rip out your wings

~utorak, 19.12.2006.

Divno!

Mogla bih pisati o svom zdravstvenom i emotivnom stanju,o fatalnoj rodendanskoj proslavi, o bescutnosti covjeka koji ima toliko neljuskosti ubiti oca necijeg djeteta, o blagdanskom (ne)raspolozenju,o milijun stvari bih mogla pisati,ali ne cu.
Ovaj post posvecujem osobi koju jako cijenim. Zelim pisati o necemu lijepome pa cu pisati o covjeku koji mi je rekao da imam sposobnost pisati o bilo cemu,da bih mogla napisati esej o spuzvi(a ja istog trena dobih gomilu ideja kako bih kroz metaforu zaista mogla napisati nesto didakticno).
Rijec je o mom bivsem profesoru iz hrvatskog koji ce mi ostati u sjecanju kao jedna od pozitivnih strana srednje skole.
Cesto na blogovima vidah postove o profesorima koji ucenicma zagorcavaju zivot pa odlucih napisati post o endemu koji je moj uljepsao.
Kada je tog jednog dana usetao u nas razred u elegantnim cipelama,hlacama na peglu,s ocalama(detalj iz jedne lektire) i razdjeljenom kosom,svi smo ga sumnjicavo promatrali ne znajuci nista o njemu. Isti sat nam se svidio jer shvatismo da ima smisla za humor i da se ne drzi autoritativno poput ostalih profesora na skoli.
Sada kada nam vise ne predaje,mogu reci da sam upoznala jednu divnu osobu koja nije tezila da napredujemo iskljucivo na intelektualnoj razini nego i na duhovnoj.

To je covjek koji se trudio upoznati nas i koji smatra da je najbolji govornik onaj koji je najbolji slusatelj sugovornika. Voli svoj posao i u svakome nastoji pronaci vrlinu,a u njegovim raznobojnim ocima vidjelo se s koliko ljubavi govori kad spominje suprugu. Tako sam sretna zbog njih!
Profesor koji ne skrtari na ocjeni i pohvali vjerujuci da ce nas to motivirati,dok su mu kolege kao od samog Moliera napravljeni.
Covjek koji je slusao ideje i primjedbe dosadnih ljudi poput mene i Mate. To je covjek na cijem bi licu osmjeh blistao kada bi vidio ili cuo da je netko nesto (pro)citao.
Nastojao je nastavu uciniti kreativnijom te je dopustao da kroz debate sirimo i obrazalemo svoje svjetonazore. Procitao nam je jednu recenicu dugacku par A4 stranica,sto nama bijase vrlo zanimljivo slusati.
Ostajao je s nama i pod odmorom kada bi vec zvonilo za neki drugi sat. Pomagao je.
Na neki nacin bio je prijatelj,cak i onda kada to ne zasluzismo.
Ovaj post nema previse znacaja za vas koji ga citate,on je tu za moju dusu jer je to post za osobu koja mi je pomogla da ucim o zivotu i vjerujem u sebe.
Cogito ergo sum. Prof. Dinko,hvala na svemu...

Nevezano uz post stavljam Butronov kratkometrazni animirani film Vincent,njegovo prvo djelo(iz 1982.).

I da,otvorih stranicu na pticici,pa ako zelite pogledajte fotke ili jos bolje,napravite i vi svoju ukoliko volite fotografirati.
Ovdje mozete pogledati neke od mojih zasad objavljenih radova.

- 06:28 - Path through the blinding light (69) - Paper vision - #

<< Arhiva >>

<	prosinac, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Glazba:

Volim slusati:
Urban
Placebo
Him
Vatra
Embrio

U zadnje vrijeme i:
Charon
A perfect circle
Depeche mode
Apocalyptica

Nade se i:
Clash
Ramones
Aerosmith
Pink Floyd
Billy Idol
Soad
Bob Marley
doors
Sex pistols
G'n'R
Blink 182
RHCP
offspring
Green day
The Hives...

