City Of My Mind

srijeda, 28.02.2007.

? bit ?

Dvije rečenice muče me već danima.
I sa jednom se slažem a drugoj se protivim.

Ovako...

I.

Života je jedna prekrasna stvar koju svaka duša ili svaka neobjašnjiva stvar koju svaka duša treba proći.
Život je nekakav dar. I svatko je sretan što ga ima. Ali znate onu priču da je pakao dolje i raj gore. Pihhh.
To je sve na ovoj jebenoj planeti!!! Netko je rođen u paklu netko u raju a netko u čistilištu (protumačite si na svoj način)!
Bog ili štogod nije odgovoran za glad u svijetu, ratove i ostala da kažem sranja!!! Ljudi se previše igraju boga, ali ne znaju granice
i tako da smo mi vlastiti bogovi!!! Mi smo bogovi koji vjeruju u druge bogove (tj. u 1 boga, jer svaka vjera vjeruje u istog boga ali ga drukčije zove i drukčije slavi itd., isto kao što svaka nacija ovog svijeta vidi isto sunce ali ga drukčije naziva!). Mi smo bogovi koji su stvorili ratove itd. i mi smo oni koji određuju sudbinu svake osobe! Ali svatko kome se pruži prilika da živi zadovoljno tj. da su mu "BOGOVI" odredili da živi u raju taj se ne treba žaliti za život!!!

II.

Mi apsolutno ne možemo znati sve na ovome svijetu. Mi nemamo veze sa ničim. Čak ni najveći filozofi, mudraci, fizičari nisu ni neće znati sve!
Mi kao obični ljudi, ne možemo saznati apsolutnu istinu kao što briju oni GURUI(poznavatelji apsolutne istine). Nitko ne može znati sve, apsolutno nitko!!!

Sa prvim dijelom se djelomično slažem!
Sa drugim potpuno!

rečenica za prvi dio:
"Najveća sreća je ne roditi se, ali ja ne znam tko je tu sreću doživio!" - Sokrat

Rečenica za drugi dio:
"Samo znam da ništa ne znam!" - Sokrat