..Something else..

nedjelja, 17.02.2008.

Izgubljenoj ljepoti...

Zašto, pitate se sigurno, ovaj naslov? Lijepo bi bilo da ljepota koja se nalazi duboko u nama nije tako izgubljena kako se iz moga naslova čini, ali prisiljena da napišem nešto o toj temi, morala sam vam progovoriti već iz samog naslova...
Kontradikcije koje postoje vezane uz ovu temu su velike, dok se njena istinitost,rekli bi, mora i praktički dokazati. Ljepota je rekli bi pjesnici „u očima promatrača“, te ako taj promatrač vidi ljepotu u ljudskom biću, kažemo da se javila zaljubljenost...kasnije i ljubav.
Zlobnici kažu da samo ružni ljudi brane izreku „ ljepota dolazi iznutra“, ali uostalom, svaki pametni čovjek zna da izgled nije preduvjet za sreću, prijateljstvo..pa čak ni za ljubav.
Ima sretnika koji su se rodili obdareni fizičkom ljepotom ili ljepotom koju je naše društvo izabralo da mu bude lijepo.
Većina ljudi se smatra prosječnima, iako su i oni više samokritični, te u strahu da ih se ne proglasi umišljenima stavljaju se u neku grupu ili jednostavno postaju nevidljivi.
Ljepota je nedodirljiva..kad bi se ograničavala samo na fizičko i vidljivo, prema tome bi bila i potrošna,jer ništa u životu ne ostaje vječno. Kako znamo da ljubav postoji od kad je svijeta, tako i ljepota prelazi ono fizičko i postaje nešto vječno,nešto trajno i zauvijek u čovjeku.
Riječ „lijepo“ ili „prekrasno“ uvijek upotrebljavamo kad nas čovjek zapanjuje svojom pojavom , ne gledajući na njegov izgled, on nama u tome trenu postaje lijep, jer zrači toplinom, dobrotom i nježnošću.
Ako smo postali bića samo onog vidljivog i opipljivog, mi zanemarujemo ostalo, i gledamo samo ono što nam podiže uzbuđenje ili nas ne vodi nikud emocijalno.
Nama je čovjek lijep, možda nas čak i privlači fizički, ali njegova vanjština se može ubrzo promjeniti, ako što ga bolje upoznajemo shvaćamo kako je arogantna, umišljena ili sebična osoba. Da li tada možemo za tog čovjeka reći da je lijep, a da nas u grlu nešto ne zastegne?

Postoje predrasude da su fizički obdarene osobe uvijek glupe i umišljene. Postoji dio istine u tome! Fizički izgled tih osoba privlači mušku pozornost i zbog toga se mogu zamjeriti mnogim ženama, što ih brzo navuče na loši glas. Žene vole izmišljati, kadkad i nepotrebno da bi stanovitu osobu koju smatraju prijetnjom, verbalno ispred frendica ponizile ili istračale, tako da bi joj oduzele tu moć koju su joj one same zapravo i dale. Neke osobe zaista mogu postati umišljene, jer im stanovita pažnja muškog spola imponira i one se uzdižu iznad ostalih cura, ali one se lako prepoznaju i svaka malo pametnija cura se ne zamara s takvim osobama.
Ljepota je moć...ako je previše konzumiramo, pretvara nas u samodopadna čudovišta, ako ju premalo koristimo...ona radi protiv nas. Kako pitate se?
Osjećaji koje vi njegujete u sebi odražavaju se na vas i kako vas drugi vide. Ako svoje biće obilježite znakom- ružna...tako će vas i drugi obilježavati, jer će vam vjerovati! Sami sebe ipak najbolje poznajete! Ono što ne možete promjeniti, pokušajte zavoljeti! Ako vam bude lakše..okrivite roditelje,ali ni to nije rješenje koje vam može pomoći da dogurate dalje!
Rođeni smo svaki sa svojim posebnostima i nije na nama da ih mijenjamo, nego da ih volimo i budemo ponosni s njima...
Što je za VAS ljepota...?


opis slike


- 18:17 - Komentari (8) - Isprintaj - #

četvrtak, 27.12.2007.

*************************

Ko bi rekao
da se sreća krije u malim stvarima
u snijegu
u skromnim riječima
u crvenim obrazima
u mokroj kosi
u tvojem smijehu...

Nikad sreća nije bila tako opipljiva.
Nikad smijeh nije bio tako zarazan,
a da ga riječima nisi mogao zaustaviti..
Nikad nisi bio takav...sa mnom...
Ko bi rekao...

Ko bi rekao da mogu biti takva,
dok me pahuljice hlade,
Nikad nisam bila...ne s tobom..
Nikad sreća nije bila tako ispunjavajuća.
Nikad nisam bila ...
dijete.....
kao s tobom...

Nikad nisam znala...
sve do jučer...
znala sam....
zaista...
ko bi ikad rekao,
da je tako lagano.

opis slike


- 01:25 - Komentari (8) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 10.12.2007.

Kako sam naučila letjeti...

