U nastavku slijedi drugi dio kratkih pričica čija je jedina svrha šokiranje dokonog blogerskog pučanstva.

Buđenje u devet
Zvonilo je u šest za zdravomariju, činilo mi se da sam prespavao početak, klizila su mi stopala prema lijevom rubu, onom s kojega se jedino možeš strovaliti, ali se na kraju uvijek zadržim. Onda je prošlo pet minuta i već je bilo petnaest do devet, izletio sam iz kreveta kao da mi se pod plahtu ušuljao psihotični jazavac, trčao sam prema vratima, pregazio nekoliko pari iznošenih čarapa, spotaknuo se na tenisice, odletio na teleću kožu, jednu od onih koje četkam po susjedovom bijelom rublju i na kraju završio pred vratima ureda. Do tada još nisam zaspao na posao.

Frizerka
Jučer sam nakon posla otišao kod frizera, rekao ajde da i ja kao prava tetkica posvetim jedan dan samom sebi, tako sam nešto čitao u Cosmu i tim trulim ženskim časopisima. Upadam ja u taj neki salon, unutra dvije trebice, jedna bolja od druge, prva crna, izgleda kao Uma Thurman u Pulp Fictionu, a druga plava, mršava, možda i zgodnija od crne. Biram crnu. (Dobro, sad serem, crna je bila na redu, pa nisam mogao birati.) Kaže cura da je automehaničarka i da je s frendicom otvorila frizerski salon, za sad joj ide dobro, radi dvanaest sati dnevno. Pričam joj o svojoj civilnoj službi. Kaže mi da sam tetkica.

Sladoled
Sjedim ja u slastičarni, uživam u svojoj jednosatnoj pauzi i onda se mora pojaviti netko da prekine svu tu idilu nekakvim bizarnim dijalozima kojih se ne bi posramio ni Ionesco ili Brecht. Sredovječni par, žena jede sladoled, lik pije kavu. ''Dobri su ovi suncobrani.'' ''Kaj veliš?'' Minuta šutnje, valjda jede sladoled. ''Dobri su ovo suncobrani.'' ''Cucobrani?'' ''Suncobrani.'' ''Ja sam mislio da kažeš cucobrani.'' Smijeh. ''A kaj su to cucobrani?'' ''Pa to ti je ono…'' ''Koje?'' ''Pa ono dole.'' Smijeh. ''Pička?'' Okrećem se, nije mi jasno koji im je kurac. ''Pa da, kužiš, cuco-bran, jer brani, kužiš?'' ''Ja sam mislila da je to ono kaj se diže i spušta.'' ''Ne, to je ono kaj ti imaš.'' Smijeh. ''Ja imam mačkicu.'' ''Žabicu?'' ''Ne, mačkicu.'' Gledam u nevjerici, žena je pola metra od mene i dere se kao da nikog nema. Frajer je ušutkava. ''Ma ne čuje nitko.'' ''Hajde idemo.'' Ostavljam sladoled, dosta mi je bizarnosti za danas.

Energija
Sjedim opet u onoj istoj slastičarni, lijep sunčan rujanski dan, čokolada i šlag, zdjelica napunjena do vrha kako to zna napraviti samo moja najdraža konobarica. Do mene za stolom muškarac u srednjim tridesetim, ali izgleda starije, proćelav, mislim da je i naočale nosio. Žena u kasnim šezdesetima, našminkana i nakićena, pije limunadu sa smeđim šećerom. Još jedan od onih bizarnih razgovora. Baba: ''Energiju moraš izbaciti iz sebe, ne možeš je zadržavati, ona neprestano cirkulira, protječe, moraš poraditi na energetskim centrima u sebi''. Ja si mislim, o jebote, kako mrzim te spike s energijom, to me uvijek naživcira, pogotovo kad gledam one seanse na tv-u, kad bakice zovu i onda im vračara kaže da se skoncentriraju na taj dio tijela i ni slučajno ne prekriže ruke ili noge. ''Osjećate energijicu kako protječe?'' A s druge strane orgazmičko uzdisanje: ''Ah, da, osjetim neke trnce, kao da mi nešto prolazi''. Baba završava: ''Morati ćemo završiti jer čekaju drugi gledatelji, ali pogledajte reprizu emisije, pa će ponovno djelovati.'' Eto baš na to me podsjetio ovaj bizarni razgovor. Frajer odgovara: ''Osjećam da bih se trebao više truditi, ne znam da li ja uopće to pravilno radim…'' Baba: ''Gledaj, mi stalno potiskujemo energiju. Potiskujemo agresiju, suzdržavamo se, tako nas uče, moramo ostati hladni. To nije uvijek zdravo. Potiskujemo seksualnu energiju, suzdržavamo se od seksa, a seks nam je jako potreban.'' Frajer: ''Da, istina, potreban je.'' Baba: ''Jel' imaš redovite seksualne odnose?'' Frajer, postiđeno: ''Pa baš i ne.'' ''Pa čuj, ja ti imam šezdeset i osam godina, to su najgore godine, znaš ono, osjećaš želju, a ne možeš je ostvariti.'' Sad meni nije jasno da li bi se baba pojebala ili šta?

