|
Kupio me je riječima, kupio me je gestama.. kupio me je šarmom i ja sam pokleknula.. Onako, baš jesam, pustila sam se…jer sam se napokon htjela pustiti… prestati kontrolirati, prestati brinuti, ne misliti… a onda me je počeo uvlačiti u vlastito ludilo, u svoj sistem poremećenih vrijednosti u svoje divinacije, u svoje devijacije.. a ja sam stajala sa strane i gledala i slušala njega..i te opservacije… Zatomljujući sebe, prešućujući njega, … a kroz njega procjenjivala sebe….ko terapija… i priznajem, prešutni sam dio toga, jer ne želim reagirati, jer ga držim za onaj vlastiti moment odmora, odmaka od svijeta, jer je on sam taj- moment, jer se on sam maknuo od svijeta… a i ja sa njim…bježim k njemu, da bi na momente bježala od njega… pogotovo kad bi me počeo uvlačiti u vlastito ludilo, a meni je zabavno, jer slušajući njegovo ludilo, ne moram brinuti o vlastitom… i zaljubila sam se, vjerujem i on u mene...dvoje odvojenih…slučajno spojenih.. a svako u svom svijetu, svako sa svojim razlogom ludila… zar je moglo drugačije… osim tako, a ludo…. |