Ti si mi dao krila,
dao hrabrost da zatvorim oči i poletim,
u obzorje svoje,
da sigurno sletim.
Nisam vjerovala da mogu takva čuda,
da imam moć da budem svoja,
koliko god da pokušala,
nešto se bunilo protiv toga.

Probudio si me,
kad sam shvatila što propuštam,
suze su mi potekle..
sada te shvaćam...

Željela sam tuđe želje,
nisam se smatrala važnom,
željela sam da me drugi vide,
da shvate moju bol,
ali nitko nije znao,
nitko nije mogao.


Držala sam nešto u sebi,
demone koji su htjeli van,
bila je to borba dobra i zla,
nisam znala,
na čijoj strani sam ja..
Jer oni ne obećavaju ništa,
samo patnju i bol,
ja..bila sam njihov rob.

Hvala ti...
Anđeo sudbine,
ljubavi moja,
da nije tebe,
ja ne bi naučila,
kako da postanem...
kako da poletim...
kako da budem bolja.



opis slike


- 00:45 - Komentari (4) - Isprintaj - #

petak, 16.11.2007.

Najljepši snovi

Sanjala sam ružu
bila je crvena i lijepa.
Baš onakva...
Sjećaš se zar ne?!
Mislila sam da je mogu dotaknuti
ali mojim približavanjem
pretvorila se u tisuću kapljica
djelovale su poput bisera
podsjetile me....
kako krhak život zna biti.

Sanjala sam leptira,
Baš onakvog....
Kakvog sam nekad crtala kao mala.
Zabljesnuo je svojim bojama,
kupajući se na suncu
uživao u danjem zraku
sretan...
Plesao zajedno s krošnjama drveća
slušajući pjesmu...nježnu i melodičnu,
onakvu...sjećaš se,
slušali smo je zajedno.

Sanjala sam te,
baš onako živahnog,
u očima ti se zrcalila sreća,
baš kao i prvog dana kad sam te vidjela.
Sunce je obasjalo tvoje crte lica,
a ja....
privučena tvojim odsjajem,
željela sam ti reći....
Ti si mi zaklopio oči,
....„ Vjeruj mi“.....
nježno zagrlio i rekao...
........“Slušaj“.........


opis slike






- 00:38 - Komentari (12) - Isprintaj - #

četvrtak, 01.11.2007.

Prijatelju moj...

Nedostaješ mi...
iako te nikad nisam upoznala,
niti ne znam kakav bi bio
da si s nama...
Nedostaješ nam,
kad se sjetim da si mogao biti osoba,
prava i poznata,
da si mogao imati život,
da si mogao biti moj prijatelj.

Zamišljam kakva bi bila tvoja kosa
i kakvu osobnost bi imao,
što bi htio raditi,
i kako bi se veselio.

Zašto?
Nikad nećemo dobiti odgovor,
samo će od njega nastati mrtva tišina
i praznina koja se ne može ispuniti.
Drže se...čvrsto,jako čvrsto.
Znaš da im nedostaješ,
ma koliko puta njihov pogled postaje prazan,
kad pokušam dobiti odgovor.
Znaš da te vole,
da te volim,
iako te nikad nisam upoznala.

Bio si osoba,
disao si zrak prije mene,
bio si im prvi,
zar će to ikad moći zaboraviti?
Nisi bio samo prolazna stvar,
da bi mogli reći kako nije važno,
imao si dušu,
stvorio si sreću i ljubav u srcu,
bio si malo čudo.

Gledam nebo,
gledam svijeću koja gori na tvojem mjestu,
da li me čuješ?
Znaš li da sam tvoja sestra,
da li si sretan...tamo gdje jesi?

Ti si naš anđeo čuvar,
znaš li to?
Suza...
pada na tvoj krevet,
i pretvara se u molitvu,
želju da si s nama...
Srest ćemo se jednom,
tamo gore,
prijatelju......
Laka ti noć
!

opis slike


- 20:13 - Komentari (11) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 29.10.2007.

Želja...

Uzmi me za ruku,
šetajmo se poljima zlatnih obzorja
kupajmo se u zoru
u morima dalekih zemalja...
Uzmi me za ruku i povedi me.

Tako lagano ...
svaki šapat drveća
podsjeća na tvoj glas.
Tako lagano..
svaki prolaznik ima tvoje lice,
zatim se nasmiješi..
ali nema tvoj osmijeh.

Želim te povesti tamo
gdje nam nitko neće reći što ne smijemo
i kako daleko je granica za igranje,
jer granica nestaje u šarenim buketima cvijeća
koje svaki dan gledamo.

Želim te poljubiti
pa gađati grudama snijega
sve dok ti ne prodru kroz odjeću
sve dok me ne srušiš na zemlju i
nasmiješ.

Želim se igrati s tobom,
poput djeteta,
smijati se i glupirati ispod velikog hrasta,
gledati u daljinu
i u tvojem zagrljaju
osjetiti toplinu.

Želim sačuvati trenutak....
onako kako ga ti hvataš....
da svaki put kad zaklopim oči
da se stvorim ispred tebe
.



opis slike

- 16:36 - Komentari (6) - Isprintaj - #