22.04.2006., subota

NEBU MENE NIKO JEBAL... E, ovi blogovi su cudna stvar.. Cisto zlo, al' eto... ljudi smo, pa nas valjda to privlaci.. prvo jedan zatvorim zbog razno raznih gluposti, otvorim si novi, bas mi bude slatki i onda neki Prodigy freak, (gad, fufa, kojeg god roda bio/la) stavi svoj blog, neeee znam na koju foru.. ali dorbo.. NEBU MENE NIKO JEBAL, evo mene opet.. =) Nego, da ne pricam previse, svi se znamo... Nisam bas neke volje, ali mi se o tom neda pricat, bezze.. Zapravo sam happy, pa nije vrijedno spomena... Htjela bih reci nesto o... Ivanichu, JB-u, choodesno mjesto (kak bi rekla Zvonchy)... Ah.. Sta bi dala za jos par dana tamo.. kmeee.. Ma sta da vam uopce pricam, znate vi cari Ivanicha, tak i tak se obracam vama, JB people.. Ipak je ovo blog „za ekipu“.. Jedino sto nikad necete znati kako je to doci kao gost, a otici kao „jedan od..“.. Dosla sam, provela ondje neko vrijeme, savrsene trenutke, a onda.. Kao da odlazim sa svog... Volim vas sve.. Nekak' ste mi svi prirasli srcu.. Kao da se nesto carobno uvuklo medju nas, i kao da vas poznajem vec godinama.. Osjecala sam se pomalo krivom kada sam se vratila kuci, a pozeljela natrag... Posebno zbog nekih.. Zbog nekog tko mi ovdje jako fali.. I nekak' jedva cekam da ovi praznici prodju, jer.. Ovdje ako da vise ne pripadam... Tuzno je to... Ali zivot je ucinio svoje.. I sta da ja radim..? Ne mogu protiv sebe.. Volim i onaj Zagreb, Glavni kolodvor, Mon Cherry, Pticu (bez obzira na onog idiotnog konobara, mamumu), Tomislavac, Zrinjevac, Gornji grad... Trg, Ilicu... Ma i Dubravu.. i Pešču, ajde.. =) ili kak kaze Stoka: 'Volim miris Zagreba grada, boju Zagreba grada, svaki dio Zagreba grada, sve što pod Zagreb spada.' I prodjem ponekad kroz Oktogon, pa zadrhtim od nekog uzbudjenja, uzvisenog osjecaja da je tu Kolarek zauvijek ostao... Pa prodjem Bogovicevom i nasmjesim se svaki put kad pogledam ono lijepo sunce i MantisFenick na njemu.. Pa kad zalutam onim hodnicima i zamolim kutiju Camela.. Usput popricam sa trgovcem i objasnim mu zasto sam cesto tu.. Volim iz skole trcati na stanicu i cekati prvi tramvaj do dzamije, a kad ga docekam, pokusati ga mislima i snagom volje ubrzati.. Nije da mi ide, ali moras sve pokusati.. Cilj opravdava sredstvo.. =) Hehe.. Najvise od svega volim onaj 2A/2.. i vlak koji ondje dolazi... Volim ga cak i kad odlazi.. Jer znam da ce doci opet.. I da ce svanuti jos jedan suncan dan.. Jos ljepsi.. Jer svaki novi mi je jos bolji.. jos drazi.. sve blizi savrsenstvu... I svakim danom sam sve sretnija... i sve svjesnija ove ljubavi koju osjecam... Pa se prisjetim rijeci: Uvijek moze vise.. I pomislim.. Ako je tako, Bog je ocito odlucio da budem najsretnija na svijetu... Sto vise mogu pozeljeti.. Cudan je dan neki danas.. ili bolje reci, cudna sam ja danas, ali evo.. prisjetila sam se svih onih mjesta gdje ipak pripadam.. i svih ljudi medju koje pripadam.. I kako da se ne nasmijem kad se sjetim onih provala iz Tota.. Marta: Raskrvarila sam si usnichicu.. Kos: To ti je komarchichek.. =) Ili debilne pjesmice s Kolcovog mobitela, himne mog bloga: Moje ime je medvjedic Lino.. ta tara tara... A zatim svih onih ubilackih pogleda.. =) Hehe.. Tko vas ne bi volio...?! =D Saljem svima puFe i pozdraFe.. =)) CHOKOLINO RULA!!!

- 15:12 - Komentari (12) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.