c i n d e r e l l a' s world
petak, 11.02.2005.
opet ja...i ti...
|
moram dio tebe prebaciti na papir - u meni te ima previse. rijeci sporo izlaze, kao da ih zelim zadrzati samo za sebe, kao da zelim patiti sama, tiho, sa smjeskom na licu - fasda uvijekprisutna... pitam se sjetis li se mene ikada, bar onako na tren, prodje li ti pred ocima slika nasih noci, poput bljeska i ... nestane istog trena? s tvojim likom u mislima, ja usnem svakog jutra i budim se svakog dana. ali psst... to nitko nece saznati, pa ni ti... ne, toga nisi vrijedan. zato sto nemas osjecaja, zato sto sam ti jedna u nizu, zato sto zasluzujem nekog tko ce me voljeti, i da...zato sto te tako lijepo vidjeti s njom (preko dana kad ju ne varas) da tu idilu ne zelim kvariti. uzivaj, budi sretan koliko mozes, ocito jesi, ne zamjeri mi sto cu jos malo misliti na tebe, sto te ne mogu zaboraviti. |
- 23:42 - Komentari (40) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
ovdje ću pretakati svoje misli, ponekad sretne, ponekad tužne, lijepe, ružne. žrtve ste moje kontradiktornosti. Htjela bih noćas osjetiti Da mi rukama svojim miluješ kožu Dok tijelo drhti pod tvojim dodirima Da mi šapatom kažeš koliko me želiš I moliš me da ti se predam. Htjela bih da mi nježno ljubiš grudi Krute od tvojih usana Pališ mi svaki dio tijela Što izvija se od užitaka, Dok držiš me rukama tako čvrsto Da sam nemoćna. Htjela bih osjetiti tvoju težinu Tebe golog i neobuzdanog Osjetiti strast dok spajamo se u jedno Osjetiti tebe Moja požudo. S jutrom možeš opet svojim putem Znam, nećeš ostati Vrati se njoj, zaboravi mene Ona te zna voljeti. Nosi u srcu našu tajnu Kod mene je ona već pohranjena Oživimo trenutke s vremena na vrijeme, Ne bismo smjeli, Al' strast je prevelika. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||