nedjelja, 29.06.2008.

Glavom u pijesak

Uvijek se sjetim tog objašnjenja. Svaki put kad me netko nešto pita. Svaki put. Sjećam ga se. Kad sam ga prvi put čuo. Bilo je to davno. Pred nekih godinu dana. Knjiga Zašto je bolji motor. Tako nešto. Hmmm...

Uglavnom, radi se o tome kako su motori najbolje prijevozno sredstvo. Slažem se. Ali ne po zimi. Lik je naveo sve moguće razloge zašto voziti motor. I zašto nikako ne voziti recimo auto. I u pravu je.

I tako je... Svaki put kad me netko nešto pita, sjetim se tog magičnog objašnjenja. Malo dijete te gleda, nešto te pita, ne obraćaš pažnju. Pita te drugi put. Ne čuješ dobro pa ga ignoriraš. Treća sreća. Čuješ što kaže. I odgovoriš mu na taj način. "Sve se zna"...

Ok, malo sam čudan u zadnje vrijeme. Kao i obično. Ali sad je krivo vrijeme. I Wimbledon. Snimke mečeva su poslije 1 do nekih 5 ujutro. Dođeš doma navečer, ideš to gledat i spavaš do 7-8-9. I kako doći do fakin sna!? Nikako. Strašno mi se spava. Ali ipak ću ostati na msn-u i/ili pratiti jebeno finale Eura.

No, nisam o tome htio pisati. Dakle...
Svaki put kad ideš na neki izlet, na neku zabavu, na bilo kakvo putovanje, kažu starci da ne daj Bože da ne uzmeš photoaparat. Koji će mi to qrac!?
Ali mora se nosit. A svi znamo da nam ne treba. I tako gledam i ne vjerujem. Vidi ovo! Nisam jedini! Svi imaju photoaparat. Ccc. Makar se radilo o najobičnijem roštiljanju. Koma. I dalje ne vjerujem. Zašto toliko slikaju? Imaju najnovije mogućnosti slikanja nekoliko slika u sekundi, itd. Zašto bih imao neku sliku koja bi me podsjećala na neki događaj? Ako je dobar, pamtit ću ga. I neće mi trebati nikakav photoaparat.

Dakle, što će mi neki audio ili video ili audio-video zapis kad mi nikako ne može dočarati osjećaj koji sam doživio npr. na nekoj utakmici? Imam to u glavi. Pamtim to. Nevjerojatan je osjećaj bio. To mi nikako ne može niti je moglo niti će moći dočarati neko čudo tehnologije. Neke stvari se ne mogu kupiti novcem. Za sve ostalo tu je Mastercard. Gledam ljude kako uzbuđeno slikaju i vesele se pritom, a da ne obraćaju neku posebnu pažnju na ono ispred njih. Vidim čovjeka s predivnom curom kako ne uživa u pogledu naprijed i njezinom društvu nego pregledava slike. I skoro se rasplakao kad mu je ona ekran photoaparata obrisala maramicom(macom). To je bio vrhunac večeri.

Zato, zabijmo glavu u pijesak (ili vodu) i ne obraćajmo pažnju na budale. Uživajmo u ljetu...
[20:00 - 7 ]
Komentari | Isprintaj | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.