nedjelja, 10.06.2007.

Pumbin gastronomski vodič za studente (dio drugi)

Drugarski pozdrav!

Slijedeći recept u mom nizu gastronomskog vodiča za studente je:


Pešine Chilli kobase

Chilli kobasice (1.6 KM)
Malo ulja da ne žulja
Vegeta



Famozne Chilli kobasice sa povrćem su najbolja studentska stvar od pojave Bolonjskog procesa.
Kao i sve kobasice, hrenovke, paštete i ostali jeftini proizvodni mesne industrije, i ovdje je nepoznanica sastav mesa (ukoliko ga uopće ima) a vrlo vjerovatno je tako i najbolje.
Cijena je vrlo pristupačnih 1.6KM, dakle konvertirano u kune oko 6 kuna što je zaista pristupačno i jeftino.

Kobasice u povijesti studentskog života imaju dugu tradiciju pogotovo na području Panonije.
U Podcrkavlju u ljetopisu crkve može se pronaći da zapis iz zime 1726. da "mnogi na naukovanje u Peštu i Beč nose kobasice".
U 19. stoljeću kobasica će se zaboraviti, da bi početkom 20. stoljeća kobasica doživjela svoju renesansu.
Tako piše u Vinkovačkim novinama iz 1919. kako se preproučuje studentima koji idu na studij u Beograd da nose poveće količine kobasice, pošto je cijena kobasica u Beogradu astronomski velika.
Pobjedom antifašističke alijanse u Drugom svjetskom ratu i uspostavom samoupravnog socijalizma u Jugoslaviji, dolazi do zlatne ere kobasica i kobasičarenja.
Naglom industralizacijom i urbanizacijom, slabi proizvodnja domačih kobasica, ali jača mesna industrija i proizvodnja hrenovki i kobasica u raznim poljoprivrednim kombinatima.

Kobasica je važan dio studentske prehrane zbog svoje izuzetne energetske vrijednosti i sastava.
Neiscrpni je izvor proteina i masnoća koje poboljšavaju moždanu aktivnost, toliko potrebnu za učenje.

A kako pripremiti Pešine chili kobasice?
Prvo i najbitnije je otpakovati kobasice iz najlonskog pakiranja, u protivnom je izuzetno teško pripraviti takve kobasice.
Kobasice je potom potrebno nareckati poprečno na male zareze, te začiniti vegetom:


Kobasice se potom stavljaju u tuvau sa malo ulja koje je prethodno zagrijano.
Koristite slabiju vatru da bi ste izbjegli karbonizaciju:


Kobasice izvaditi iz tave kada budu rumeno-crvene boje, možda malo karbonizirane.


Potom Pešine Chilli kobase servirati na tanjur uz prilog koji nađete u svom studentskom frižideru.
Preproučujem nezobilazni senf, pavlaku (mileram).
Kao dodatni prilog preproučujem feta sir, po mogučnosti Somborsku Fetu, proizvođača Somboled.
Sir možete izribati pa posuti po kobasicama, iako ja preproučujem jesti ga čitavog u komadu kako dolazi.


I tako ste dobili izuzetno jeftino i jestivo jelo.
Dobar tek!

Dodatak
Svako mlado i staro studentsko tijelo zahtjeva mnogo tekućine uslijed napora studiranja koje podrazumjeva učenje, slušanje predavanja, izlaske na ispite, kartanje, izlaske, alkoholiziranje et cetera.
Pošto voda često može biti dosadna, dobar izbor je uvijek sok.
Međutim postavlja se pitanje koji sok je dobar za studentski đep?
Pa pronašli smo i to.


Predstavljam vam Bolero, rumunjski sok švicarske formule (?!) u prahu!
Cijena jedne kesice odnosno vrečice je nevjerovatnih 0.40 KM (oko kunu i šezdeset), a iz tog jednog pakovanja se dobije ravno 1.5L soka.
Raznih vrsta ima, ovdje gore na slici su prikazani samo neki. Mislim da ima još otprilike toliko vrsta.
Moji all-time favoriti su jabuka i trešnja.
I da, sugar-free su!

petak, 08.06.2007.

Pumbin gastronomski vodič za studente (dio prvi)

Faljen Isus, lipi moji!

E 'vako...
Pošto ovaj blog se bukvalno drži na aparatima, odlučio sam uzeti stvari u svoje ruke i napraviti svojevrsnu renesansu.
Ovaj blog je prvenstveno zamišljen kao dnevnik jedne kuće trojice mladića, pa kasnije dvojice studenata, međutim kao što vidite situacija je poprilično alarmantna pošto se postovi na ovom blogu ukazju vrlo rijetko.

