi me zvuk mjeseca,
pa gledam oko sebe.
Nisi kraj mene,
a želim te stvoriti samo dodirom,
želim te otopiti...

Okrećem se,
i zatvaram oči...
Ti me hvataš oko struka
a ja dršćem od tvog daha...
Da li me vidiš kako te dodirima osjećam?
Da li vidiš moje oči...
kad se okreneš na desnu stranu?

Okrećem se i gledam u prazninu...
Osjećaš li moju kosu kako miriši
i sjećanja kako ožive...
kada zatvoriš oči...

Vidiš li me kako šećem odajama tvoje nesvjesnosti
i kako sjedim kraj tebe kada spavaš?
Ja sam uvijek tu...
Borim se protiv vremena i sila gravitacije...
Želim te taknuti,
želim biti svemoguća,
želim ti reći
koliko te osjećam....

Welcome to the city-rekao mi je dečko.
Hm....možda sam i ja preidealizirala dolazak u grad.
Sve je to lijepo i krasno,dok jednog dana ...a bilo je to jučer,doznaješ da ni grad u kojem studiraš nije siguran.Barem ne onoliko koliko si od početka mislio.

------------------------------
Jučer sam provela dan kod frendice gledajući Tv .
Nisam gledala Tv tjedan dana...
Mislila sam da mi je falio,ali nije.
Gledale smo reprizu filma „Upravo vjenčani“ i cerekale se na sadržaj..većinom zato jer je uz nas bila boca vina.
Hm..tu se inače izlazi četvrtkom ako niste znali,što je i nas začudilo,koje inače izlazimo subotom ili nedjeljom kad smo kod kuće.
Bile smo u klubu Majestic u četvrtak.
Godio mi je izlazak,taj dan smo imale fiziku i matematiku 6 h ukupno i barem smo se toliko opustile da nismo ni o čemu morale misliti.
Dečkiju ko u priči,dok je cura bilo u manjem broju.
Meni osobno nije bilo ništa posebno.
Gužva me činila nervoznom i jedva sam čekala da si negdje sjednemo.
Glazba je varirala od narodnjaka,starog rocka pa sve do Rihanne i techna...Tako da je bilo glazbe za svačiji ukus,iako smo mi u vrijeme kad su puštali narodnjake bile vani i udisale svježi zrak.
Ja sam uglavnom uživala u glazbi i lagano plesala,dok mi ta gužva nije polagano došla tako na živce da sam se uputila sama do stana.
Da sam znala da gradom hodaju manijaci,ne bi se usudila na taj podhvat!

Naime,sljedeći dan ja čitam u Metrou kako su napadnute cure u Banfici i navedena sva mjesta koja su dosta kritična za mlade djevojke.Oblio me hladni znoj!
Ne znam što ima u tim muškarcima od 50 godina da idu napadati mlade cure i još k tome usred bijelog dana?!
Zar je današnje društvo toliko opsjednuto seksom i ne može kontrolirati svoje nagone da ide napadati nevine ljude?
Primjer još jednog manijaka mogu navesti iz svojeg sela,koji je u noćnim satima napao jednu djevojku koju poznajem ispred diskoteke!
I to iz čistog mira i bez ikakvog razloga!Uništio joj život.Danas cura leži u komi s prijelomima i teškom ozljedom glave.Ne zna se da li će moći ikad normalno govoriti i funkcionirati.
Cura je izašla s društvom da proslavi položene ispite i trebala je početi raditi u školi.
Manijak se brani iskazom da to nije cura koju je trebao pretući!


Kad čitam podatke koliko su se u zadnje vrijeme povećali seksualni napadi,bludne radnje i silovanja,doslovno mi se smrači pred očima.
I onda se čudimo kada prolazimo ulicama i čujemo malu djecu kako psuju,vrijeđaju se i to najgorim mogućim psovkama koje mogu izmisliti.
Da li je televizija i internet toliko izopačila tu djecu da oni bez ikakvog srama i moralnosti idu snimati malog mačića kako pada s zgrade i umire u mukama?
Ili su roditelji ti koju su podbacili i to s velikim P....?
Da li je kontrola nad djecom danas postala toliko ležerna da se djeci dopusti sve i razmazi ih se do te mjere da su djeca ta koja imaju kontrolu nad roditeljima,a ne roditelji nad djecom?
Tko u današnje vrijeme nema strah odgajati djecu u takvom okružju?
Hoćemo li doći do te mjere da će nas obuzimati strah kad napustimo svoju kuću i uputimo se u dućan,strah da će se netko naći tko će nam doslovno presuditi i uzeti nam život?
--------------------------------

Kako se najbolje zaštititi u trenutku napada?

