Gledam te, a vidim sebe

Nakanim napisati post na blogu i iz trećeg pokušaja uopće otvorim svoj blog, a iz četvrtog se ulogiram u blogeditor. Hvala, blog.hr, al cijenila bih kad bi bio malo pristupačniji u ovo doba dana, ipak je ponedjeljak i sumnjam da puno ljudi baš sad nešto tipka ˇˇ
~~~
Ovaj sam post zapravo planirala napisati sinoć, ali sam na kraju bila preumorna za bilo što osim spavanja, tako da sam pisanje odgodila za danas.
~~~
Za N.
~~~

Pa da vas pitam nešto: koliko osoba biste nazvali prijateljima? Poznajete li doista osobe koje zovete prijateljima? A poznaju li te osobe vas?

Mislim da, u današnje vrijeme interneta i tehnologije, mnogo ljudi mojih godina termin "prijatelj" ne shvaća dovoljno ozbiljno. Imaju hrpu "prijatelja" na društvenim mrežama, znaju ih nekolicinu, a poznaju njih još manje. Većina komunikacije se i svodi na onu internetsku, iako se bez problema može otići na kavu (ili već štogod) i pošteno se napričati licem u lice (što preferiram u svakom slučaju).

Kad sam već spomenula što mi je draže (kava/čaj/nešto treće, bez razmišljanja), spomenut ću još nešto: ja imam prijatelje/prijateljice i frendove/frendice. Postoji li razlika? Naravno. I poprilična je.
Prvo ću objasniti moje poimanje izraza "frend/frendica": to je osoba koju viđam više ili manje redovito, osoba kojoj znam ime i prezime i s kojom povremeno porazgovaram o ovome ili onome. To je osoba s kojom ću se pozdraviti na ulici i možda razmijeniti riječ-dvije, čisto reda radi.

Prijatelj/prijateljica, s druge strane, je osoba koja me poznaje, koju ja poznajem, osoba kojoj vjerujem i koja meni vjeruje. Osoba koju ću tražiti savjet ako mislim da mi može pomoći, osoba koja će mi bez pardona reći što misli o meni, bez uljepšavanja (ili pogoršavanja). Takve osobe mogu nabrojiti na prste (ne baš jedne ruke, ali na drugoj mi ostane nekoliko slobodnih prstiju).

Također, ne shvaćam ljude koji tvrde da osobu možeš poznavati samo ako si ju vidio i s njom razgovarao uživo - ja neke forumaše, iako ih nikada nisam vidjela, poznajem bolje od trenutačnih razrednih kolega (nekih). I upravo su me, zbog jednog forumaša, pitali kako mogu biti u tako dobrim odnosima s osobom koju nikad nisam vidjela uživo. Kako? Lako - ne moram nužno nekoga vidjeti da bih s tom osobom mogla razgovarati (zašto, za ime svijeta, postoje mobiteli?), ne moram tu osobu vidjeti da bih se s njom mogla razumjeti.
Jednom prilikom sam mu rekla (vjerujem pomalo ga i iznenadila) da imam nekoliko prijateljica (po ranije navedenim mojim kriterijima sretan ), ali da je on jedini dečko kojeg sam dosad upoznala, a kojeg zovem prijateljem. Nadam se, doduše, da neće ostati jedini, ali to ćemo još vidjeti.

Dakle, jesam li vas iznenadila malo drugačijim postom? Pišem ja, bez brige, ali ono što pišem neće vidjeti interneta dok to ne pročita jedna osoba smijeh A i moj sljedeći post (koji će biti tko-zna-kad jer imam ekstra mutav raspored i u popodnevnoj sam smjeni trenutačno) će biti u ovoj "branši", ali ću se dotaknuti nečeg što jako često doživljavam i već mi polako, ali sigurno, pili živce nemilice. (Hear the rhyme? cerek )

Napuštam vas sad, do sljedeće slobodne večeri i navale inspiracije. Pusa!

Voli vas
Bella

Oznake: prijateljstvo

06.10.2014. u 20:52 · Ostavi komentar (6) · Isprintaj · #

Opet ja zabušavam...

I opet nema od mene nikakve priče, niti ičeg sličnog... Jer nisam ništa ni napisala, već se trenutačno, po tom pitanju, bavim prepravljanjem i usavršavanjem "Noći u knjižnici".
Trenutačno, također, nemam pojma di su mi završile naočale -.-' Tako da mi je pametnije ovo na brzinu natipkati, iskopat ih *odnekud* pa se vratit ispravljanju ovog posta.

~~~

Ako pogledate desni dio mog bloga, ispod brojača posjeta se nalazi jedan citat (pod naslovom ...trenutačno..., stihovi jedne pjesme... Kad god ih čujem, kad god čuje tu pjesmu, osjećam se nekako... ne znam. Drugačije? U svakom slučaju. Ali taj osjećaj jednostavno ne mogu definirati. Podsjeća me ta pjesma na nešto, ali da znam šta, nemam pojma.
Eto, smatram da sam trebala objasniti zašto sam baš taj citat tu stavila :) Možda se u nekom trenutku tu nađu neke druge riječi, tko zna (:

~~~

A sad bih htjela napisati koju riječ o jednoj prijateljici, zato što me sinoć podsjetila da ima blog. I onda sam ga ponovno išla čitati. Da, živimo u istom gradu. Da, ista smo generacija. Ne, ne idemo u istu školu, ali to ćete shvatiti čim pročitate neki njezin post :)

Ona je... Ona je moja čista suprotnost. U potpunosti prizemljena osoba, kojoj su priče o magiji i vješticama gluposti na koje ne treba trošiti vrijeme. Neću reći da nema mašte, jer je ima. Ali ona svoju maštu koristi za postavljanje i vizualiziranje određenih ciljeva, dok ju ja usmjeravam ka pisanju i kreativnom izražavanju.

Kako smo se našle? Volonterski centar. Kako smo se počele družiti? E to je već teško pitanje. Nemam pojma, ali drago mi je da jesmo.

U razgovoru s najboljom prijateljicom sam zaključila kako smo si nas dvije "kliknule" iz vrlo jednostavnog razloga - meni treba netko prizemljen i staložen, netko tko, za razliku od mene, nema glavu u oblacima.Ona, pak, treba nekoga tko ima lude ideje i želje, jer smo se tako lijepo izbalansirale. (Da ne bi bilo zabune, cura o kojoj pričam i moja nabolja prijateljica nisu ista osoba.)

Ona je feministica, buduća psihologinja, najparanoičnija i najzanimljivija osoba koju sam do sada upoznala. Ona je Bubble.

~~~

Eto... Više nemam ništa za reći, šta mi je bilo na pameti sam ispucala. I da, pronašla sam naočale :D Ostajte mi zdravo!

Voli vas
Bella

Oznake: citat, prijateljstvo

02.11.2013. u 16:26 · Ostavi komentar (10) · Isprintaj · #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se

');