srijeda, 18.04.2012.

Nadziranje svemira..

(kaže jedna moja da ona to tako..pazi na svemir..jer se u suprotnom
ako se ne pazi, sve raspadne)
eto...nešto slično i ja kažem..
zbilja treba sve to nadzirati…onak ko tobož, kulerski..
i kad te neko pita kajje??!
ti veliš uz ležerni odmah rukom..a ma pa ništa...ja to tak..sve je ok..
a za to vrijeme pozorno, krajičkom oka, uma...pratiš, stanje, napetost situacije..
pa ako je regularna, onda moš i disat, smijati se, treptati i sve tak nešto nepromišljeno nesvjesna stvarne opasnosti…delati..
no medjutim, ukoliko je onak lagana napetost tipa, narančasti kod…
( jer ima ih u raznim bojama, pošlihtanih tih.. napetosti)
e onda situacija već postane skroz za napetiji, nervozan smijeh..
kojeg neće niko skužiti,
ali će skužiti osoba sličnih sklonosti čuvara svemira…
ali ja znam..točno znam
kada sam to postala promatrač i na neki način čuvarica..toga ..s tim svemirom...
...jednog ljetnog dana tamo negdje krajem osamdesetih...
kad ideš sa mora..na motoru, a prema zg..
i sve pet, vjetar na licu, doživljaj slobode,
malo buntovništva još egzistira...pozdravljaš se sa ostalim motorističkim bratstvom
koje te mimoilazi ili susreće..uzdignuvši dva prsta u znak" V"..
jer eto, mi smo svi kao neki pobjednici...i sva ta neka tobož .. free spirit spika
e tada...je tu nedjelju popodne i na mostu, u samom slunju, pukla guma..
al ne da je pukla, sama od sebe, nego je neki komad lima..
baš tamo u zavoju ležao i čekao… i odvaljeni oštri dio se zapiknuo…
pa je potreba mijenjanja iste, potrajala do nekih kasnih mračno noćnih sati...
i našla se ta neka guma...(hvala svemiru) ali je bila fest ćelava..ali ajde...
jupi...svemir me voli i ipak ima dobrih i entuzijastičnih ljudi..
ali, naravno da nije bilo samo to…jer nakon samo nekih tri sata potrage za gumom, raspoloživim vulkanizerom..nedjelja popodne, ljeto, slunj...mrmlj..
mijenjanja i svašta nešto... počela je kiša…ona ozbiljna...ljetna..taman koja onako razlijepi cestu,
da bude skroz zgodno, napeto i vrlo izgledno za izlijetanje i proklizavanje…
sklizava, taman za ćelavu gumu..zadnju...jer eto, svemir ima smisla i za humor...
e tada, tijekom te vožnje sam ja držala taj svemir i tu ćelavu gumu skroz u mislima i na okupu.. pod strogom kontrolom..da se u neki jadni sat ipak..uz neku blam brzinu..
živ i čitav dođe do zg-a…
..
shvatila sam da s vremenom potreba za tim nadziranjem nekako raste i zahtijeva sve više nas pažljivih nadzornika..
- 17:21 - Komentari (31) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se