Baba koja je potresla svjetske burze
Pod senzacionalističkim naslovom 'Ni luk jela, ni luk mirisala' jedan naš dnevni list piše o priprostoj krojačici iz Omiša koja je razdrmala njujoršku burzu u transakcijama dionica Reeboka. Baba je u mirovini koju je pošteno zaradila za šivaćim strojem u tvornici Galeb (koja by the way radi kvalitetne gaće, imam ja jedne i stvarno su ok), ali joj valjda ta penzijica nije bila dovoljna pa se bacila u milijunske transakcije. Brokeri su šokirani. Tržišta kapitala su potresena, ftse indeks je pao za 0,003 posto, crobex također, Wall street je u panici. Uglavnom, baba se okoristila povlaštenim informacijama i jeftino kupila, a skupo prodala Reebokove dionice uoči prodaje te firme Adidasu. Susjedi su u nevjerici, ali prema pisanju novinara ne znaju što je to uopće dionica, misle valjda da je baba opljačkala neku kladionicu i digla veliku paru.

Tangice
Zar je moguće da tange odlaze u ropotarnicu prošlosti? Nacija je u šoku. To je sigurno maslo one dekadentne Europe koja nas ne želi, pa joj nije dosta što nećemo imati sira, vrhnja i kulena, nego nam još moraju i tangice oduzet. Ma fuck off Europo! Držite si vi vaše pomodne dugačke pamučne gaće, a nama ostavite da budemo zadrti tradicionalisti, moralisti i poštovatelji iskonskih vrijednosti, do sad predziđe kršćanstva, a od sad predziđe tangice. Mediteran kakav je nekad bio.

Ekološki teroristi
O militarizaciji našeg društva svjedoči i nedavni teroristički napad na ekskluzivni Escadin butik u Gundulićevoj ulici. Na izlogu u kojem je bila izvješena skupocijena bunda, aktivisti su crvenim sprejem ispisali grafit velikih dimenzija. Iako su sve animalističke udruge odbacile povezanost s tim barbarskim činom, sumnja se na radikalno krilo Prijatelja životinja za koje se priča kako se izvježbavaju u posebnim kampovima, izgledaju kao obični sugrađani, ali su zapravo ubačeni elementi i nikad ne znaš kad će se aktivirati. Najvjerojatnije su u društvu veliki pobornici mesa, za doručak pojedu porciju čevapa, nose čizme od krokodilske kože – nitko ne bi reko da su to oni teroristi o kojima slušamo na televiziji. ''Bio je miran i pristojan čovjek, volio je pojesti dobar komad prasetine'', komentiraju susjedi u nevjerici.

Susjedstvo
Ispod našeg ureda živi neurotična baba. Cijeli peterosobni stan samo za nju i pudlicu. Brijem da pas ima i svoju sobu. Popizdi kad me vidi na balkonu, a ja ga još namjerno huškam. Odvratna mala pederska pudlica. Na našem katu je još i frajer koji na balkonu uzgaja marihuanu. Svaki dan provjerava kako napreduje. Kažem ja Riku da bi i mi trebali posadit jednu teglicu za potrebe ureda.

Kad zaboraviš pin
''Kartica je blokirana, obratite se svojoj poslovnici''. Dvadeset kuna u džepu, pretražujem košulje u ormaru, hlače, jakne, mora biti nešto sitniša – skupio sam 34 kune. To je bilo dovoljno za kruh, deset deka bečke salame, kilo banana, prepečenac, puding od vanilije i neki jadni mađarski keksić preliven čokoladom. Sutra me možete naći na uglu Ilice i Frankopanske s lažnom drvenom nogom, harmonikom i košaricom. Nadam se da ćete biti milostivi.