+ELUCIDARIUM+

Mi smo anđeli zatvoreni u tami, ne možemo pobjeći od lanaca pakla. Anđeli bez krila koji se bore za svoj opstanak. Ne pitaj me kako sam, pogledaj mi u oči i vidjet ćes sve. Ponekad osjećam miris truleži oko sebe, miris leševa zaleđenih u prošlosti. Kad se pogledam u ogledalo sve što vidim je tama, moja tama koja me prekrila. Pokušavam dosegnuti izgubljene sekunde, minute, satove. Čujem vrisak odumrlog tijela, vapaje koji mole za pomoć. Preslaba sam da se borim sama. Kamo su nestale sve one pjesme, sva ona sreća...kao da je netko uzeo ključ, zaključao ih u prastaru škrinju i bacio ga na dno oceana. Zar se sunce ne moze probiti kroz tamu?treba mi samo jedna zlaćana zraka da napokon vidim svoj put. Put života. Sve je izgubilo svoj smisao, sve je poput slagalice čije dijelove moram uokolo tražiti, u nadi da ću ih svaki tren pronaći. Osjećam se izgubljeno, kao da mi nešto nedostaje. Nedostaje mi nada, a nada je KURVA. Mislim da ću prijeći preko litice, i ostati izgubljena i zatočena u njoj, zauvijek. Tražit ću ključ koji mi otvara vrata mojih snova, nadanja, želja. Znam da je još uvijek sakriven duboko u meni, u kutku tamnog srca, u nadanju da će se probiti kroz željezna vrata, svakog trenutka.