Nakon dužeg vremena...
…evo me opet. Nije da sam bojkotirala, ali… čovjek bi pomislio kako ljeto donosi puno više vremena za stvari poput pisanja postova, ali puno vremena provodim sa svojim bebačem pa eto, na kraju nesvjesno možda i jesam bojkotirala.. ali pratila sam vas, dragi čitatelji.
Kao i većina vas, i ja se opet javljam inspirirana događajem/ima oko nas. Iako ste sa obiteljima i prijateljima vjerojatno već i isprali temu Gay pridea, želim reći par riječi/rečenica/redaka na tu temu…
Meni je uistinu žao što su ljudi homoseksualne orijentacije nesretni. Jer, kako god okreneš, nesretni su. Ako se prave da su straight, radi svojih bližnjih, pate. A ako istupe i priznaju svoju homoseksualnost, opet su nesretni jer ih javnost, a nerijetko i najbliži osuđuju. Ne mogu zamisliti koliko je teško u takvoj situaciji. Ali, da istaknem svoje stajalište o tome, (oprez!; ovo je moje osobno mišljenje na koje imam pravo)ne priznajem homoseksualnu orijentaciju kao normalnu…vjerujem da čovjek ima pravo na izbor prave ljubavi među milijunima osoba…suprotna spola. Znam, oduvijek je bilo homoseksualaca i oduvijek će ih biti, ali ja jednostavno ne mogu to smatrati normalnim. Ali, poštujem ih kao i svako drugo biće, neću ih tući, gađati molotovljevim koktelima, dobacivati im u tramvaju… no čini mi se da oni ne poštuju heteroseksualne osobe u istoj mjeri. Ako vidim dvije osobe suprotna spola kako se žvaljakaju u tramvaju ili pored mene na cesti, drpaju ili čak nešto gore, bit će mi neugodno isto kao da se radi i o istospolnim osobama. Uvredljivo ponašanje je takvo bez obzira radi li se o heteroseksualnim ili homoseksualnim akterima. Dakle, došli smo do onog bitnog… Gay pride.
Vidim, prema parolama, člancima u novinama, izjavama članova, homoseksualna zajednica želi ista prava kao i mi, želi dokazati da su normalni kao i mi… Ali kad sam jučer na televiziji vidjela dečka u crvenim gaćicama (nebitno jesu li to kupaće ili donje rublje), bila sam ljuta. U Starigradu na Hvaru, ako prošetate rivom u kupaćem kostimu, dolazi Starograđanin do vas, zadužen za to, i moli vas da se obučete jer ovo što imate na sebi nije dolično. Zatim, ona debela žena (poštujem debele ako i oni poštuju sebe, molim) u grudnjaku i minici od celofana?!?! Recite mi molim vas da ste vidjeli to na televiziji i da vam nije bilo zlo? Ako su htjeli dokazati kako su normalni, kako su čiste predrasude to da su promiskuitetni i vulgarni, mislim da su ti detalji (khm khm) postigli upravo suprotan efekt. Ta žena je bila stravično vulgarna, odvratan prizor. Dečko je priznajem bio zgodan ali isto tako nedolično (!!) obučen, kao i ona. Ali, vjerujem da su oni toga bili svjesni, i u tome je problem… Uglavnom, ne znam za koja su se oni prava borili vulgarnim izgledom, ali znam da bi heteroseksualci u istoj situaciji bili pohapšeni zbog nedoličnog ponašanja isti tren. Nek su fućkali, nek su pjevali, to me ni najmanje ne smeta. Ali dječica koja su ugledala ljude u donjem rublju, tranvestite (da, zaboravila sam podijeliti svoje zgražanje i nad time, bila je neka grbava krivonoga ružna medicinska sestra na telki…među ostalima) i nakon toga upitno gledali svoje roditelje, njih mi je itekako žao… A roditelje onog malog dječačića (možda je imao najviše 2 godine) koji je skakutao među polu-golim homoseksualcima (prikazano na Dnevniku i ostalim važnijim informativnim emisijama) istog bih trena predala u ruke socijalnoj službi.
Pusa od Chupke
|