Ako možete,upišite tečaj samoobrane tako da možete baratati nekim
tehnikama samoobrane,koje vam u svakom trenu mogu dobro doći.
Uvijek u torbici držite neki oštri predmet do kojeg možete lako doći.
To mogu biti ključevi,mali nožić ili rašpica,pa čak i kišobran.
Glavno je da se u trenu napada ne ukočite.
Ako možete i imate prilike pobjeći,učinite to.
Mračnim ulicama i podhodnicima hodajte uvijek u maloj grupici ljudi,ako imate priliku.
Nemojte se kretati u kasnim noćnim satima gradom,ako ste nešto zaboravili kupiti ili napraviti,to može pričekati do sutra!
Zapamtite,veća je mogućnost da ako vas je više da će te prestrašiti manijaka ili uopće neće razmišljati da vas napadne.
To su najjednostavniji savjeti koje vam mogu dati,a koji će vam dati sigurnost.
Zapamtite...ovo je vaš život i NITKO vam ga nema pravo oduzeti i uništiti!

Ovo neće biti neki dubokoumni post......
Od nedjelje sam se preselila u Varaždin i još se privikavam na studentski život.
Živim na pahuljicama i tjestenini ...nije da se žalim...trenutno....
Hodanje mi je službeno postao hobij.
I onda na kraju dana otišle u Rock Caffe,a ja bila tako umorna da sam skoro zapajkila.

---------------------------------------
Više se ne mogu ni na informacije na netu pouzdati,jer je jako nespretno bilo napisano da počinju predavanja u 19 h,a to još neki lik radio u excel tablicama i napisao u kockicu da počinju u 19 h i došle mi cure tamo u 19 h...da bi nas profesor već 1.put opomenuo da se ne kasni pol sata na predavanja ubuduće..ajme,koji skur!
I rekao da predavanja inače počinju u 18 h...Ma super!
Iksice još nismo dobili.To je najveći bed,jer treba preživjeti do drugog tjedna na tjestenini i pahuljicama.
I onda se ja počela prisjećati sretnih vremena (prije 3 dana) kad sam ljenčarila uz tv i lijepo uživala u maminoj kuhinji bez briga!
Goodbye happy times!
Profać iz matke mi je jako simpa...zasada...rekao je da je za diskusiju i otvoren za sva naša banalna pitanja,glavno da pitamo.
Iako mislim da nečije* neznanje tablice množenja se tu neće tolerirati.

-------------------------------------
Jedino na što se neću brzo priviknuti je život u zgradi.
Iznad nas živi neka cura s psom,pa kad se on lijepo rasteže i svoje šapice proteže po parketu možemo se mi samo križati u stanu..isto vrijedi i kad dotična cura usisava,spušta rolete i zaključava vrata.
Vjerojatno se na iste sitnice križa i naš stanar ispod.
Nisam sitničava,ali svi ti zvukovi me još uvijek malo zasmetaju,jer nisam naviknuta na njih.
Nedostaje mi moj vrt...moje mačke,psi...park....dečko....max tv/adsl...
Baš osjećam kako sam bila razmažena kod kuće i koliko sam stvari uzimala zdravo za gotovo.
Iako život u gradu ima sve svoje prednosti i pogodnosti,sav luksuz ,ništa ne može zamjeniti mir sela i zrak koji tamo udišem.
Ne mogu reći da se osjećam neugodno...grad mi se jako sviđa,pogotovo stari dio.
Ali te sitnice,poput neorganiziranosti fakulteta i nedovoljno informacija mi pojedu živce.Tješim se da će idući tjedan to već biti bolje organizirano i da ću se ufurati u raspored predavanja.

------------------------------------------
Sviđa mi se nova stvar od Jamesa Blunta- 1973....netko čuo tu stvar?

-------------------------------------
Danas sam dopodne,u nedostatku boljeg izvora za zabavu(nemam tv) gledala crtić The Wild...zahvaljujem se svome dečku na ovom filmiću,jer da nije bilo njega,morala bi gledati po 6.put Charlie and the Chocolate Factory,iako mi je to zakon film...
Ma svi su filmovi od Johnnya Deppa super!
Shvatila sam da trebam tv...barem da se informiram o nekim stvarima i da popunim vrijeme kad stvarno nemam ništa za raditi.


Ovime zatvaram svoju temu –početak studentskog života-mogla bi ja još pisati,ali sigurna sam da vi ne biste više mogli čitati.
Glavno da znate da sam živa,da imam nešto za jesti i da me još obaveze nisu progutale.

Ako tko daje instrukcije iz matematike neka mi se javi!