Od nasih jos su mi dobri:
Hladno pivo
Guzva u 16ercu
Let 3
Pipsi
Partibrejkersi
Six pack
Divlje jagode
Majke
EKV
Belfast food
Josipa Lisac
Zabranjeno pušenje
Prljavci
Električni orgazam...

Secer na kraju

Tim Burton`s : The Melancholy Death Of Oyster Boy

I jos nesto:

Opis bloga

Ne dopusti da budes neciji slogan, jer ti si poezija!

Mjesec veceras

CURRENT MOON
lunar phases

Čovjekov put je poput besciljne šetnje krajolikom. Ako suviše gleda na cilj, koraci mu postaju ubrzani od nestrpljenja i propušta vidjeti i diviti se ljepoti krajolika. Prestane li tragati za svim onim što misli da mu treba, to što mu doista treba objavljuje mu se u svoj punini.

Zivi svoje snove,a ne sanjaj zivot!

Lijepi citati:

*Buducnost pripada onima koji vjeruju u ljepotu svojih snova.
Eleonor Roosvelt

*Nisu svi koji lutaju izgubljeni.
Tolikien

*Uspjeti znaci prihvacati neuspjeh za neuspjehom ne gubeci entuzijazam.
Winston Churchill

*Tko je cinik? Covjek koji zna cijenu svega i vrijednost nicega.
Wilde

*Cemu sluzi nebo, ako ne covjekovoj teznji da ga dostigne?
Bukowski

*Tko nije naucio gledati nebo u potoku, ne zna što su ribe na drvecu.
Andrić

*Mastovitost je daleko vaznija od znanja.
Einstein

*Svijet je onoliko zanimljiv koliko smo mi radoznali. Svijet je pozornica na kojoj svako igra svoju ulogu.
Shakespeare

Blogovi:

Incubus
Lija
gottthica
gabriel
shaders
misho
lonac
andeo
Kronicna Budala
Pandemonium
forever yours
desertrose
Magicna noc
browneyedgirl
vermilion
coco

broken7
the hated one
burn
Sleepy
rchp fan
Lenci
Midnight madness
Logaah
vitamin
Carli
Breakdown
rus
emotion79
twinkle
P.E.Hadrijan
*velvet tears*
Schmysser
emptiness
tajanstvena
motherbless
pucko

Neki su prestali pisati,neki se ne javljaju...no to nije razlog da ih zaboravim...
whilesleeping
eveningfalls
fallen-one
just_imagination
Black_butterfly
nancy girl
Mortal abyss
juneau
sexon pokajnik misszatocena
amy atea Blood Moon

Korisno:
besplatni sms
Pjesnici su cudenje u svijetu

Privatni Romeo by Urban

Na krevetu vražijem još samo šutnjom priča se,
lijek za vrijeme ne postoji,
A tanki konci navike,
kao kapak prozirni,
snove su nam prekrili.
A promjena za promjenom,
U sobi miris dosade.
Poželjeli smo previše
Kad Romeo se odmori,
sa srca skine prašinu
Ponovno ćeš letjeti
Znam, zauvijek uz tebe budi se
tvoj privatni Romeo.

Ove dvije slike mi je posvetio jedan prijatelj u postu kojim me jako razveselio,hvala ti Alene! Volim i ja tebe...

STRANAC

-Koga najvoliš, zagonetni covjece, Oca ili majku,
sestru ili brata?
-Nemam ni oca ni majke, ni sestre ni brata.
-A prijatelji?
-Do dana današnjega nisam upoznao smisao ove rijeci.
-A domaja?
-Ne znam, pod kojom je širinom smještena.
-Ljepota?
-Rado bih je volio, da je besmrtna božica.
-Zlato?
-Mrzim ga kao što vi mrzite Boga.
-Pa što onda voliš neobicni strance?
-Volim oblake...oblake, što prolaze...ondje...divne
oblake!
(C.Baudelaire)

