NP: Marchelo ft. Shorty - 4

Da, ovo slušam sad. Kad bi imao zvučnike. Pjevušim u glavi. Ko idiot.
Nešto u meni je puklo, odjeknulo cijelim tijelom i negdje u dubini umuklo... Pogledam malo bolje, puklo nešto u zvučnicima. Majkuti...
I ništa. Sad imam mp3 i brojim sekunde dok ne crkne baterija. C' est la vie. Valjda sam dobro napisao. (meri?)

S ovim naslovom ste mislili da bi trebala biti zanimljiva tema. Ali naravno da ne. Iako je prva asocijacija... Khm, jel. Kako kome.
Gledam tv, čitam novine, i pitam se pa kome idu ove ulaznice? Svaka druga reklama, svaki drugi članak nudi neke besplatne ulaznice za kazalište, za kino...
Pa tko će to ić gledat? Svašta. Hoću reći, imamo li mi neke uzbudljive živote? Nemamo. Osim onih sretnika koji putuju negdje svaki jebeni vikend ili šta-ti-ja-znam koliko često. Pa se onda kurče okolo da su bili u npr. Egiptu (dobro, ne baš u ovo vrijeme, ali kužite) pa kako ima je bilo dobro pa kako su nabili dvije konobarice, i tako dalje... Većini ljudi danas je (govorim o ovim prostorima) jedino uzbuđenje gledati ona sranja od reality showa tipa Big Brother, onda ona sranja na novoj tv Moj tata ima većeg nego tvoj tata... blabla. Ili penzići sjede u parkovima od jutra do mraka čitajući novine, na placu su cijeli dan ili gledaju domaće sapunice. U kojima je najuzbudljivije što će reći Mirko kad čuje da je (opet) juha za ručak pri kojem će mu priopćiti veselu vijest da mu je posvojena kćer trudna sa vozačem kamiona koji mu je prije 20 godina ubio šukuntetu sa tintom iz nalivpera koju je pomiješao sa sumpornom kiselinom i stavio u bočicu od kapi za nos. To je zapravo i zanimljivo, no malo sam preuveličao zaplete. U školi je jedino zanimljivo slušati tračeve ili paliti okolo. Zato je najbolje maknuti se sa strane i promatrati debile da im se možeš smijati. Što sam uopće želio reći?
...
Aha. Dakle, najjače mi je kad se vozim u autu, idem na vikendicu ili di već, slušam mp3 i u pozadini slušam tračeve. Mama i baba pričaju. O nesretnim stolarima koje je netko vidio u subotu u 5 ujutro kako izlazer iz tuđe kuće. I evo prave reality zabave. Atmosfera je takva da se može rezati špagetima, prenapeta. Ali rijetko što je zanimljivo. Meni je zanimljivo buljenje kroz otvoreni prozor, nekima je pripremanje za izlazak holivudski akcijski film sa specijalnim efektima i uništavanjem svega na putu, čekanje busa je najnapetiji triler kojeg na bi ni Hitchcock mogao režirati, penjanje po stepenicama do stana je hrabrije od luđaka iz Jackassa ili Arnolda kako pobije cijeli grad. Umjetnost ničega. Prazne radnje. I mrtvo vrijeme. U kojem se baš ništa ne događa. Šetanje do stana u subotu navečer. Ili poslije škole. A samo pravi umjetnici te stvari učine zanimljivima. I tome služi reality show.
Ali to je rijetko kome zanimljivo. Meni nije.

I, što je pjesnik želio reći? Ni sam ne zna...