BAZUKA... i BAZUKA

22.01.2008., utorak

Kao višnja i aceton... u suton

Jučer sam imala previše zadataka.
Zbog toga sam odlučila cijeli dan gledati loše kulturne emisije i reklame za mađarski puding.
Max tv je otkrio cijeli jedan novi svijet loših reklama. Lošijih čak i od naših. Ali, naravno, u svom tom užasu postoji i jedna dobra strana. Toliko su loše da su zabavne. Zabavnije, nažalost, od filma kojeg sam čekala 3 tjedna samo da vidim kako Kristen Stewart izgleda dok glumi.
I onda ja nemam problema...

Ima izražene kosti i baš je nekako divna, pa sam ju odlučila ne mrziti dok će glumiti bellu. Samo što još uvijek ne mogu vjerovati kome su dali ulogu edwarda! Onak, edward mora biti savršen! najsavršeniji glumac ikada mora biti retuširan u potpunosti kako bi barem malo izgledao kao on. Ali ne. Robert Pattinson. Najgej glumac, pobogu. Ne samo da se morao pojaviti u četvrtom harry potteru, nego ga sad stavljaju i u nešto što je trebalo biti ono. Znate, ono... U redu. Super. Da nema košćate Kristen, bila bi sad jako tužna.

Oke, zaboravimo sad kosti na jedno vrijeme.

Jučer sam natjerala krekera da stavi bijeli puder i onda sam joj se rugala. To često radim. Natjeram ljude na glupost i onda im se rugam.
Kako nebi potvrdila očitu činjenicu da sam najgori prijatelj ikada dopustila sam si trenutak buntovnosti i iskoristila bijeli puder i na vlastitom licu.
Izgledale smo grozno. Kao buzdovanom pretučene jeftine prostitutke koje se u češkoj prodaju za vrećicu sljezovih kolačića. Rozih.
Čak nam ni sve kreme za skidanje šminke, koje iz nekog razloga nikad nismo naučile koristiti, nisu pomogle u otklanjanju toga.
Sve je to ostalo razmrljano, kao kod onih žena koje pronađu csi ljudi u jednom od bordela koje vode ruski mafijaši.
Mislite da pretjerujem?
Niste nas vi vidjeli.
Kasnije smo s tim izgledom gledale jako loš film koji je bio kao i svi ostali filmovi s ukletim kućama u kojima su loše našminkani dječak, pretučena sestra i naborana majka. Navukli smo se na ona dijetna drva. Oke, nisu drva, ali imaju isti okus. Zdravi okus. Taj je najgori.
Spavala sam sa samo jednim jastukom i osjećala se nevjerojatno tužno zbog toga.
Otac mi je poklonio žarulju koju sam nazvala Bazilija. Baš mi se ime činilo primjerenim.
Pročitala sam sve knjige koje su mi taj dan bile posuđene, naučila sam pola skripte iz upravnog, i još sam se skoro rasplakala jer mi je netko sakrio knjigu s grčkim tragedijama.
Nitko mi nije želio pomoći u potrazi. Možda zato jer me ne vole, a možda i zbog toga što je bilo 4 ujutro.
U 6 sam morala imati otvorene oči i na sebi odjeću koja nije pidžama pa sam i sama morala odustati od potrage. Spavanje s glavom naslonjenom na željezni okvir od kreveta nikad nije pozitivno iskustvo. Zbilja moram dobiti natrag svoje jastuke.

Uspjela sam se probuditi, iako nisam ni bila sigurna u to da sam zaspala.
Većinu vremena sam pokušavala pronaći čarape, jer majka opet ima fazu reorganiziranja ormara po kući. Sve je oke dok opet u ormaru za cipele neću morati tražiti brašno.
Kad sam napokon našla dvije koje nisu jednake, imala sam 3 minute do busa, i skroz krivu odjeću, nepočešljanu kosu i povremene naznake jučerašnjeg bijelog pudera na licu. Izgledalo je jako zastrašujuće. Kao da patim od neke grozne kožne bolesti koja nikad neće biti izliječena. Savršeno se slagalo s mojim izgledom tuberkuloznog djeteta.
Stigla sam na bus, što je najčudnije.
Vozili smo se u šutnji. Možda zbog toga što pričam tiše nego ikad, pa se krekeru nije dalo zahtjevati ponavljanje iste rečenice više puta, a možda i zbog toga što je bilo prerano za normalno funkcioniranje.
Još sam uvijek bolesna, i pokušaj komuniciranja samnom može biti veliki napor. Uopće se ne čujem, i pulsira mi čelo. Tješim se da je to razlog zbog kojeg imam tako retardirane izjave da čak i meni bude neugodno. To se inače ne događa. Nikada.
Došli smo do zgb-a, pili smo grozan zeleni čaj u zvuku. Bez šećera i bez limuna. Poklonila sam svoj čaj. Bio je grozniji čak i od onih koje ja sama proizvedem.
Slijedilo je nekoliko sati manipuliranja, razočaranja, pokušaja ignoriranja koji je bio uspješan, i naravno, tradicionalnog laganja na kraju.
Otišli smo kupovati dijetnu hranu, ručati tu istu hranu pred turistima (koji su nosili ilustrirane vodiče i žvakali crvene žvakače), i razgovarati o pikniku.
Bilo je zabavno, i osjećala sam se savršeno retardirano.
Kasnije smo odlučili konzumirati skupi alkohol.
Pili smo aceton. Koji je bio u boci od pive, i bio je skup ( to sigurno nebi pogodili s obzirom na to da sam u prethodnoj rečenici objasnila da smo pili skupi alkohol). Okus nije popravilo ni gusarsko ime a ni pretila čaša.
Slijedili su nevjerojatno glupi razgovori koje nitko drugi nije u stanju voditi. Ni slušati zapravo.
Ljudi padnu u stanje beskrajne tuposti nakon naših prvih 3 rečenice.

