PAVAT, PAKAT, PAPAT, KAKAT.





utorak, 26.08.2008.

Are you talking to me?

Mozda Tinpek kad poraste bude taksist...




[ Talking to me? ]
[ Talking to us? ]

--Tata

26.08.2008. u 03:02 • Komentiraj (11) PrintLink na post^




srijeda, 20.08.2008.

Točka dodira dude i nosa



> PLAY --|-- [_] STOP


20.08.2008. u 19:41 • Komentiraj (10) PrintLink na post^




subota, 16.08.2008.

Mala škola glazbe: Lesson No1

Prionuo otac uspavljivati svog jednomjesečnog sinčića:



Vidiš, sine, to što svira sada to ti je sonata koju je napisao jedan čiko koji se zove Johann Sebastian Bach, a pjesma se zove Iz dubina vapim tebi Gospodine. Znaš, njega ti, dok je bio živ, nitko nije znao, samo onaj čiko u crkvi u kojoj je svirao, a danas ga svi znaju. A one koji su tada bili popularni, danas nitko ne zna. Tako ti je to u životu…

Ne znam dal' da se zabrinem za tatu il' za sinčića...? :)

--Mama

16.08.2008. u 20:06 • Komentiraj (2) PrintLink na post^




četvrtak, 14.08.2008.

Vokabular, so far

Danas (četvrtak) je naše Donošče napunilo četiri tjedna.
Čestitam, sinko, sretan četvrti rođentvrtak!


Inače, trenutni vokabular Bebača koliko smo dosad uspjeli razabrati:

VLJ ili VLJE - najčešća riječ, može značiti bilo što, od "dosadno mi je", preko "sviđa mi se kad me ovako ljuljaš", do "htio bih vam reći nešto izuzetno važno ali nažalost jedino što znam reći je VLJ"

HIP ili HUT ili FLJUKUT - "hik!"

KFLJ! - "apćiha!"

BNJ - "joj kak je užasno zanimljiva ona točka na zidu u koju buljim dok me presvlačite"

MIJAU [sic] - "baš sam super zasrao nogice, pete od čarapica, maminu ruku i tatinu košulju, sreća da ste maknuli pelene dok me presvlačite"

EJ! - jedina riječ koja liči na jezik odraslih i još ktome znači skoro isto. Upotrebljava se u značenjima "Ej šta ste me ostavili tu samog dok ste vi tamo u kuhinji" i "Ej šta spavate dok ja tu sam u krevetiću gledam u rupice na roletnama"

EKHE! EKHE!... - "sit sam, suh i naspavan ali evo ipak počinjem kmecati iz nepoznatih razloga" ili "ispala mi je duda a rukice mi još nisu u funkciji pa ju ne mogu stavit nazad u usta a uostalom ni ne znam di je sad više" (a gdje bi bila nego 2 cm od usta, odn. obraščića)

WEEE, WEEE... - "gladan sam" ili "počinje me boliti trbuščić"

WAAAAAA...! - "sad me već jako boli trbuščić!" ili "ostavi mi više nos na miru, šmrklja je njegov prirodni dio!"

AAAAAAAA! AAAAAAAAAAA!!! AAAAAAAAAAAAAAAAAA!!!!! - "strašno me te užasno boli trbuščić već satima"


--Tata


Ima još jedna, najslađa od svih jer dosta često ide uz smješak:
UN-G ili 'G, a znači "sit sam, ništa me ne boli, a i suh sam samo vi to još ne znate i presvlačite me bez veze jer ću vam se uskoro ukakati, bilo u novu pelenu ili u ruke..."

--Mama

14.08.2008. u 18:34 • Komentiraj (4) PrintLink na post^




utorak, 12.08.2008.

Prvi Google posjetilac!

Gledam naš statcounter (registrator posjeta blogu), i vidim da naš još mali i nerazvijeni blog još uvijek ne nalaze puno na Google tražilici.

Ovih dana su (ste) nas pomoću Googlea nalazili uglavnom na search "chipmunktin blog" - drugim riječima, samo prijatelji koji su zanj već znali, ali nisu bili sigurni u adresu.


