BAZUKA... i BAZUKA

20.01.2008., nedjelja

Barun tenk! I zeleni čaj. Oke, znamo da se to ni jednom neće spomenuti u postu

Sjećam se kad sam bila, hm, puno mlađa nego sad i bojala sam se tavana.
Bojala sam se toliko jako da nekad nisam mogla skrenuti u ulicu jer sam znala da je u njoj moja kuća, a u kući i taj grozan tavan.
Grizla sam nokte i slušala glasno gej pjesme kakve već slušaju petogodišnjaci. O leptirima i dobroj rijeci koja postoji. Ispod sunca.
Jednog dana majka i otac su došli do neopisivo kul ideje kako mene osloboditi tog straha.
Primili su me za ruke, odvukli do vrata od tavana, zaprijetili uništenjem mog najdražeg crtića o vilama, i natjerali me da uđem unutra. Bila sam spremna na smrt. Tako sama.
Bilo je gore nego što sam očekivala.
Sve je bilo puno prašine, koju u to vrijeme nisam baš imala u sobi pa se nisam mogla naviknuti. I paučine naravno, koja je prekrivala prozore, i podove i kutije i svašta.
Božićni ukrasi i ogromne kutije bile su raširene po cijelom podu. Oke, stvarno je bilo grozno.
Zavukla sam se u kut i plakala negdje 15 minuta.
To je bio zadnji put da sam priznala plakanje. Ikada.
Nakon nekoliko trenutaka shvatila sam da se ponašam retardirano, i odlučila što više stvari baciti kroz prozor. Nakon početne tuge zbog ostavljanja u tom paklu, shvatila sam da je vrijeme za osvetu. Ako su oni mene mogli tu zatvoriti, mogu ja baciti i njihove hm, stare miksere na savršeno pokošen travnjak. Zašto ne.
Pripremajući se za veliki zločin, pronašla sam kutiju sa slikama.
Starim, starim slikama koje su bile crno-bijele i imale presavinute rubove.
Pregledavajući te dokaze da je prije mene postojao svijet, prvi sam put vidjela dokaz morbidnosti prošlih vremena.
Jeste znali da su ljude slikali kad su umrli?
Oke, prvo su ih stavili na krevet, svi su se okupili uokolo, izgledali tužno i to je netko slikao.
To mi je bilo dosta.
Vrištala sam toliko jako da su pristali pustiti me s tavana i pomiriti se s tim da više nikad neću tamo otići.

Strah se pojačao od tog kobnog dana i sanjala sam svake noći te mrtve ljude u krevetima.
To je prestalo nekoliko godina kasnije, kad su odlučili preurediti tavan i staviti velike prozore.Od tada je sve bilo oke.
Mislim da su se riješili i slika.
Više ih nikad nisam vidjela, iako sam ih tražila dosta dugo. Čim sam razvila opsesiju vampirima.

____________________________________________________

Mrzim kad u filmovima žena pokloni nekom čovjeku svoju ogrlicu i kaže: " neka te to podsjeća na mene. Nosi to. Jel ti jasno"...
I tako jadan čovjek mora nositi gej ogrlicu oko vrata i svi mu se rugaju. I svaki put ta ogrlica mora imati najveći broj malih bisera ili sličnih odvratnih stvari koje vrat može izdržati.
Kao, slučajno.

____________________________________________________

- " Sa šminkom ljudi izgledaju zdravije" - rekla je majka i bacila pretamni puder prema meni. Nisam ga ulovila, naravno.
- " Majko, to je brončani puder. Za ono, crnce. pobogu" - pokušavala sam se žaliti, pregledavajući tu tekućinu boje maske mrtvog mora. To je ona grozna maska u kojoj su mrtve ribe i svakakve gluposti koje žene stavljaju iz nekog neobičnog razloga na lice. To je kao zdravo. Uglavnom, nisam nikad razmišljala o tome. Bilo mi je previše bolesno.
- " Preblijeda si. stavi to"
- " Oke, majko, jesi ti u potpunosti izgubila razum?"
To je bilo retoričko pitanje, naravno.

Volim svoju majku, zapravo. Istina, jučer je došla u moju sobu u 3 ujutro tako da me može napadati jer mi dolaze poruke i sat joj proizvodi zvukove.
Ali inače je oke. Kad nema simptome krize srednjih godina.
Dakle, skoro 4 minute dnevno.

_____________________________________________________

Uputstva za korištenje mobitela mogu biti neopisivo kul. Oke, piše velikim, uplašenim slovima:
Nemojte sušiti mobilni uređaj u mikrovalnoj pećnici!

I da, pišu stvari tipa: pritisnite kažiprstom desne ruke tipku 2. Jednom, ukoliko želite koristiti slovo a, dva puta ukoliko želite koristiti slovo b, tri puta za slovo c, a ukoliko volite i trebate broj dva držite tipku duže od sekunde ili četiri puta pritisnite tipku 2.
Tk tk...
Uglavnom.. Ispod toga piše: Ako ipak za pisanje poruka koristite više svoju lijevu ruku, pravilan postupak potražite na sljedećoj stranici.

