|
a majku mu..ja i moje sumnjičenje…ja i moja opreznost…mislim da, korisno je to, ali ne uvijek, ne u vezi svega i ne u vezi ove moje… veze… ali šta… kaže on meni…-znaš..na kraju ispada da si mi ti jedino društvo, jedino se sa tobom družim…onak..kako to treba biti… jer svi ostali su mi onak, usputni…nebitni i sad, naravno, ovo meni godi, laska mi..i razgali me… ali nakon par sati, i uz fizički odmak, počne…u meni…u mojoj glavi.. onaj sumnjičavi…hmmm.. nakon kojeg slijedi uzdah, pa opet znakoviti…Hmmm… prevrtanje riječi, smisla i svega… i onda…slijedi…analiza…momenta, prisjećanje tona, stanke, znakovitosti… i pitanja… a zakaj on to meni opće priča? a kaj mu to znači…? da se ja sad neću moći okrenuti na peti i otići…(ako zaželim)jer će me kopati osjećaj..krivnje? jel on sad onak nabacio izdaleka osjećaj…krivice…ako ikad išta takvog nešto slično pomislim, napravim…?..a prije njega? jel sad to prikrivena emocionalna ucjena..? a neka kontrola? koja onak…tuče direktno ispod pojasa.. jer sad to njegovo, a naglas izgovoreno....zvuči uistinu obvezujuće… i jel da se ja sad uhvatim za to? a kako?..sa pozitivnim, negativnim ili opominjućim predznakom???… ili je samo htjeo objasniti da mu je …ok… i sad nek si ja mislim…uhhh |