Ima ipak jedan izuzetak - naš prvi pravi Google putnik-namjernik, čini se iz Slovenije (www.google.si)

On nas je našao tražeći na Netu frazu:


SEDMI DAN NE KAKAM


(uključujući velika slova)


O jadan Janez, nadam se da je dosad prokakao.


--Tata

12.08.2008. u 14:16 • Komentiraj (2) PrintLink na post^




Ne da hodam; surfam!

12.08.2008. u 01:07 • Komentiraj (0) PrintLink na post^




ponedjeljak, 11.08.2008.

Mali faraon



Veliki Faraon Tin Ra I izrazio je negodovanje bivanjem mokrim poslije kupanja pa su ga poslušni robovi brzo uvili u kraljevski peškir sa kapuljačom.

11.08.2008. u 12:04 • Komentiraj (1) PrintLink na post^




subota, 09.08.2008.

Prvi korak...!




...i to sa samo tri tjedna starosti!

Junak mali.

Nazalost, zasad i jedini korak, jer Chipmunk još ne hoda, već nam je pedijatar demonstrirao automatski refleks hodanja, tj stavljanja noge pred nogu kad ih se ovako drži, koji djeca imaju odmah po rođenju; no nažalost nestane negdje nakon dva mjeseca.

Still, iskočili smo iz sebe na tu scenu.

Junak mali, kako on nama automatski hoda!

09.08.2008. u 16:06 • Komentiraj (4) PrintLink na post^




srijeda, 06.08.2008.

Dobio tam dudu!

Pavam, ne pavam, pavam, ne pavam, dudam, pavam, pavam, pakam... dudam, pavam, ne pavam...

Evo opet ja, Tin. Ovaj put diktiram mami. Ona je preumorna da bi mislila, a ja još uvijek ne mogu tipkati. Mama i tata stalno viču: „gle kako nam mali raste“, a meni samo glava raste, kako mi se čini.

E da, danas su mi prvi puta uvalili dudu.

Iako se moja mama uporno (puna tri tjedna mog života) protivila dudi – kao: „rano je, još je mali, bojim se da ne poremetimo dojenje“ i sl. - danas je ipak odustala. Uvalila mi dudu. Ja pljunuo, ona opet uvalila. Ja pljunuo pa udrio pakat, a ona odlučnije uvalila. Ja zaspo. Onda se nakon pet minuta probudio jer mi je ispala duda i udri pakat, a mama mi je opet uvalila, ali sad ne pavam nego buljim i dudam. Šta ću.

Moram vam malo detaljnije objasniti ovaj naslov bloga i zašto mene danas snađe duda.

Papat i pavat ili papat pa pavat, pitanje je sad.

Naime, meni pavat odlično ide uz papat. Zato moja mama, kad je netko nazove telefonom, a ona se javi jer u tom trenutku ja ne pakam, uglavnom kaže: „evo visi na sisi“.

Ja tako vooooooooolim tu moju siku. I jednu i drugu. I stalno pakam i cuclam prstiće kao da bi papo samo da dobijem siku. I onda ja sikim i pavam. Ustvari, ja ćopim siku, ono hammm!, i dva-tri puta povučem jer ustvari nisam gladan. Sikio sam prije petnaest minuta pola sata pa mi je mama uzela siku, a ja udrio pakat. Pa me ona nunala, pričala mi, tepala, presvukla me (jer sam u međuvremenu i kako). I onda se mama uplaši da sam ja još malkice gladan, pa mi da siku. I ja dva-tri puta povučem pa pavam.

Pavam ja tako k'o pravi. A mama... Štipne za uho, pa ja papam malo i opet pavam. A ona za obraščić. Ja opet malo papam pa pavam i pavam, a sika mi u ustima. Pa ona izvuče siku, a ja udri pakat, mada sam do tada čvrsto pavao na siki. Pa ona opet da siku, a ja dva-tri puta povučem i pavam. Onda ona opet izvuče siku, a ja udri pakat.

Uopće ne znam kako me ta mama ne kuži. Pa ženo Božja, ne možeš mi uzet siku dok ja pavam. Al' ona onda kaže tati: „mali zeza“, i uzme mi siku tako brzo da se ja ne uspijem ni probuditi. Malo me nuna i brzo stavi u krevetić. I onda šuška, pjeva mi stalno onog glupog Zeku i potočića kojeg su mi pjevali još dok sam bio u stomaku. (O da samo znaju koliko loše pjevaju, uopće nemaju sluha. Morat ću im jednom reći.)

