plešem
na sredini podija plešem
sramežljivo i mazno
sklapam oči i ulazim kroz vrata pjesme.
prostorija, kiša, klupa, stranac
odlazimo, šapće mi.
ako požurimo, stignemo na kraj svijeta.
daje i razlog
previše je majmuna da ostanemo
previše je nas dvoje neostvarenih
nitko ne pleše, nitko ne kuca na nepoznata vrata.
voda.kosa,zemlja.noge,zrak.miris,vatra.ples
ukrcavanje, čekam jutro da poletimo.
(2009.)
| < | travanj, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
poezija
Zadihana
grafema
Toni
psihoptice
pupoljak
morska osa
Kristina Kegljen
besplatne elektroničke knjige
...Kad se ženska jednom okrene protiv tebe, pusti sve u materinu... Ona te još možda i voli, ali se u njima nešto preokrene.
A onda kad se preokrene, mogu te gledati kako crkavaš u jarku, pa još te pregaziti autom i na tebe pljunuti..."
( Charles Bukowski )
