~utorak, 19.12.2006.

Divno!

Mogla bih pisati o svom zdravstvenom i emotivnom stanju,o fatalnoj rodendanskoj proslavi, o bescutnosti covjeka koji ima toliko neljuskosti ubiti oca necijeg djeteta, o blagdanskom (ne)raspolozenju,o milijun stvari bih mogla pisati,ali ne cu.
Ovaj post posvecujem osobi koju jako cijenim. Zelim pisati o necemu lijepome pa cu pisati o covjeku koji mi je rekao da imam sposobnost pisati o bilo cemu,da bih mogla napisati esej o spuzvi(a ja istog trena dobih gomilu ideja kako bih kroz metaforu zaista mogla napisati nesto didakticno).
Rijec je o mom bivsem profesoru iz hrvatskog koji ce mi ostati u sjecanju kao jedna od pozitivnih strana srednje skole.
Cesto na blogovima vidah postove o profesorima koji ucenicma zagorcavaju zivot pa odlucih napisati post o endemu koji je moj uljepsao.
Kada je tog jednog dana usetao u nas razred u elegantnim cipelama,hlacama na peglu,s ocalama(detalj iz jedne lektire) i razdjeljenom kosom,svi smo ga sumnjicavo promatrali ne znajuci nista o njemu. Isti sat nam se svidio jer shvatismo da ima smisla za humor i da se ne drzi autoritativno poput ostalih profesora na skoli.
Sada kada nam vise ne predaje,mogu reci da sam upoznala jednu divnu osobu koja nije tezila da napredujemo iskljucivo na intelektualnoj razini nego i na duhovnoj.
Image Hosted by ImageShack.us
To je covjek koji se trudio upoznati nas i koji smatra da je najbolji govornik onaj koji je najbolji slusatelj sugovornika. Voli svoj posao i u svakome nastoji pronaci vrlinu,a u njegovim raznobojnim ocima vidjelo se s koliko ljubavi govori kad spominje suprugu. Tako sam sretna zbog njih!
Profesor koji ne skrtari na ocjeni i pohvali vjerujuci da ce nas to motivirati,dok su mu kolege kao od samog Moliera napravljeni.
Covjek koji je slusao ideje i primjedbe dosadnih ljudi poput mene i Mate. To je covjek na cijem bi licu osmjeh blistao kada bi vidio ili cuo da je netko nesto (pro)citao.
Nastojao je nastavu uciniti kreativnijom te je dopustao da kroz debate sirimo i obrazalemo svoje svjetonazore. Procitao nam je jednu recenicu dugacku par A4 stranica,sto nama bijase vrlo zanimljivo slusati.
Ostajao je s nama i pod odmorom kada bi vec zvonilo za neki drugi sat. Pomagao je.
Na neki nacin bio je prijatelj,cak i onda kada to ne zasluzismo.
Ovaj post nema previse znacaja za vas koji ga citate,on je tu za moju dusu jer je to post za osobu koja mi je pomogla da ucim o zivotu i vjerujem u sebe.
Cogito ergo sum. Prof. Dinko,hvala na svemu...


Nevezano uz post stavljam Butronov kratkometrazni animirani film Vincent,njegovo prvo djelo(iz 1982.).


I da,otvorih stranicu na pticici,pa ako zelite pogledajte fotke ili jos bolje,napravite i vi svoju ukoliko volite fotografirati.
Ovdje mozete pogledati neke od mojih zasad objavljenih radova.

- 06:28 - Path through the blinding light (69) - Paper vision - #

<< Arhiva >>

< prosinac, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Glazba:

  • Image Hosted by ImageShack.us

    Volim slusati:
    Urban
    Placebo
    Him
    Vatra
    Embrio

    Image Hosted by ImageShack.us

    U zadnje vrijeme i:
    Charon
    A perfect circle
    Depeche mode
    Apocalyptica

    Image Hosted by ImageShack.us

    Nade se i:
    Clash
    Ramones
    Aerosmith
    Pink Floyd
    Billy Idol
    Soad
    Bob Marley
    doors
    Sex pistols
    G'n'R
    Blink 182
    RHCP
    offspring
    Green day
    The Hives...

    Image Hosted by ImageShack.us

    Od nasih jos su mi dobri:
    Hladno pivo
    Guzva u 16ercu
    Let 3
    Pipsi
    Partibrejkersi
    Six pack
    Divlje jagode
    Majke
    EKV
    Belfast food
    Josipa Lisac
    Zabranjeno pušenje
    Prljavci
    Električni orgazam...

    Image Hosted by ImageShack.us

Secer na kraju

Opis bloga

  • Ne dopusti da budes neciji slogan, jer ti si poezija!