Ljulja mene mama moja, a ja se od toga svega samo razbudim i pakam. Pa papam svoje prste (što mi mama isto ne da) sve dok ne posustane i ne da mi siku.

E, i tako su mi starci danas uvalili dudu varalicu. Nemam pojma šta im je. Ej, ljudi, šta se radi s dudom? Nije to sika, ništa ne curi, nema mlijeka, ne mogu papat, a ni pavanje mi s njom ne ide najbolje.

Idem ja najbolje opet pakat.

--Tin

06.08.2008. u 21:08 • Komentiraj (3) PrintLink na post^




Prvi osmjeh!

Opa! Malac nam se danas smješio - a da nije pri tom spavao!

Inače, tko ne zna, bebama se u snu znaju iznenada razvući usta u osmjeh. Našem Mališu je to sve dosad bio i jedini oblik osmjeha. Ne znam je li to tako sa svim bebama, ili je ovaj naš da tako kažemo, ozbiljnije provenijencije. A čini nam se da jest.

Dakle, danas se konačno smješio budan. Ne jako, ali nije bilo dvojbe - izgledao je sretan, a ne samo ozbiljno skoncentriran.

Što ga je dakle nagnalo na Prvi Osmjeh?

Je li to bio pogled na milu Mamu? Ne.
Je li to bio odgovor na Tatino gugutanje i škakiljanje? NE.

Nismo mi te sreće.

Bilo je to nakon što je - nakon dvodnevne konstipacije - istovario veeeeeeeeeliku žutu kenju u pelene!

"Jao Tata da vidiš šta je istovario!" - vikala je Mama iz prostorije za presvlačenje.

"Kakve je boje stolica?" - dolazeći sam pitao zbog recentnih stomačnih problemčića, kojih je boja stolice jedna od indicija.

"Stolica?" - Mama je pitala kroz smijeh.
"Mislim da je ispravan izraz za ovo KAUČ!"

Uđoh, a Tinky, od koljena do pupka umrljan u žitki žuti kauč, se smiješi.

Mog sina prvi osmjeh! Da se rastopiš.

Utroje smo se smješili sljedećih par minuta, mi, sretna obitelj.... :-)

P.S.
Nastavi li tako, prve riječi mu neće biti ni "mama!" ni "tata!", nego "uh...shit!"

--Tata

06.08.2008. u 18:14 • Komentiraj (0) PrintLink na post^




Leđa!

Pozdrav ekipi i od tate!

Inače, jučer je Mališi (konačno) otpao ostatak pupčane vrpce. Oh olakšanja li! Konačno ga naprimjer možemo staviti potrbuške na (svoje) rame da podrigne. Istina, moramo to još uvježbati, jer bilo je to puno lakše zamisliti kad su nam govorili, nego izvesti - a da mu kičmica ne bude neugodno savijena i opterećena, da mu glava ne pada s ramena, a i da ne bude zabušena nosićem i ustima u rame. No, učimo se.

Već je jednom uspješno podrignuo; što je bio prilično hilarious događaj, jer em je zvučalo identično kao podrig bilo koje odrasle osobe (dakle ništa višlji niti "dječjiji" zvuk), em on pri tome nije ni trepnuo, niti primjetio da se išta desilo, nekmoli nešto tako neusklađeno s njegovom baby-pojavnošću.

No najveće iznenađenje proizlašlo iz otpadanja pupkovine je bilo otkriće da nam dijete ima leđa!

WOW, ima i leđa!!!
Ima back-side, ne moramo reklamirati proizvod!

Nismo mu još nikad vidjeli leđa. Glavni razlog je bila glupa ogromna štipaljka na pupkovini, koju izgleda stavljaju jedino u onoj bolnici u kojoj se rodio. 4cm zlokobno izgledajuće plastike, vodoravno se klatila iznad trbuščića na uspravnoj crnoj niti mrtve tvari pupkovine; a koja nipošto, kažu nam, ne smije otpasti prije vremena. Bojali smo se i taknuti ju (a morali smo svakodnevno, da očistimo ranicu i naprašimo ju Bivacinom), a kamo li okrenuti ga na trbuh, te vidjeti leđa.

