rip out your wings

<	siječanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

• Komentari da/ne?

Glazba:

• 
  
  Volim slusati:
  Urban
  Placebo
  Him
  Vatra
  Embrio
  
  
  
  U zadnje vrijeme i:
  Charon
  A perfect circle
  Depeche mode
  Apocalyptica
  
  
  
  Nade se i:
  Clash
  Ramones
  Aerosmith
  Pink Floyd
  Billy Idol
  Soad
  Bob Marley
  doors
  Sex pistols
  G'n'R
  Blink 182
  RHCP
  offspring
  Green day
  The Hives...
  
  
  
  Od nasih jos su mi dobri:
  Hladno pivo
  Guzva u 16ercu
  Let 3
  Pipsi
  Partibrejkersi
  Six pack
  Divlje jagode
  Majke
  EKV
  Belfast food
  Josipa Lisac
  Zabranjeno pušenje
  Prljavci
  Električni orgazam...
  
  
  

Secer na kraju

• Tim Burton`s : The Melancholy Death Of Oyster Boy
  
  
  
  I jos nesto:
  
  
  

Opis bloga

• Ne dopusti da budes neciji slogan, jer ti si poezija!
  
  
  
  Mjesec veceras
  

  CURRENT MOON lunar phases

  
  
  Čovjekov put je poput besciljne šetnje krajolikom. Ako suviše gleda na cilj, koraci mu postaju ubrzani od nestrpljenja i propušta vidjeti i diviti se ljepoti krajolika. Prestane li tragati za svim onim što misli da mu treba, to što mu doista treba objavljuje mu se u svoj punini.
  
  
  
  
  Zivi svoje snove,a ne sanjaj zivot!
  
  
  
  Lijepi citati:
  
  *Buducnost pripada onima koji vjeruju u ljepotu svojih snova.
  Eleonor Roosvelt
  
  *Nisu svi koji lutaju izgubljeni.
  Tolikien
  
  *Uspjeti znaci prihvacati neuspjeh za neuspjehom ne gubeci entuzijazam.
  Winston Churchill
  
  *Tko je cinik? Covjek koji zna cijenu svega i vrijednost nicega.
  Wilde
  
  *Cemu sluzi nebo, ako ne covjekovoj teznji da ga dostigne?
  Bukowski
  
  *Tko nije naucio gledati nebo u potoku, ne zna što su ribe na drvecu.
  Andrić
  
  *Mastovitost je daleko vaznija od znanja.
  Einstein
  
  *Svijet je onoliko zanimljiv koliko smo mi radoznali. Svijet je pozornica na kojoj svako igra svoju ulogu.
  Shakespeare
  
  
  

Blogovi:

• Incubus
  Lija
  gottthica
  gabriel
  shaders
  misho
  lonac
  andeo
  Kronicna Budala
  Pandemonium
  forever yours
  desertrose
  Magicna noc
  browneyedgirl
  vermilion
  coco
  
  broken7
  the hated one
  burn
  Sleepy
  rchp fan
  Lenci
  Midnight madness
  Logaah
  vitamin
  Carli
  Breakdown
  rus
  emotion79
  twinkle
  P.E.Hadrijan
  *velvet tears*
  Schmysser
  emptiness
  tajanstvena
  motherbless
  pucko
  
  
  
  Neki su prestali pisati,neki se ne javljaju...no to nije razlog da ih zaboravim...
  whilesleeping
  eveningfalls
  fallen-one
  just_imagination
  Black_butterfly
  nancy girl
  Mortal abyss
  juneau
  sexon pokajnik misszatocena
  amy atea Blood Moon
  
  Korisno:
  besplatni sms
  Pjesnici su cudenje u svijetu
  
  
  
  
  Privatni Romeo by Urban
  
  Na krevetu vražijem još samo šutnjom priča se,
  lijek za vrijeme ne postoji,
  A tanki konci navike,
  kao kapak prozirni,
  snove su nam prekrili.
  A promjena za promjenom,
  U sobi miris dosade.
  Poželjeli smo previše
  Kad Romeo se odmori,
  sa srca skine prašinu
  Ponovno ćeš letjeti
  Znam, zauvijek uz tebe budi se
  tvoj privatni Romeo.
  
  
  
  Ove dvije slike mi je posvetio jedan prijatelj u postu kojim me jako razveselio,hvala ti Alene! Volim i ja tebe...
  
  STRANAC
  
  -Koga najvoliš, zagonetni covjece, Oca ili majku,
  sestru ili brata?
  -Nemam ni oca ni majke, ni sestre ni brata.
  -A prijatelji?
  -Do dana današnjega nisam upoznao smisao ove rijeci.
  -A domaja?
  -Ne znam, pod kojom je širinom smještena.
  -Ljepota?
  -Rado bih je volio, da je besmrtna božica.
  -Zlato?
  -Mrzim ga kao što vi mrzite Boga.
  -Pa što onda voliš neobicni strance?
  -Volim oblake...oblake, što prolaze...ondje...divne
  oblake!
  (C.Baudelaire)
  
  
  Robot by Urban
  
  ispod tamnog oblaka sada robot stoji sam
  i ceka kisu da ga prekrije
  natopi mu spojeve
  prekrije hrdjom zauvijek
  metalno tijelo bez nje ne ide nikuda vise
  baterije pri kraju i sve manje struje salju poznaje li robot andjele
  a onaj tko je stvarao nije mu usne stavio samo u snu on moze ljubiti
  i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek.. kaze on i nestane
  medju puno crnih zica on mjesto srca ima kutiju sa njenim pramenom
  a ispod zlatnih ociju ima dvije kamere skrivene u tami kacige
  i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek... kaze on i nestane
  i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek... kaze on i nestane
  cijeli zivot bio je samo njena igracka mali robot sto se navija
  a ona nije shvatila ono sto robot osjeca
  samo se nasmijala
  i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek... kaze on i nestane
  i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek... poljubi me robote...
  
