 Fascinantne građevine posred Egipta, za koje svako dijete zna, još uvijek u različitim aspektima dijele mišljenja ljudi. Da pišem tekst biblijskih razmjera - nema smisla - onom koga više zanima o samim piramidama - literatura je itekako dostupna, a knjiga "Sfingina zagonetka" koju san već jednom davno pročitala i ovaj put je našla put do mojih ruku, te me iznova isfrustrirala stavovima nekih egiptologa i onima koji tobože čuvaju Egipatsku kulturu zataškavanjem i "gubljenjem" bitnih pronalazaka. Iz ove trenutačne frustracije će vjerojatno izniknuti više tekstova jer Egipat u svojoj ponudi ima pregršt misterija, čija razrješenja unatoč podvrgnuta različitoj interpretaciji, još uvijek nisu na vidiku.
Graditeljske moći u starom Egiptu, sudeći po njegovoj ostavštini, daleko premašuju naše poimanje mogućnosti čovjeka tog vremena. Piramide, kao i okolni hramovi izgrađeni zavidnom preciznošću od kamenih blokova enormne težine čak bi i danas predstavljali veliki izazov u graditeljstvu. Gigantizam je prisutan u svakom aspektu tih građevina, počevši od njihove ukupne veličine, do najmanjeg građevnog dijela - kamenih blokova korištenih za njegovu izgradnju.
U knizi su se konkretno dotaknuli izgradnje Dolinskog hrama koji je podosta manji od samih piramida, te time visinom manje zahtjevan građevinski podhvat, no njegovi blokovi ipak nadmašuju težinu onih korištenih za piramide. Većina blokova Dolinskog hrama imaju masu od otprilike 200 tona, postoje i manji, no masa nijednog komada kamena ne pada ispod 50 tona. (Da ne bude zabune blokovi piramide imaju prosječnu masu od 2,5 tone) Čisto poradi lakšeg poimanja mase JEDNOG JEDINOG građevinskog elementa - prosječan automobil teži nešto manje od 1 tone, što nam daje građevinski element koji teži kao 200tinjak automobila. Neki od tih kamenih blokova dizani su na visinu veću od 12 metara što je naprosto zapanjujuće. Za još jedan uvid u nevjerojatnost pothvata - kamenje najveće mase u famoznom Stonehenge-u ne broji niti 50 tona i dignuta su na upola manju visinu.
Danas na svijetu postoji tek nekoliko dizalica koje mogu podignuti teret preko 200 tona, one naravno imaju čeličnu konstrukciju i divovske elektromotore koji ipak nisu bili prisutni u vrijeme izgradnje hrama. Dakle sa stajališta čovjeka iz Gize, te njegovih fizičkih ograničenja kojem su jedini izvor snage za ovakav pothvat ljudi - kako je bilo moguće napravit takvo zdanje? Pitanje koje dovodi do jednog, možda još važnijeg - zašto? Ukoliko je moguće, i za to vrijeme realno, takav pothvat učiniti mnogo jednostavnije, koristeći materijal manje, prihvatljivije mase - zašto su korišteni blokovi mase koja nadmašuje nama poznate mogućnosti te civilizacije? Da, njegova misterija naprosto zadivljuje, a možda je to i bila svrha - vječnost pitanja.
Pa ipak... čovjek ne može a da se ne zapita - svojevremeno - da li živi u vremenu napretka, ili je još davna civilizacija znala mnogo, mnogo više?
|