I tako je DIVNO češkati mu i gladiti mala leđa, tako je sjajno moći konačno uistinu zagrliti svoje dijete. A ne samo rukovati s njim kao s kakvim predmetom, i top porculanskim, sve ove dane.

Usput smo i otkrili da ima neki osip, očito od znoja, preko cijelog potiljka; jer ni to nismo prije mogli vidjeti ni doprijeti tamo kak spada.

Sad nam dakle dijete konačno ima leđa, konačno je cijelo!

Uh ne, zapravo još fale zubi...

O poluproizvode jedan mali, kad ćeš više zacijeliti? :-*

--Tata

06.08.2008. u 15:20 • Komentiraj (0) PrintLink na post^




utorak, 05.08.2008.

Treći tjedan, prvi post!

Pozdrav!

Ime mi je Tin, star sam manje od tri tjedna, i ovo je prvi post na mom ganc-novom blogu.

Gotovo sam siguran da sam najmlađi bloger na cijelom blog.hr.

Moj tata, čije sam prvo (pa muško!) dijete, je već prije mog rođenja kanio otvoriti blog, i nazvati ga "Blog mladog tate".

Onda ga je mama podsjetila da se on sa preko 40 godina starosti ne uklapa baš u definiciju "mladog tate", pa je razočaran odustao.

Zato blog sad otvaram ja; mada će ga naravno pretežno ipak pisati mama i tata. Ipak su moji prstići još nerazvijeni i bilo bi mi naporno stiskati tipke na tatinoj prastaroj i prašinom uljepljenoj tipkovnici. A uostalom ne znam još ni abecedu. Zato sam i ovaj prvi post samo diktirao, iz kolica u kojima sam odrijemao veći dio popodneva, a kucao je zapravo tata.

Inače, život mi se zasad sastoji pretežno od stvari nabrojanih u naslovu bloga, i pretežno u tom redoslijedu. 'Pavam, pa p'akam (od gladi), pa papam, pa p'akam (od varenja), pa kakam, pa opet 'pavam, i tako u krug, 6 - 8 puta na dan.

Jedini izuzeci su kad me starci maltretiraju sa presvlačenjem, i - znatno gore - kad me želučić maltretira sa grčevima. Onda ja maltretiram starce drekom, ali šta da se radi. Ne mogu im pomoći, baš kao što najčešće ni oni ne mogu pomoći meni. Oni onda ne znaju jel' gore meni kojeg boli pupica, ili njima koji moraju slušati moju srcedrapateljski plač, koji mi je ktome priroda podesila da pada u frekvenciju koju je njima baš najteže podnijeti.

Međutim, ja znam kome je gore. Meni je gore, siguran sam. Da je njima gore nego meni, derali bi se oni gore nego ja. A oni naprotiv samo tepaju i pricaju mi na uho, i ljuljaju me u naručju. Jasno je dakle, kome je gore.

Nego, mislim da je za prvi puta dosta. A uostalom i spava mi se. Sedmi puta danas.

Ostavljam stoga blog tati i mami, neka pišu što god hoće, a ja ću se isto još ponekad javiti.

Laku nooooć!

--Tin

05.08.2008. u 23:55 • Komentiraj (0) PrintLink na post^

Sljedeći mjesec >>


Tin smišlja sljedeći post

  kolovoz, 2008 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (12)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Chipmunk Tin

Zašto je adresa mog bloga
"Chipmunk Tin"?

Zbog mog omiljenog izraza lica!
Usporedite sami!

Chipmunk

Tin

Tin

Tin

Chipmunk

pavat - pakat - papat - pakat - kakat - pavat

Što znači ime mog bloga?

Za one koji nemaju (malu) djecu:
'pavati - p'akati - papati - p'akati - kakati - 'pavati je životni ciklus male bebe.

A za nepismene, koji se ne razumiju u apostrofe, to je "spavati, plakati, papati, plakati, kakati, spavati".

Naravno, tu je još i presvlačenje, ali to rade roditelji, ne beba.







Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se