  
  Mozda svijet tajni u jednom trenutku to prestane biti i mozda ga tada shvatimo na jedan sasvim drugaciji nacin.Ali onda opet,svijet bez tajni bio bi lisen ljepote.Mozda mi zapravo i ne zelimo da tajne budu otkrivene, da se ljepota svijeta svede na obicno i svakodnevno.Mozda svjesno ili nesvjesno stitimo tajnu.Ili smo tajnom zasticeni od istine?Mozemo nagadati,a da nikada ne otkrijemo pravo stanje stvari.
  (Viktoria Faust)
  
  
  POVRATAK
  
  Ko zna (ah, niko, ništa ne zna.
  Krhko je znanje!)
  Možda je pao trak istine u me,
  A možda su sanje,
  Još bi nam mogla desiti se ljubav,
  Desiti---velim,
  Ali ja ne znam da li je želim,
  Ili ne želim.
  
  U moru života što vječito kipi,
  Što vječito hlapi,
  Stvaraju se opet, sastaju se opet
  Možda iste kapi---
  I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem,
  Jedna vječnost pusta,
  Mogla bi se opet u poljupcu naći
  Neka ista usta
  
  Možda ćeš se jednom uveče pojavit
  Prekrasna, u plavom,
  Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
  Mojom davnom javom,
  I ja koji pišem srcem punim tebe
  Ove čudne rime,
  Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
  Niti tvoje ime!
  
  Pa ako i duša u tome trenutku
  Svoje uho napne,
  Sigurnim će glasom zaglušiti razum
  Sve što slutnja šapne;
  Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
  Pogledat ko stranci
  Bez imalo svijesti koliko nas vežu
  Neki stari lanci.
  
  No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
  Ko sunce u krugu,
  I nosi nam opet ono što je bilo:
  I radost, i tugu.
  I sinut će oči, naći će se ruke,
  A srca se dići ---
  I slijepi za stope bivšega života
  Njima ćemo ići.
  
  Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
  Krhko je znanje!)
  Možda je pao trak istine u me,
  A možda su sanje.
  Još bi nam mogla desiti se ljubav,
  Desiti ---velim,
  Ali ja ne znam da li je želim,
  Ili ne želim.
  (D.Cesaric)
  
  
  
  
  UTJEHA KOSE
  Gledo sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
  U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
  Na visokom odru, agoniji svijeća,
  Gotov da ti predam život kao žrtvu.
  Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
  U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
  Sumnjajući, da su tamne oči jasne,
  Odakle mi nekad bolji život sjao.
  Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
  Sve, što očajanjem htjedoh da oživim
  U slijepoj stravi i u strasti muke,
  U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
  Samo kosa tvoja još je bila živa,
  Pa mi reče: - Miruj! U smrti se sniva.
  (A.G.Matos)
  
  
  ANNABEL LEE
  Prije mnogo i mnogo godina,U carstvu kraj mora to bi,
  Djeva je živjela,koju su zvali imenom Annabel Lee;
  S tek jednom je živjela mišlju:Da voli, i da se volimo mi
  Bio sam dijete i bila je dijete-U carstvu kraj mora to bi-
  Al' više neg' ljubavlju mi smo se ljubili, Ja i Annabel Lee
  I zbog toga nebeski krilati anđeli bili su zavidni
  I to je razlog što jednom davno-U carstvu kraj mora to bi-
  Vjetar se spusti iz oblaka,noću, sledivši moju Annabel Lee
  I došli su plemeniti rođaci njeni,meni je oteli,
  Da je zatvore u grobnicu tamnu u tom carstvu što kraj mora bi.
  Zavidjeli su nam anđeli s neba,-Ni upola sretni ko mi-
  Da!To je razlog(kao što znaju U tom carstvu kraj mora svi)
  Što noću je vjetar iz oblaka doš'o i sledio Annabel Lee
  Al' ljubav nam bila je jača od ljubavi mnogih
  Što su stariji bili neg' mi, i mudriji mnogo neg' mi
  I niti anđeli,gore na nebu, ni podmorski demoni zli
  Ne mogu mi razdvojiti dušu od duše lijepe Annabel Lee
  Jer mi ne bljesne mjesec,da sna ne donese o lijepoj Annabel Lee
  Kada zvijezde se stvore,vidim kako gore tek oči Annabel Lee
  Tako ležim pored svoje drage do zore
  Svoje drage,-drage,-života i mlade,
  U njezinoj grobnici uz more
  U njenom grobu uz šumorno more.
  (E.A.Poe)
  
  
  PJESNICI
  
  Pjesnici su čuđenje u svijetu
  Oni idu zemljom i njihove oči
  velike i nijeme rastu pored stvari
  Naslonivši uho
  na ćutanje što ih okružuje i muči
  pjesnici su vječno treptanje u svijetu
  (A.B.Simic)