Fellowship

Arhiva

Kontakt

My favs

06.10.2008. / Inkubus

incubusU zadnje vrijeme loše spavam - noćne more, nesanice i možda previše konzumiranog kofeina, no ono što sam čula od pojedinih ljudi o nespavanju, točnije strahu od spavanja zalazi u jezive granice Freddie Krueger horora.

Paraliza tokom spavanja, nemogućnost pomicanja vlastitog tijela, uz prisutnost snažne sile na prsima ili leđima - ovisno o položaju spavača. Ljudi često taj osjećaj opisuju kao da "nešto" sjedi na njima, a nerijetko u takvom stanju dožive dodatna uznemiravanja u vidu gušenja, griženja ili izvrtanja nemoćnih udova.

Ovdje je, koliko vidim, medicina zgodno predložila rješenje - u REM fazi tijelo je pod djelovanjem retikularne formacije - koja paralizira tijelo da ne bi izvodilo scenarij vlastitog sna u javi - a kod prethodno spomenutih slučajeva se prema njihovom tumačenju dogodio mali bug u aktivnosti tog dijela mozga, koji umjesto da je suspregnut pri kraju sna, on je i dalje paralizirao tijelo, te se osoba pri buđenju nije mogla pomaknuti. Druga teorija sugestira kako je moguće da radi o instiktivnom djelovanju kojeg neke životinje imaju, poput morskih pasa koji su paralizirani kada ih se okrene naopako, glodavci i ptice koji se ukoče i pretvaraju mrtvi ukoliko je prisutna nekakva prijetnja, te oponašanje uginule strvine koja služi kao vrsta obrane. Ova dva rješenja mogla bi objasniti samu paralizu, no što je sa silom koja "sjedi" na osobi, gušenjem, ugrizima? Medicina opet izjavljuje svoje mišljenje: halucinacije. Zgodna kombinacija, no da li je baš vjerojatna? Navodno je 40% populacije doživilo ovakvu paralizu bar jednom u životu, znači li to da skoro polovica čovječanstva halucinira?

No paraliza, koliko god neobična i jeziva bila, nije najgore što se osobi može doživjeti tokom sna. Vrlo mali postotak ljudi svjedoče o jednoj malo drugačijoj vrsti uznemiravanja - seksualnoj. Za malo bolji uvid u sam problem, možda bi bilo dobro pogledati film "The Entity" koji je baziran na istinitom slučaju žene koju je nevidljiva sila - seksualno napastovala u vlastitom domu. Problem koji je i meni na prvi uvid izgledao smješno - daleko je od toga.

Film je baziran na priči Carlotte Moran, (pravo ime nije dano) koja je u svojoj kući prvo doživjela poltergeistične fenomene, poput lebdjenja stvari, paljenja/gašenja svijetla bez vidljivog uzroka, prisutnost neugodnih mirisa i slično. No tada su se neobični događaji bazirali na nju samu. Udarana, grižena i bacana preko sobe te na koncu brutalno silovana - sve od strane nevidljive sile. Incident se ponavljao, te je tako natučena odlučila otići doktoru. Doktor naravno nije vjerovao toj priči smatrajući kako je Carlotta jedna od onih ljudi koji bi učinili sve da dobiju pažnju, uključujući i samoozlijeđivanje. Uskoro je Carlotta dobila prvog svjedoka. Njen sin je privučen majčinim plačem vidio incident. Kada je potrčao kako bi joj pomogao, sila ga je odbacila tolikom silinom da je slomio ruku. Uskoro je i Carlottin momak bio svjedokom jednog od napada, te je vjerojatno prestravljen stao na kraj toj vezi, ostavljajući Carlottu samu da se nosi s tim fenomenom.

Carlotta je postajala očajna pošto od te sile nikako nije mogla pobjeći, slijedilo ju je čak i u sestrinu kuću gdje se napad također dogodio. Uskoro je posve slučajno, u knjižari, naišla na dva parapsihologa kojima je bez razmišljala odmah prišla i ispričala svoje jade. Poput njenog doktora, nisu joj vjerovali, misleći kako je luda, no kad ih je nazvala kad je nekoliko posjetitelja u njenoj kući vidjelo nekakvu prikazu - odlučili su istražiti slučaj malo pomnije. U kući su nisu naišli na prikazu no pojavile su se kuglice svjetlosti, a vrata ormarića su se sama otvorila, i tava je izletjela iz njega. Pregledali su ormarić kako bi se uvjerili da se to nikako nije moglo slučajno dogoditi, i nisu našli ništa neobično.
Fotografirali su Carlottu kad bi rekla da je entitet prisutan. Te fotografije su se pokazale u najmanju ruku čudne, njeno lice se nije moglo vidjeti iako su okolni predmeti bili posve normalni na fotografiji. Za usporedbu fotografirali su Carlottu kad je rekla kako entiteta više nema i na tim slikama je ispala posve normalno. Usprkost velikoj želji, Carlotti nisu pomogli ni parapsiholozi, te se zajedno sa svojom djecom odselila u Teksas. Napadi su postali sve rjeđi, te su napokon prestali, i otad se za Carlottu više nije čulo. Danas nitko ne zna njen pravi indetitet, te se na kraju sumnja da je uopće postojala, no zapisi i fotografije ipak stoje kao dokazi da je postojala žena koja je imala problema sa nečim van ovog svijeta.

Jedna od pretpostavki je da je Carlottu napastovao "duh" njenog bivšeg pokojnog ljubavnika koji je za života bio napasan alkoholičar. No kako su slični incidenti prijavljivani su već stoljećima, a u mračnom srednjem vijeku iz njih su formirane priče o demonu Inkubusu (u najkraćim crtama ovog demona bi okarakteriziralo to što bi legao na ženu u snu, tako ju napastujući bilo seksualno ili u vidu fizičkih ozljeda poput griženja, udaranja i slično ostavljajući na tijelu žrtve tragove i modrice, a ženska verzija ovog demona je Sukubus - ona je naravno napadale muške osobe) postoji mišljenje kako je Carlottu napao takav entitet, koji se lijepi na ljudsku energiju, ispoljavajući njezinu seksualnu energiju za koju kažu da je jedna od snažnijih, tako dobivajući izvor za hranjenje.

Da li se radi o entitetima koji se hrane našom energijom, možda astralnim projekcijama izazvanih crnom magijom ili na kraju običnim halucinacijama? Koji god odgovor bio, čini se da je moja insomnia dobila razlog više da se zadrži, a vama želim ugodne snove ;)




<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



Copyright © 2005-2009 Azzul S'phyre

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se