Robot by Urban

ispod tamnog oblaka sada robot stoji sam
i ceka kisu da ga prekrije
natopi mu spojeve
prekrije hrdjom zauvijek
metalno tijelo bez nje ne ide nikuda vise
baterije pri kraju i sve manje struje salju poznaje li robot andjele
a onaj tko je stvarao nije mu usne stavio samo u snu on moze ljubiti
i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek.. kaze on i nestane
medju puno crnih zica on mjesto srca ima kutiju sa njenim pramenom
a ispod zlatnih ociju ima dvije kamere skrivene u tami kacige
i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek... kaze on i nestane
i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek... kaze on i nestane
cijeli zivot bio je samo njena igracka mali robot sto se navija
a ona nije shvatila ono sto robot osjeca
samo se nasmijala
i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek... kaze on i nestane
i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek... poljubi me robote...

Mozda svijet tajni u jednom trenutku to prestane biti i mozda ga tada shvatimo na jedan sasvim drugaciji nacin.Ali onda opet,svijet bez tajni bio bi lisen ljepote.Mozda mi zapravo i ne zelimo da tajne budu otkrivene, da se ljepota svijeta svede na obicno i svakodnevno.Mozda svjesno ili nesvjesno stitimo tajnu.Ili smo tajnom zasticeni od istine?Mozemo nagadati,a da nikada ne otkrijemo pravo stanje stvari.
(Viktoria Faust)

POVRATAK

Ko zna (ah, niko, ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje,
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti---velim,
Ali ja ne znam da li je želim,
Ili ne želim.

U moru života što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi---
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem,
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta

Možda ćeš se jednom uveče pojavit
Prekrasna, u plavom,
Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
Niti tvoje ime!

Pa ako i duša u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zaglušiti razum
Sve što slutnja šapne;
Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
Pogledat ko stranci
Bez imalo svijesti koliko nas vežu
Neki stari lanci.

No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono što je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
A srca se dići ---
I slijepi za stope bivšega života
Njima ćemo ići.

Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti ---velim,
Ali ja ne znam da li je želim,
Ili ne želim.
(D.Cesaric)

UTJEHA KOSE
Gledo sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući, da su tamne oči jasne,
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve, što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: - Miruj! U smrti se sniva.
(A.G.Matos)

ANNABEL LEE
Prije mnogo i mnogo godina,U carstvu kraj mora to bi,
Djeva je živjela,koju su zvali imenom Annabel Lee;
S tek jednom je živjela mišlju:Da voli, i da se volimo mi
Bio sam dijete i bila je dijete-U carstvu kraj mora to bi-
Al' više neg' ljubavlju mi smo se ljubili, Ja i Annabel Lee
I zbog toga nebeski krilati anđeli bili su zavidni
I to je razlog što jednom davno-U carstvu kraj mora to bi-
Vjetar se spusti iz oblaka,noću, sledivši moju Annabel Lee
I došli su plemeniti rođaci njeni,meni je oteli,
Da je zatvore u grobnicu tamnu u tom carstvu što kraj mora bi.
Zavidjeli su nam anđeli s neba,-Ni upola sretni ko mi-
Da!To je razlog(kao što znaju U tom carstvu kraj mora svi)
Što noću je vjetar iz oblaka doš'o i sledio Annabel Lee
Al' ljubav nam bila je jača od ljubavi mnogih
Što su stariji bili neg' mi, i mudriji mnogo neg' mi
I niti anđeli,gore na nebu, ni podmorski demoni zli
Ne mogu mi razdvojiti dušu od duše lijepe Annabel Lee
Jer mi ne bljesne mjesec,da sna ne donese o lijepoj Annabel Lee
Kada zvijezde se stvore,vidim kako gore tek oči Annabel Lee
Tako ležim pored svoje drage do zore
Svoje drage,-drage,-života i mlade,
U njezinoj grobnici uz more
U njenom grobu uz šumorno more.
(E.A.Poe)

PJESNICI

Pjesnici su čuđenje u svijetu
Oni idu zemljom i njihove oči
velike i nijeme rastu pored stvari
Naslonivši uho
na ćutanje što ih okružuje i muči
pjesnici su vječno treptanje u svijetu
(A.B.Simic)