Pobogu.

Uglavnom, to bi bilo to.
Nikakvih zanimljivih stvari nije bilo, kao ni inaće.
Još uvijek imam nemogućnost slavljenja vlastitog rođendana zbog bolesti, pa tugujem.
Odjava.

- 11:55 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Komentari On/Off

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Msn: alexandra_irony@hotmail.com

Kreker
Keks
Natalija
Maja

Novi početak.
Blogerski, ne realni.
Iako bi mi dobro došao i ovaj drugi.

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
Sentenced, Entwine, Charon, London after midnight, For my pain, Poisonblack, Amorphis, Franz Ferdinand, March violets, Paradise lost, The 69 eyes, Type 0 negative,Apocalyptica, A perfect circle, The Cult, Blind guardian, Eternal tears of sorrow, Deftones, Beseech, Murderdolls, AFI, From autumn to ashes, Xandria, Rob Zombie, Tapping the vein, Flowing Tears, Sinamore, Shadowplay, Emilie Autumn, The birthday massacre, Porcelain and the tramps, A kiss could be deadly, Koffin Kats....
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::

Ne volim pravila.
Ne vjerujem da se ljudi mogu promjeniti.
Ali vjerujem u karmu.
I u vječnost.
Iako se toga nevjerojatno bojim...

Image Hosted by ImageShack.us

Imam visoke kriterije prema filmovima.
I glazbi.
Prema ljudima općenito...

Dramatiziram. Često.
Znam da je to loše, i jako iritantno,
ali trenutno i neispravivo.

You stand in my way
With nothing to say
You think you're the world
I'm so lost without you
I'm sorry my friend
This is not the end
I'll do it without you
I'll do it again

Nadam se da ću jednog dana
saznati da smo svi mi dio jednog velikog
eksperimenta,
okrenuti se i otići....
Pjevat ću Symphony of destruction
i mahati rukama.
I nositi jako šarenu odjeću.
Dok puše vjetar...
Više neću morati izmišljati nove riječi,
dodavati nemoguće epitete svakoj stvari,
imenovati predmete
i smijati se šutnji.

It's so thought provoking
Emotion evoking
I can't turn around
I don't want to pretend

Volim individualnost.
Odstupanje od normalnosti.
Kreativnost.
Ljubičaste bombone.
Svijeće od cimeta...
I vjetar...
Volim kad sam u pravu.
Patim od prevelike razmaženosti.
Zapravo, svi oko mene pate zbog toga. Meni je iskreno, svejedno.
Imam poremećenu maštu.
I noćne more.
Bez boje...

You cry out in your sleep,
All my failings exposed.
And there's a taste in my mouth,
As desperation takes hold.
Just that something so good
Just can't function no more.

Volim satima buljiti u slike Florie Sigismondi.
Istovremeno slušajući Emilie Autumn.
I volim neprestano čitati kolekciju knjiga Jane Austen.
I to cijelo vrijeme istim redosljedom: sense and sensibility, Emma, pride and prejudice i persuasion.
Zapravo je prilično neobjašnjivo zašto volim nju i njene knjige.
Pogotovo jer sam u realnosti totalno emotivno hendikepirana.

Volim i filmove Petera Weira. Pogotovo Društvo mrtvih pjesnika.
Zbog tog sam filma imala opsesiju Abrahamom Cowleyem. Zapravo, cjelokupnom engleskom poezijom iz 17og i 18og stoljeća.
To je prestalo otkrićem svijeta Viktorije Faust i romana s vampirskom ljubavnom tematikom.

U zadnje vrijeme slušam jako čudne feminističke bendove.
Pogotovo porcelain and the tramps.

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
Sleepless by Agonizer

Sleepless nights
Hours longer than the day
Morning never comes
Can't close my eyes
To fall asleep again

Hours die
Slower than the night
Sleep would be the blessing
And the only friend of mine

'Cos the world may change
While I am away
I just might wake up in the world
Where everything I had is gone

Nightmares come
Twisting my mind
Blind eyes try to see
It's so dark and I'm all alone

Something moves
I'm dying of fear
And you are there
And the world is still the same

'Cos the world may change
While I am away
I just might wake up in the world
Where everything I had is torn

TORN IN TO LITTLE PIECES
RIPPED ALONG THE PATH I WALK IN
AND WHEN I'M THERE
NOTHING MAKES THE DIFFERENCE ANYWAY
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
Something must break by Joy division

Two ways to choose,
On a razor's edge,
Remain behind,
Go straight ahead.

Room full of people, room for just one,
If I can't break out now, the time just won't come.

Two ways to choose,
Which way to go,
Decide for me,
Please let me know.

Looked in the mirror, saw I was wrong,
If I could get back to where I belong, where I belong.

Two ways to choose,
Which way to go,
Had thoughts for one
Designs for both.

But we were immortal, we were not there,
Washed up on the beaches, struggling for air.

I see your face still in my window,
Torments yet calms, won't set me free,
Something must break now,
This life isn't mine,
Something must break now,
Wait for the time,
Something must break.
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::