"Pijani momci prolaze duž naše tihe ulice,
oni u vojsku polaze, prate ih tužne curice".
Đole
Netko me pitao što će biti s blogom nakon što odslužim svoje. Recimo da postoje neki planovi, ali za sada ostajem tajanstven. Doznati ćete sve na vrijeme. Do tada sam odlučio uz svoje dnevne priče na blog uvesti i kompilacije najboljih stvari u proteklih osam mjeseci. Danas ekskluzivno objavljujem korisne informacije za buduće civilce, sakupljene iz mojih starih postova.
Kada sam se odlučio na civilku?
Zapravo, ne mogu odrediti trenutak u kojemu sam se odlučio za civilnu službu. Ne znam uopće je li taj trenutak bio puno prije onog dana kad sam na svom kompjuteru sastavljao svoj mail sa zahtjevom za suglasnost ustanove. Znam samo da nikada nisam povjerovao u najave o ukidanju vojnog roka – to mi se oduvijek činilo kratkoročno nerealnim. A bilo je uvijek razgovora u društvu, to su one pro i kontra raspravice u kojima nekako nisam uspio zauzeti ni jednu stranu i nije mi se činila nezamislivom ni jedna situacija. Jednostavno su mi se takve odluke činile nečim što nije još dovoljno blizu da bih o njima imao sasvim definirano mišljenje. Pokazalo se da su suprotne strane u tim raspravama na kraju završile na istoj jer danas gotovo da ni ne poznajem nikog tko će završiti u 'pravoj' vojsci.
Kada predati zahtjev?
Ono što za sada mogu savjetovati svima koji razmišljaju o civilki jest: svakako uzmite u obzir da je potrebno dosta vremena od same odluke do početka službe i konačno njezina završetka. Dobro se je odlučiti otprilike pola godine prije dana kad bi počeli službu jer birokracija dosta usporava stvari – trebati će vam vremena da sakupite sve dokumente, pa da to predate i na kraju mjeseci potrebni da se o tome riješi. Ako mislite početi službu nakon diplome, onda je dobro početi djelovati kada ste već ispit ili dva do kraja. A ako se odlučite za paralelno studiranje i civiliranje, onda je najbolje da si ostavite par ispita do kraja, kako ne bi postalo prenaporno. Ali opet, sve ovisi o faxu.
Što sam radio prvi dan?
Zapovijed se mora izvršavati. Staro je vojničko pravilo: izvrši, pa se žali. Makar morao gurati zid ili brojati kemijske. Ovo posljednje je bio jedan od mojih prvih zadataka kojeg sam, nećete ni sumnjati, obavio revno i vojnički. Točno sto komada u jednoj i sto komada u drugoj kutiji – ako izuzmemo jednu crvenu među dvjesto bijelih olovki, što je pretpostavljam poznati način da se zavara protivnik. Prvi je dan prošao bez sklekova.
Zašto se u vojsci upoznaju ''drugovi do groba''?
Obveza je sama po sebi nevolja jer uključuje prisilu i sankciju, ali upravo zato stvara povezanost na principu 'friends in trouble' ostavljajući po strani različite interese i stavove. Jer situacija je u tom trenutku važnija od svega, ona je kriterij grupacije i protiv toga se ne može ni da se hoće. Nisu uzalud velika prijateljstva naših očeva kojima se sjećanja na armiju svode na ljude koje su tamo upoznali i s kojima su dijelili trenutke povezanosti. Kao što je to Balašević majstorski opjevao: 'u vojsci sam stekao druga do groba i hroničnu upalu zgloba - suvenir na stražarske dane'. Zato postoji posebna kategorija prijatelja – prijatelj iz vojske.
Što odjenuti – uniformu ili kratke hlače?
Svratio sam ovog vikenda do stare frizerke dok sam boravio na moru, pa došli nekako na tu temu. Pita ona mene da li nosim uniformu na tom poslu kojeg obavljam. A ja blenem u ogledalo i pratim škarice dok mi se vrzmaju oko uha. Kakvu uniformu? 'Pa vojnu'. Da, naravno, redovno nosim svoje crne đeparice i krem košulju s epoletama. Da nije ovako toplo, obuo bi i čizme. Baš smo neki dan raspravljali ja, Pitt i Rick o tome da li bi bilo prilično doći u ured u kratkim hlačama. Mislim ne ono totalno kratkim. Kupio sam si jedne bijele u Dieselu, taman do ispod koljena. Rick fura bermude – znači može se.
Kae se nisi mogel izvuć od vojske?
Ovo mi je omiljeno pitanje: 'Kae to nisi mogel nekako izbijeć?' Yeah right, mogao sam otići u ambasadu Papue-Nove Gvineje i tražiti azil. Kakve sam sreće raspisali bi međunarodnu tjeralicu i bio bih u najkraćem roku 'lociran, uhićen i transferiran' u najbližu vojarnu. 'Kae se nisi mogel izvuć na dioptriju?' Ne, takvi idioti se rađaju jednom u sto godina – nosim naočale dok buljim u komp, ali za protu-zračnu-obranu sam oko sokolovo. Navodno platiš desetak tisuća kuna i oslobodiš se višemjesečnog sranja – tako su mi rekli upućeni u trač kuloare drage nam vojske. Sve sami invalidi – nitko ne ide u armiju.
Jesam li manje muško ako idem u civilku?
Nakon što ti cura kaže da gledaš Marisol i kuhaš ručak, onda si potpuno diskreditiran. Uzalud opravdanja kako svako jutro napraviš 50 sklekova, ne briješ dlake, a u društvu pričaš isključivo o autima i nogometu. Ako si već takva muškarčina, odi u vojsku.
Znate li što je najgore kod civilke?
