nedjelja, 29.06.2008.

Glavom u pijesak

Uvijek se sjetim tog objašnjenja. Svaki put kad me netko nešto pita. Svaki put. Sjećam ga se. Kad sam ga prvi put čuo. Bilo je to davno. Pred nekih godinu dana. Knjiga Zašto je bolji motor. Tako nešto. Hmmm...

Uglavnom, radi se o tome kako su motori najbolje prijevozno sredstvo. Slažem se. Ali ne po zimi. Lik je naveo sve moguće razloge zašto voziti motor. I zašto nikako ne voziti recimo auto. I u pravu je.

I tako je... Svaki put kad me netko nešto pita, sjetim se tog magičnog objašnjenja. Malo dijete te gleda, nešto te pita, ne obraćaš pažnju. Pita te drugi put. Ne čuješ dobro pa ga ignoriraš. Treća sreća. Čuješ što kaže. I odgovoriš mu na taj način. "Sve se zna"...

Ok, malo sam čudan u zadnje vrijeme. Kao i obično. Ali sad je krivo vrijeme. I Wimbledon. Snimke mečeva su poslije 1 do nekih 5 ujutro. Dođeš doma navečer, ideš to gledat i spavaš do 7-8-9. I kako doći do fakin sna!? Nikako. Strašno mi se spava. Ali ipak ću ostati na msn-u i/ili pratiti jebeno finale Eura.

No, nisam o tome htio pisati. Dakle...
Svaki put kad ideš na neki izlet, na neku zabavu, na bilo kakvo putovanje, kažu starci da ne daj Bože da ne uzmeš photoaparat. Koji će mi to qrac!?
Ali mora se nosit. A svi znamo da nam ne treba. I tako gledam i ne vjerujem. Vidi ovo! Nisam jedini! Svi imaju photoaparat. Ccc. Makar se radilo o najobičnijem roštiljanju. Koma. I dalje ne vjerujem. Zašto toliko slikaju? Imaju najnovije mogućnosti slikanja nekoliko slika u sekundi, itd. Zašto bih imao neku sliku koja bi me podsjećala na neki događaj? Ako je dobar, pamtit ću ga. I neće mi trebati nikakav photoaparat.

Dakle, što će mi neki audio ili video ili audio-video zapis kad mi nikako ne može dočarati osjećaj koji sam doživio npr. na nekoj utakmici? Imam to u glavi. Pamtim to. Nevjerojatan je osjećaj bio. To mi nikako ne može niti je moglo niti će moći dočarati neko čudo tehnologije. Neke stvari se ne mogu kupiti novcem. Za sve ostalo tu je Mastercard. Gledam ljude kako uzbuđeno slikaju i vesele se pritom, a da ne obraćaju neku posebnu pažnju na ono ispred njih. Vidim čovjeka s predivnom curom kako ne uživa u pogledu naprijed i njezinom društvu nego pregledava slike. I skoro se rasplakao kad mu je ona ekran photoaparata obrisala maramicom(macom). To je bio vrhunac večeri.

Zato, zabijmo glavu u pijesak (ili vodu) i ne obraćajmo pažnju na budale. Uživajmo u ljetu...

[20:00 - 7 ]
Komentari | Isprintaj | #

nedjelja, 15.06.2008.

Nula je najljepši broj...ili?

Sve ima svoj početak. Ali ne počinje s "jednim", iliti jedinicom. Počinje malo prije. S nulom. Iz ničega. Trenutak kad 0 postaje 1 je kad primi neki podražaj. Kad nešto počne utjecati.

Ide ti na jetra. Zapravo na živce jer na jetrima ništa ne osjetimo. Ali ne previše. Onda kad dođe do nekog podražaja, do kontakta, do shvaćanja postane 1.

1 postaje 2. 2 postaje 10. Shvaćaš da si nešto propustio. I sve je odlično. "Raste".

10 postaje 100. Tu je problem. Ne smije biti tako. Postane predobro, preveliko.
I nosi posljedice. Shvaćaš da ne može tako. Da neće ići. I ne shvaćaš samoga sebe.

Vraćanje na jedinicu ne rješava ništa. Sve dok nema nule, narast će ponovo do 100. Kad tad. I tako, vratiti li se na nulu? Ne. Neće valjati ni to. Ništa ne valja. Kako god okreneš.

Shvaćaš da si nuli dopustio da postane 100. No riješimo to. Do kraja.

Samo jednom se živi....

[19:17 - 4 ]
Komentari | Isprintaj | #

ponedjeljak, 02.06.2008.

It's so euphoric

NP: RHCP - Slow Cheetah

Baš mi je lijepo u zadnje vrijeme. Osjećam se sjajno. Ne mogu vam opisati. Stvarno sjajno. Nikad se nisam ovako osjećao. Ne znam...

Waking up dead inside of my head
Will never never do there is no med
No medicine to take


Uvijek sam baš kul raspoložen. Uvijek spreman na šalu. Ma super. Ne znam što mi je. Više me ništa ne dira, kao prije, no na nekoj višoj razini. Ne živciram se zbog gluposti. Posebno me vesele konačno dobre vijesti iz sporta (Ljuba truba pobjeđuje, nogometaši na Euro...).

I've had a chance to be insane
Asylum from the falling rain
I've had a chance to break


Počeo sam sve više slušat glazbu. Inače puuuno slušam, ali sad možda i previše, ma stalno nešto. Slow Cheetah. Najviše sad.

It's so bad it's got to be good
Mysterious girl misunderstood
Dressed like a wedding cake


Ona me inspirira. Ona je tu. Ali čudno. Previše me privlači, ništa više. Mislim da je samo fizički, to je čudno. U prijevodu, vraćam se u normalu. Vratio sam se točnije.

Slow cheetah come
Before my forest
Looks like it's on today


Evo, učim matematiku. "Učim", jel. Za par sati pišem važni test, ja samo čitam, zapravo gledam zadatke. Smole će me ubit. Ccc
Gledam kroz prozor. Sunce me ubija. Otišao sam po ventilator u garažu. Čekam da se soba malo ohladi. Ufff, vruuuće je. Uživam sad po ovom vremenu navečer. Lijepo na biciklu prođeš sve što poželiš, po idealnoj temperaturi, sa idealnom glazbom.

So much to say
They talk talk talk
Their lives away
Don't even hesitate

Ne da mi se ništa. Ne želim pričati. Želim biti malo sam, malo uživati u miru i tišini, želim svoj svijet. Gdje će sve biti kako ja hoću. Želim svoju Utopiju. Ah, puste želje. Ali stvarno to želim. (buuuuhuuuu)

Slow cheetah come
It's so euphoric
No matter what they say


It's so euphoric...

[21:24 - 4 ]
Komentari | Isprintaj | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.