    Image Hosted by ImageShack.us

    Mjesec veceras

    CURRENT MOON
    lunar phases


    Čovjekov put je poput besciljne šetnje krajolikom. Ako suviše gleda na cilj, koraci mu postaju ubrzani od nestrpljenja i propušta vidjeti i diviti se ljepoti krajolika. Prestane li tragati za svim onim što misli da mu treba, to što mu doista treba objavljuje mu se u svoj punini.


    Image Hosted by ImageShack.us

    Zivi svoje snove,a ne sanjaj zivot!



    Lijepi citati:

    *Buducnost pripada onima koji vjeruju u ljepotu svojih snova.
    Eleonor Roosvelt

    *Nisu svi koji lutaju izgubljeni.
    Tolikien

    *Uspjeti znaci prihvacati neuspjeh za neuspjehom ne gubeci entuzijazam.
    Winston Churchill

    *Tko je cinik? Covjek koji zna cijenu svega i vrijednost nicega.
    Wilde

    *Cemu sluzi nebo, ako ne covjekovoj teznji da ga dostigne?
    Bukowski

    *Tko nije naucio gledati nebo u potoku, ne zna što su ribe na drvecu.
    Andrić

    *Mastovitost je daleko vaznija od znanja.
    Einstein

    *Svijet je onoliko zanimljiv koliko smo mi radoznali. Svijet je pozornica na kojoj svako igra svoju ulogu.
    Shakespeare


    Image Hosted by ImageShack.us

Blogovi:

  • Incubus
    Lija
    gottthica
    gabriel
    shaders
    misho
    lonac
    andeo
    Kronicna Budala
    Pandemonium
    forever yours
    desertrose
    Magicna noc
    browneyedgirl
    vermilion
    coco

    Image Hosted by ImageShack.us
    broken7
    the hated one
    burn
    Sleepy
    rchp fan
    Lenci
    Midnight madness
    Logaah
    vitamin
    Carli
    Breakdown
    rus
    emotion79
    twinkle
    P.E.Hadrijan
    *velvet tears*
    Schmysser
    emptiness
    tajanstvena
    motherbless
    pucko
    Image Hosted by ImageShack.us


    Neki su prestali pisati,neki se ne javljaju...no to nije razlog da ih zaboravim...

    whilesleeping
    eveningfalls
    fallen-one
    just_imagination
    Black_butterfly
    nancy girl
    Mortal abyss
    juneau
    sexon pokajnik misszatocena
    amy atea Blood Moon

    Korisno:
    besplatni sms
    Pjesnici su cudenje u svijetu


    Image Hosted by ImageShack.us

    Privatni Romeo by Urban

    Na krevetu vražijem još samo šutnjom priča se,
    lijek za vrijeme ne postoji,
    A tanki konci navike,
    kao kapak prozirni,
    snove su nam prekrili.
    A promjena za promjenom,
    U sobi miris dosade.
    Poželjeli smo previše
    Kad Romeo se odmori,
    sa srca skine prašinu
    Ponovno ćeš letjeti
    Znam, zauvijek uz tebe budi se
    tvoj privatni Romeo.

    Image Hosted by ImageShack.us

    Ove dvije slike mi je posvetio jedan prijatelj u postu kojim me jako razveselio,hvala ti Alene! Volim i ja tebe...
    Image Hosted by ImageShack.us
    STRANAC

    -Koga najvoliš, zagonetni covjece, Oca ili majku,
    sestru ili brata?
    -Nemam ni oca ni majke, ni sestre ni brata.
    -A prijatelji?
    -Do dana današnjega nisam upoznao smisao ove rijeci.
    -A domaja?
    -Ne znam, pod kojom je širinom smještena.
    -Ljepota?
    -Rado bih je volio, da je besmrtna božica.
    -Zlato?
    -Mrzim ga kao što vi mrzite Boga.
    -Pa što onda voliš neobicni strance?
    -Volim oblake...oblake, što prolaze...ondje...divne
    oblake!
    (C.Baudelaire)
    Image Hosted by ImageShack.us

    Robot by Urban

    ispod tamnog oblaka sada robot stoji sam
    i ceka kisu da ga prekrije
    natopi mu spojeve
    prekrije hrdjom zauvijek
    metalno tijelo bez nje ne ide nikuda vise
    baterije pri kraju i sve manje struje salju poznaje li robot andjele
    a onaj tko je stvarao nije mu usne stavio samo u snu on moze ljubiti
    i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek.. kaze on i nestane
    medju puno crnih zica on mjesto srca ima kutiju sa njenim pramenom
    a ispod zlatnih ociju ima dvije kamere skrivene u tami kacige
    i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek... kaze on i nestane
    i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek... kaze on i nestane
    cijeli zivot bio je samo njena igracka mali robot sto se navija
    a ona nije shvatila ono sto robot osjeca
    samo se nasmijala
    i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek... kaze on i nestane
    i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek... poljubi me robote...
    Image Hosted by ImageShack.us