Mislim da je ovo previše za jedan post.
Žao mi je što ste to morali čitati.
Oke, znate da mi nije žao.
Odjavljujem se uz zvukove poznate limene glazbe.
Pobogu.

P.S. oblatna

- 17:47 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Komentari On/Off

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Msn: alexandra_irony@hotmail.com

Kreker
Keks
Natalija
Maja

Novi početak.
Blogerski, ne realni.
Iako bi mi dobro došao i ovaj drugi.

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
Sentenced, Entwine, Charon, London after midnight, For my pain, Poisonblack, Amorphis, Franz Ferdinand, March violets, Paradise lost, The 69 eyes, Type 0 negative,Apocalyptica, A perfect circle, The Cult, Blind guardian, Eternal tears of sorrow, Deftones, Beseech, Murderdolls, AFI, From autumn to ashes, Xandria, Rob Zombie, Tapping the vein, Flowing Tears, Sinamore, Shadowplay, Emilie Autumn, The birthday massacre, Porcelain and the tramps, A kiss could be deadly, Koffin Kats....
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::

Ne volim pravila.
Ne vjerujem da se ljudi mogu promjeniti.
Ali vjerujem u karmu.
I u vječnost.
Iako se toga nevjerojatno bojim...

Image Hosted by ImageShack.us

Imam visoke kriterije prema filmovima.
I glazbi.
Prema ljudima općenito...

Dramatiziram. Često.
Znam da je to loše, i jako iritantno,
ali trenutno i neispravivo.

You stand in my way
With nothing to say
You think you're the world
I'm so lost without you
I'm sorry my friend
This is not the end
I'll do it without you
I'll do it again

Nadam se da ću jednog dana
saznati da smo svi mi dio jednog velikog
eksperimenta,
okrenuti se i otići....
Pjevat ću Symphony of destruction
i mahati rukama.
I nositi jako šarenu odjeću.
Dok puše vjetar...
Više neću morati izmišljati nove riječi,
dodavati nemoguće epitete svakoj stvari,
imenovati predmete
i smijati se šutnji.

It's so thought provoking
Emotion evoking
I can't turn around
I don't want to pretend

Volim individualnost.
Odstupanje od normalnosti.
Kreativnost.
Ljubičaste bombone.
Svijeće od cimeta...
I vjetar...
Volim kad sam u pravu.
Patim od prevelike razmaženosti.
Zapravo, svi oko mene pate zbog toga. Meni je iskreno, svejedno.
Imam poremećenu maštu.
I noćne more.
Bez boje...

You cry out in your sleep,
All my failings exposed.
And there's a taste in my mouth,
As desperation takes hold.
Just that something so good
Just can't function no more.

Volim satima buljiti u slike Florie Sigismondi.
Istovremeno slušajući Emilie Autumn.
I volim neprestano čitati kolekciju knjiga Jane Austen.
I to cijelo vrijeme istim redosljedom: sense and sensibility, Emma, pride and prejudice i persuasion.
Zapravo je prilično neobjašnjivo zašto volim nju i njene knjige.
Pogotovo jer sam u realnosti totalno emotivno hendikepirana.

Volim i filmove Petera Weira. Pogotovo Društvo mrtvih pjesnika.
Zbog tog sam filma imala opsesiju Abrahamom Cowleyem. Zapravo, cjelokupnom engleskom poezijom iz 17og i 18og stoljeća.
To je prestalo otkrićem svijeta Viktorije Faust i romana s vampirskom ljubavnom tematikom.

U zadnje vrijeme slušam jako čudne feminističke bendove.
Pogotovo porcelain and the tramps.

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
Sleepless by Agonizer

Sleepless nights
Hours longer than the day
Morning never comes
Can't close my eyes
To fall asleep again

Hours die
Slower than the night
Sleep would be the blessing
And the only friend of mine

'Cos the world may change
While I am away
I just might wake up in the world
Where everything I had is gone

Nightmares come
Twisting my mind
Blind eyes try to see
It's so dark and I'm all alone

Something moves
I'm dying of fear
And you are there
And the world is still the same

'Cos the world may change
While I am away
I just might wake up in the world
Where everything I had is torn

TORN IN TO LITTLE PIECES
RIPPED ALONG THE PATH I WALK IN
AND WHEN I'M THERE
NOTHING MAKES THE DIFFERENCE ANYWAY
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
Something must break by Joy division

Two ways to choose,
On a razor's edge,
Remain behind,
Go straight ahead.

Room full of people, room for just one,
If I can't break out now, the time just won't come.

Two ways to choose,
Which way to go,
Decide for me,
Please let me know.

Looked in the mirror, saw I was wrong,
If I could get back to where I belong, where I belong.

Two ways to choose,
Which way to go,
Had thoughts for one
Designs for both.

But we were immortal, we were not there,
Washed up on the beaches, struggling for air.

I see your face still in my window,
Torments yet calms, won't set me free,
Something must break now,
This life isn't mine,
Something must break now,
Wait for the time,
Something must break.
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::