Jedeš kad hoćeš i što hoćeš, pa možeš zaboraviti na skidanje suvišnih kilograma što kod prave armije nije slučaj. Zato bi ja u armiju samo da skinem koju kilu i nabijem nešto mišica. Pričao mi je Španjolac o hrani koja se poslužuje za doručak, on je služio vojsku negdje u Slavoniji i mogao si birati između dobrog komada sapunaste bijele slanine ili dva kuhana jaja.
Hoće li me iskoristiti u vojsci?
Civilna vojska se pretvorila u iskorištavanje neviđenih razmjera i nitko tu ne može ništa poduzeti. 'Poslodavci' su uvjereni kako imaju pravo na svoju besplatnu radnu snagu i ne pada im na pamet razmišljati o tome da ti civilci imaju svoj život, mnogi studiraju, neki rade honorarno, a da ne govorim o privatnom životu za kojeg ni ne preostane previše vremena. Bitno je samo da izvuku maksimum jer ročnici doista rade poslove za koje drugi ljudi dobivaju pristojne plaće i imaju sva druga radnička prava. Naravno, postoji i dio ročnika koji se dobro uvale, pa odrade par sati samo radi formalnosti – to je druga krajnost koja se također ne nadzire.
Pitate se za što koriste civilni ročnici svoj godišnji odmor?
Iz vlastitog iskustva, prvi tjedan mi je prošao u konformiranju na vlastiti stan, pošto mi je od silne zauzetosti za vrijeme posla najviše falilo izležavanje na kauču, izmjenjivanje tv-programa i simultano prežderavanje. Taman sam se ufurao u taj mod, a onda se sjetim da sam već odavno isplanirao kako će moj godišnji odmor biti okupiran spremanjem ispita. Knjiga u ruku, jastučić na trbuh, flomić u desnu ruku i kreni. Takav je život kad si ne možeš priuštiti ni tjedan na moru.
Koliko ljudi se odlučuje za civilku?
Trebalo je nekoliko godina da proces odumiranja vojne obveze dođe u fazu kada će se moći reći: bolesnik je na samrti, vrijeme je za bolesničko pomazanje – zovite svećenika. Prošle godine je evidentirano 12.340 zahtjeva za civilnom službom, otprilike koliko je bilo i onih koji su željeli u 'pravu vojsku'. Pitate se tko je pozvao svećenika? Jozo Radoš, sada saborski zastupnik, traži hitno ukidanje obveznog vojnog roka i profesionalizaciju oružanih snaga. Taj liberal, iznikao iz Račanove škole kukavičluka, u medijima se titulira kao ''jedan od zagovornika ukidanja vojnog roka''. ''Sredstvima koja se troše za obuku ročnih vojnika, a koja godišnje sežu i do pola milijarde kuna, mogla bi se kvalitetno utrošiti na opremanje, obuku i modernizaciju profesionalne vojske'', kaže Radoš u izjavi za Slobodnu Dalmaciju. U godini mikro-reformi (2001) zabilježeno je oko 4 000 zahtjeva za civilnom službom, znatno manje nego je to danas, ali i neusporedivo sa stanjem 1991. godine kada je samo jedna osoba iskoristila svoje ustavno pravo na prigovor savjesti.
Koliko slobodnog vremena ostaje uz civilku?
Kad si u vojsci i studiraš, nemaš puno vremena za društveni život. Potrebno je puno odricanja, dobra organizacija i razumijevanje okoline. Bolja je situacija ako te na civilki ne gnjave jer tada se više možeš posvetiti studentskim obavezama. Čujem puno o ročnicima koji svaki dan odrade po par sati, a ni to nije pod strogim nadzorom. Predlažem da se prije traženje suglasnosti dobro raspitate o ustanovi u kojoj ćete služiti.
Kako se izvući iz ovog sranja?
Primjer jedan: frend, zdrav kao suza, ne odveć sportski tip, ali nije ni invalid. Nosi leće. Komisija ga oslobodila zbog problema s dioptrijom. Kaže: ''Kud ću ovako slijep nosit pušku, mogao bih nekoga i ubiti.'' Mislim si: Pa i ja nosim naočale dok čitam knjigu i zurim u komp, ali bome nisam slijep, jer da jesam, onda bih si nabavio bijeli štap i treniranog džukca. Primjer dva: frend, vrlo uspješan, završio fax, nije mu se dalo u vojsku, pa je počeo raditi. Zdrav, u prošlosti imao manjih problema sa šakom. Oslobođen vojske. Primjer tri: frend, također završio fax, našao si posao, poslao zahtjev za oslobođenje zbog ''problema s kralježnicom''. Aktivno se bavi sportom, ali za vojsku nije sposoban. Oslobođen. Primjer četiri: frendov frend, zdrav kao jelen, stalno visi u teretani, oslobođen jer ''nije sposoban'', vjerojatno opet dioptrija za koju nisam ni ja znao jer nikad nije furao cvike. Primjer pet: bivši frend, zdrav, iz društveno prihvatljive obitelji, veliki domoljub i zagovaratelj vojske. Još ga nisu zvali, ali pretpostavljam da će mu do tada izmjeriti odgovarajuću dioptriju.
Kako to izgleda u pravoj armiji?
Najprije, tu je rano ustajanje, obavezno brijanje, što se provjera. Baš sam danas komentirao kako imam problema s ustajanjem, a onako pospanom mi se nikako ne da uzimati žilet u ruku i depilirati svoju bradicu. Naravno, tu su fizički iscrpljujuće vježbe, poput trčanja u čizmama. Usred ljeta to nije suviše ugodno iskustvo, a još ti se onda pred spavanje uvijek pojavi neki idiot kojem se nije dalo oprati noge – savršenstvo miomirisa!
|