    Mozda svijet tajni u jednom trenutku to prestane biti i mozda ga tada shvatimo na jedan sasvim drugaciji nacin.Ali onda opet,svijet bez tajni bio bi lisen ljepote.Mozda mi zapravo i ne zelimo da tajne budu otkrivene, da se ljepota svijeta svede na obicno i svakodnevno.Mozda svjesno ili nesvjesno stitimo tajnu.Ili smo tajnom zasticeni od istine?Mozemo nagadati,a da nikada ne otkrijemo pravo stanje stvari.
    (Viktoria Faust)
    Image Hosted by ImageShack.us

    POVRATAK

    Ko zna (ah, niko, ništa ne zna.
    Krhko je znanje!)
    Možda je pao trak istine u me,
    A možda su sanje,
    Još bi nam mogla desiti se ljubav,
    Desiti---velim,
    Ali ja ne znam da li je želim,
    Ili ne želim.

    U moru života što vječito kipi,
    Što vječito hlapi,
    Stvaraju se opet, sastaju se opet
    Možda iste kapi---
    I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem,
    Jedna vječnost pusta,
    Mogla bi se opet u poljupcu naći
    Neka ista usta

    Možda ćeš se jednom uveče pojavit
    Prekrasna, u plavom,
    Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
    Mojom davnom javom,
    I ja koji pišem srcem punim tebe
    Ove čudne rime,
    Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
    Niti tvoje ime!

    Pa ako i duša u tome trenutku
    Svoje uho napne,
    Sigurnim će glasom zaglušiti razum
    Sve što slutnja šapne;
    Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
    Pogledat ko stranci
    Bez imalo svijesti koliko nas vežu
    Neki stari lanci.

    No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
    Ko sunce u krugu,
    I nosi nam opet ono što je bilo:
    I radost, i tugu.
    I sinut će oči, naći će se ruke,
    A srca se dići ---
    I slijepi za stope bivšega života
    Njima ćemo ići.

    Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
    Krhko je znanje!)
    Možda je pao trak istine u me,
    A možda su sanje.
    Još bi nam mogla desiti se ljubav,
    Desiti ---velim,
    Ali ja ne znam da li je želim,
    Ili ne želim.
    (D.Cesaric)
    Image Hosted by ImageShack.us



    UTJEHA KOSE
    Gledo sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
    U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
    Na visokom odru, agoniji svijeća,
    Gotov da ti predam život kao žrtvu.
    Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
    U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
    Sumnjajući, da su tamne oči jasne,
    Odakle mi nekad bolji život sjao.
    Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
    Sve, što očajanjem htjedoh da oživim
    U slijepoj stravi i u strasti muke,
    U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
    Samo kosa tvoja još je bila živa,
    Pa mi reče: - Miruj! U smrti se sniva.
    (A.G.Matos)
    Image Hosted by ImageShack.us

    ANNABEL LEE
    Prije mnogo i mnogo godina,U carstvu kraj mora to bi,
    Djeva je živjela,koju su zvali imenom Annabel Lee;
    S tek jednom je živjela mišlju:Da voli, i da se volimo mi
    Bio sam dijete i bila je dijete-U carstvu kraj mora to bi-
    Al' više neg' ljubavlju mi smo se ljubili, Ja i Annabel Lee
    I zbog toga nebeski krilati anđeli bili su zavidni
    I to je razlog što jednom davno-U carstvu kraj mora to bi-
    Vjetar se spusti iz oblaka,noću, sledivši moju Annabel Lee
    I došli su plemeniti rođaci njeni,meni je oteli,
    Da je zatvore u grobnicu tamnu u tom carstvu što kraj mora bi.
    Zavidjeli su nam anđeli s neba,-Ni upola sretni ko mi-
    Da!To je razlog(kao što znaju U tom carstvu kraj mora svi)
    Što noću je vjetar iz oblaka doš'o i sledio Annabel Lee
    Al' ljubav nam bila je jača od ljubavi mnogih
    Što su stariji bili neg' mi, i mudriji mnogo neg' mi
    I niti anđeli,gore na nebu, ni podmorski demoni zli
    Ne mogu mi razdvojiti dušu od duše lijepe Annabel Lee
    Jer mi ne bljesne mjesec,da sna ne donese o lijepoj Annabel Lee
    Kada zvijezde se stvore,vidim kako gore tek oči Annabel Lee
    Tako ležim pored svoje drage do zore
    Svoje drage,-drage,-života i mlade,
    U njezinoj grobnici uz more
    U njenom grobu uz šumorno more.
    (E.A.Poe)
    Image Hosted by ImageShack.us

    PJESNICI

    Pjesnici su čuđenje u svijetu
    Oni idu zemljom i njihove oči
    velike i nijeme rastu pored stvari
    Naslonivši uho
    na ćutanje što ih okružuje i muči
    pjesnici su vječno treptanje u svijetu
    (A.B.Simic)
    Image Hosted by ImageShack.us








designed by NLO©, brushes made by Vanilla design

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se