Pumba, tj. ja, ću napraviti jedan gastromski vodič za studente.
U čemu je caka. Pa caka je prvenstveno u dvije stvari.
Prva caka, odnosno caka prima kako bi rekli stari latini, je u tome što u Ramsko-šokačkoj kući na primarno nisam na poslovima vezanim za kulinarstvo i gastronomiju.
Ne, za taj dio je zadužen stari Timon, koji je vješt za štednjakom kao Jamie Oliver, tako da Timon ima i titulu nudističkog kuhara.
Moje zaduženje u Ramsko-šokačkoj kući je vezano za pranje rublja.
Evo slikovitog prikaza zaduženja:



A ovo je dakle područje rada starog Timona:


E dobro, dakle kada smo to rješili dolazimo do cake druge, odnosno po latinski cakae secundae .
Druga caka je u tome što stari Timon počesto izbiva iz naše Ramsko-šokačke kuće, tako sam si ja primoran nekada praviti ručak, večeru, zajutrak, gablec i slično.

I tako sam se odlučio na seriju gastromskih vodiča za studente.
Glavna smjernica u ovoj seriji gastronomskih postova biti će naravno ekonomski faktor.
Za one koji nisu sudenti... najveći problem kod studenata, pogotovo onih koji studiraju van svog mjesta prebivanja/stanovanja/obitavanja je upravo ekonomske naravi.
Svaki student, bez obzira na staleški background muči muku s novcima.
Neki više, neki manje - ali uglavnom sa zebnjom svi isčekuju payday odnosno kada roditelji na žiro račun uplate novce za idući mjesec, ili dan kada sjeda stipendija.
Pa da više ne objašnjavam, pošto je ovaj uvod ionako podugačak, krenimo sa prvim superstraobalnim receptom!


Pumbine tikvice "strah u ulici Hasana Brkića"
Dakle za ovo jelo biti će nam potrebno:
Tikvice (količina - po želji)
3 jajeta
Dukat vrhnje za kuhanje
Ulje
I jedna žlica vegete


U novcima rečeno...
Kilogram tikvica stoji u Sarajevu 1 KM, pa predpostavljam da na ostalim dijelovima Balkana nije skuplje.
Daklem onda u Hrvatskoj 4-5KN, u Srbiji 40-50 dinara, u Crnoj Gori oko pola Evra i u Sloveniji oko nekoliko tolara.
Dukat vrhnje za kuhanje koje preporučuje Lidija Kralj nije skupo al' nemam pojma koliko je točno. Zaboravio sam.
Ulje mora imati svaka kuća poštena, kao i vegete.
Jaja su osnova svake studentske prehrane.

Pa krenimo.

Prvi korak je isjeći tikvice na ploške, kao na slici dolje:

Ove dotične tikvice na slici su ranije narezane i očišćene, te su bile smrznute ako se pitate otkud ovaj led po njima.

Pripremite jaja i vrhnje za kuhanje:


Sada ste spremni za izradu smjese u koje ćete uvaljati tikvice.
Ova smjesa još može sadržavati i određenu količinu brašna, što je dobro zato što brašno u tom slučaju igra ulogu vezivnog tkiva.
Međutim kako sam ja na proteinskoj djeti, brašno se izbjegava.
A koliko su proteinske djete učinkovite, govori to da sam u proteklih mjesec dana skinio čitavih deset kila našto sam dobio komentar da sam "omršavio dobro, a pogotvo iz profila".
Ako ste i vi na proteinskoj djeti, umjesto brašna probajte koristiti narezani parmezan. Ja mislim da bi i to šljakalo.
No, dakle da mi krenemo sa smejsom.
Izlupajte jaja u tanjur ili zdjelu. Razmutite ih snažnim pokretima vilice, kao na slici dolje:


Sljedeće što je bitno je to da se doda vegeta.
Zašto je vegeta bitna?
Vegeta je bitna iz tog razloga što je vegeta ono što razlikuje hrvatsko jelo od nehrvatskog.
Dakle s vegetom svako jelo dobije dozu hrvatstva.
Dodajte daklem vegetu:


Poslije vegete dodajte Dukatovo (odnosno Lactalisovo) vrhnje za kuhanje koje preporučuje Lidija Kralj.
Vrhnje uopće nije nužno, čak mislim da bi i bilo bolja smjesa bez vrhnja međutim ja sam ga našo u frižideru pa sam ga stavio.
Problem je u tome što Dukatovo vrhnje za kuhanje koje preporučuje Lidija Kralj smanjuje viskoznost jaja, pa se time smjesa slabije ljepi na tikvice.
Međutim ukoliko stavite brašno odnosno parmiđani, vi ste taj koji kontrolira viskoznost smjese.
Inače kontrola je ono što vrhunskog kuhara razlikuje od pijanog vozača.
Dakle uspite Dukatovo vrhnje za kuhanje koje preporučuje Lidija Kralj:


Smjesu koja se sastoji, da ponovimo, od jaja, vegete i Dukatovog vrhnja za kuhanje koje preporučuje Lidija Kralj još jednom dobro izmutite:


Kada ste to sve izmutili, možete početi peći tikvice.
U tavu uspite ulje, zagrijte ju naravno i priredite tikvice, smjesu i prazan tanjur u koji ćete stavljati pečene tikvice:


Ona plava šerpica što je vidljiva na slici vam nije potrebna, to je šerpica koju ja koristim da ugrijem vodu za kavu, al mi ju je bilo mrsko skloniti pa je ostala tu na štednjaku.

