c i n d e r e l l a' s world
subota, 18.09.2004.
...
subota navečer. sama sam doma. sjedim za kompom, gubim vrijeme na netu, razmišljam o svemu. život je čudan. kompliciran. ili je problem u meni. jednom sam pročitala negdje da ako nisi dio rješenja problema, onda si dio samog problema. ima smisla. svako pitanje ima odgovor, svaki problem rješenje. ali, tu je i činjenica da je sve to lako reći, teže primijeniti, pogotovo kad se radi o nama samima, gdje subjektivnost ima veliki udio u svemu tome. tako je lako dijeliti savjete drugima, igrati se psihologa, slušati i pametovati. svi znamo što je za drugog najbolje, savjeti su često popraćeni našim iskustvima, upozoravamo na pogreške koje su se i nama desile, a da smo mi u pitanju, vjerojatno bi ih opet ponovili. takav je čovjek... nikada mi nije bilo jasno zašto ne možemo slušati vlastite savjete kad mi imamo problema, zašto je sebe tako teško savjetovati i na sebe djelovati. i zašto srce ne surađuje s razumom, tražeći kompromis, sredinu, jer sredina je zlato. glupa otrcana poslovica... |
- 22:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
ovdje ću pretakati svoje misli, ponekad sretne, ponekad tužne, lijepe, ružne. žrtve ste moje kontradiktornosti. Htjela bih noćas osjetiti Da mi rukama svojim miluješ kožu Dok tijelo drhti pod tvojim dodirima Da mi šapatom kažeš koliko me želiš I moliš me da ti se predam. Htjela bih da mi nježno ljubiš grudi Krute od tvojih usana Pališ mi svaki dio tijela Što izvija se od užitaka, Dok držiš me rukama tako čvrsto Da sam nemoćna. Htjela bih osjetiti tvoju težinu Tebe golog i neobuzdanog Osjetiti strast dok spajamo se u jedno Osjetiti tebe Moja požudo. S jutrom možeš opet svojim putem Znam, nećeš ostati Vrati se njoj, zaboravi mene Ona te zna voljeti. Nosi u srcu našu tajnu Kod mene je ona već pohranjena Oživimo trenutke s vremena na vrijeme, Ne bismo smjeli, Al' strast je prevelika. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||