|
with the man who sold the world.. we passed upon the stair,we spoke of what and when although I wasn't there, you said I was a friend which came as some surprise… la..la..la..la..la…. "the man who sold the world"-by D.Bowie nisam bila član najpoznatije tražilice zgubljenih, zaboravljenih i odbačenih… a svi, a stalno…dosadno i uporno su propitivali, pitali, čudili se.. da zakaj nisam… na što bi ja slegnula ramenima…i uporno odolijevala… jer nije mi se dalo.. i jer sam si mislila.. gle, s kim sam si dobra i do koga mi je stalo…tu je,vidimo se… s onima dalekima.. čujem se telefonom, mailom, posjetama…ili obrnuto… i ne treba zanemariti činjenicu da se nekih osoba jedva riješiš u životu, nekih malo teže, neke samo tako otpiliš, zaboravljajući broj telefona, neke datume... ali nikom srećom nisam morala objašnjavati da je dosadan, zamoran, naporan i općenito davež…jer ipak nije u redu da sve to tako kažeš… pa su otplovili u prošlost u nekim od velikih akcija pospremanja života… dio ih je otpao u selidbama…dio je sam sebe diskvalificirao, dio njih je jednostavno potrošen…jer su postali drugačiji, isto kao ti… i što će mi to…? ali..kako kod mene uvijek ima barem jedan..-ali.. postala sam član…prije dva tjedna.. samo zato da stupim u kontakt sa dvije- tri doista izgubljene-nađene… daleke osobe…i sad kad sam… i njih kompletirala… razmišljam da opet ne želim biti član… jer mi je glupo igrati tamo neke igrice, jer mi je glupo slati neke čestitke, srčeka,poljupce i zagrljaje..kad tako ne mislim i ne osjećam… i glupo mi je lajkati na nečije slike događanja, a intimno misliti da je najseljačkiji mogući dernek, na kojem ni alkoholom smućena ne bi zdržala 5 minuta…i koji sam pukom srećom uspjela eskivirati… jer nekako vjerujem… ko nije dio mog stvarnog interesa i ja njegovog… da mi ni ne treba u životu… a najmanje želim da mi se vrate u život oni koji nisu shvatili zašto su za mene izgubljeni… |