Kada se tava dovoljno ugrijala, položite tikvice u tavu i pržite ih dok ne postanu žućkasto-zlatne boje ili u mom slučaju izgoreno-crne boje:


Zaboravio sam napomenuti da tikvice prije prženja treba umočiti u smjesu, pa tek onda pržiti sve to na tavi.
Kako sam ja smotan ja sam to sve krivo napravio... nemojte pržiti na jakoj vatri, koristite laganu vatru i nemojte prepeči tikvice. Vadite ih kad postanu žućkasto-zlaćane.

Evo kako su meni ispale tikvice:


Da... znam što mislite...
Ne biste ovo nikad pojeli.
Pa nebih ni ja da nisam to sam napravio, pošto ovo izgleda kao unutarnji organi Hitlerove kujice Blonide koju su ubili pa potom zapalili benzinom.
Ja sam mislio da će imati i takav okus, međutim iznenadio sam se.
Jelo je bilo jestivo, pa u nekim granicama možda čak malo i ukusno.
Čar svega je u prilogu:


Kao što vidite ja sam priložio senfa, kečapa i komadić sira koji se zbog blica ne vidi.
Za prilog koristite što god nađete u svom studentskom frižideru.
Ja preporučujem vrhnje. Al ne za Dukatovo vrhnje za kuhanje koje preporučuje Lidija Kralj, nego recimo Mileram. Ili tako nešto slično.

Umjesto tikvica možete koristi i patlidžan koji je, ruku na srce, meni ukusniji od tikvica a i lakše je njime nekako manipulirati u tavi.

Do idućeg puta,
Dobar tek!

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Geografski fakti skoro pa bitni za praćenje bloga

Rama je područje koje zahvaća prostor općine Prozor-Rama u Bosni i Hercegovini oko toka istoimene rijeke, dakle Rame, koja je gotovo isčezla i čiji je gornji tok preplavilo umjetno Ramsko Jezero, a donji tok Jablaničko jezero. Područje današnje prozorsko-ramske općine uokvireno je visokim i teško prohodnim planinama (Makljen, Raduša, Vran, Ljubuša i Čvrsnica).
Izvor jeftine šljivove rakije i djevojaka sumnjivog morala.




Slavonija je geografska i povijesna regija u istočnoj Hrvatskoj. Leži između rijeke Drave na sjeveru (granica s Mađarskom), Save na jugu (granica s BiH) i Dunava na istoku (granica s Srbijom). Regija je glavna žitnica i poljoprivredno najrazvijeniji dio Hrvatske.
Najpoznatija europska ravničarska regija poznata po izrazitom gostoprimivom narodu koji pravi najbolju kulinarsku slasticu svijeta (kulin) i 3. najbolje žestoko alkoholno piće svijeta (slavonska šljivova rakija).



Sarajevo je glavni i najveći grad Bosne i Hercegovine. Nalazi se na rijeci Miljacki, desnom pritoku Bosne, u istočnom dijelu sarajevsko-zeničke kotline.
Poznat po izrazitoj gurmanskoj ponudi - od svjetski poznate baščaršijske ćevabžinice "Željo" do marindvorskog fast-fooda "Tale-trovač".

---

Shelby GT


Kažu da su čuda svijeta
Piramide Visočke
Kažu da su čuda svijeta
Vel'ke rijeke afričke
Al nijedno čudo nije
Bilo ravno onome
Kad je Jugo uparkiro
U Žepče Shelby GT

Skupio se sav komšiluk
I pola FSD-a
Ono pola nije moglo
Nije moglo zbog ispita
Stara napravila mezu
Prodala pederušu
Stari otišu u Osovu
Po još logistike

Bilo je to dobro vrijeme
Sve na štelu
Sve za raju, jarane
Bilo je to dobro vrijeme
Te u Vareš, te malo u Ramu
U auto naspi galon
Pa u Aljiniće po jabuke
U domu puno svijeta
U Žepču SHELBY GT

Vozio kolega Bajo
Da proda madrace
Vozio kolega Zoka
Da Šilju zakrpe
Vozio ga drug Mato
Kad je iš'o u Posušje
Vozio ga malo i ja
Kad bi mazn'o ključeve

Bilo je to dobro vrijeme...

Virio sam jedno veče
S balkona čuo glasove
Zoka, Bajo i drug Mato
Nešto tiho govore
Onda pružiše si ruke
Na Janka se ne može
Onda popiše po jednu
I razguliše
Izgledo je baš mali to veče naš
SHELBY GT

Otišli smo jednog jutra
S četir' torbe putničke
Prvo malo Zagrebačkom
Pa preko Miljacke
Danas nam je mnogo bolje
Novi kvart i novi stan
Zoka nam je posto' fora
Diplomirani novinar
Al meni je u glavi
Uvijek ista, slika, isti fleš
Stari dom, vel'ki balkon
U Žepču SHELBY GT

Sarajevo, ljeto 2006.