21.01.2008., ponedjeljak

...the end...


Moja ljubavna prica je zavrsila...
pa prema tome je i ovaj blog izgubio svoj smisao...
stopiram ga do neke druge ljubavne price ili dok ne nadjem drugi smisao kojim cu popunjavati ovaj prostor...

Pozdrav!

02.01.2008., srijeda

...nikad ne reci nikad...




napravila sam nesto sto sam rekla da nikad necu...
molila sam za ljubav...
preklinjala da me ne ostavi...

razlog tomu je bivsa koja ga je toliko povrijedila da se boji opet vezati za nekoga...
plus djeca kojima se boji reci da si stvara svoj zivot jer su jos mali, trebaju ga, navikli su da im je na raspolaganju kad god se to njima svidi...

rekao je da me voli... i da nasa veza postaje ozbiljna i da mi zeli pruziti vise od sexa i povremenog vidjanja (na sto se svela nasa veza u zadnje vrijeme jer nema vise toliko vemena za mene kao prije) a ne moze... i to ga ubija...

rekla sam mu puno stvari, sve sto se skupljalo u zadnje dvije godine...
i sve se svodi na to da ga volim vise od ikoga ikada i da sam muskarca kao sto je on (fizicki i karakterno) trazila cijeli zivot i da ga ne namjeravam pustiti samo tako sad kad ga imam...
rekla sam mu da cu pretrpjeti sve i da cu cekati dok se on ne usudi reci djeci za nas...
jebemu sve... od svih razvedenih muskaraca sa djecom ja moram past na onog jednog koji pretjeruje u brizi za njih i zapostavlja svoju srecu...
i ne shvaca da svoje nezadovoljstvo sobom i svojim zivotom prenosi na njih i ljude oko sebe...
zasto nije kao svi ostali? sebican gad koji uredno placa alimentaciju, vidja ih samo u dogovoreno vrijeme i upoznaje sa mnom i pruza priliku i meni i njima da se skompamo... i svi sretni i zadovoljni...
ali NE! ah... da je takav sebican gad vjerojatno onda ne bi ni bila s njim...

nekako sam u zadnje vrijeme osjecala da bi se ovo moglo dogoditi...
odvratan je osjecaj kad skuzite da je intuicija bila ispravna...

ne mogu si zamisliti zivot bez njega...
ne mogu zamisliti da ne cujem njegov glas, da ga ne vidim...
da me ne gleda tim divnim plavim ocima, da me ne ljubi svojim mekim usnama, da me ne mazi svojim snaznim rukama...
ne mogu... jednostavno ne mogu...

a sama pomisao na taj gubitak jebeno boli...
i boli... i boli... i ne prestaje boljeti...
i ne znam kako da zaustavim tu bol...
a bol je toliko fizicka i jaka da je jedini nacin da ju zaustavim plakati...
i plakati... i plakati...
dok ne ostanem bez zraka i pocnem se gusiti...
tada duboko disem i pokusavam se smiriti... i boli vise nema...
do slijedeceg puta kada pomislim na njega...
a onda opet sve ispocetka...
bol, suze, gubitak zraka, disanje...
ne znam sto da radim...

nije me ostavio... ali ne znam kako dalje sad...
osjecam se kao da jesmo prekinuli ali smo se pomirili...
i znate kako uvijek se kaze da potrgane stvari ne treba popravljati jer nikad vise nece biti iste?
tako je i s vezama...
sada ne znam kako dalje, kako da se ponasam, sto da kazem... kako da ga zovem...
ne mogu samo tako zaboraviti sve rijeci koje su bile izrecene danas... s obje strane...
ne mogu se pretvarati da se danasnji dan nije dogodio, da je sve po starom...
jer nije...

ljubav je sranje... ali ne mozemo bez nje... jebiga...

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se