Fellowship

Arhiva

Kontakt

My favs

27.02.2008. / Radionica snova - humanitarna akcija

srceGomilu razbacanih papira koje već godinama skupljan, bacam u smeće i nailazim na sliku mama, tata i ja ljeto '86. Ne sjećam se trenutka kada je slikana, ali vrijeme kao da je počelo pričati svoju priču. Brišem suze s lica: "Tata, gdje si? Tvoj lik danas je zamijenila nova osoba, ali ruke traže tebe, zovu tebe, no ti ne dolaziš, a tvoja te djevojčica još uvijek čeka.. Nema više ludih vožnji na motoru i kupanja u ožujku za koje mama nije smjela znati, nema više tvojih priča s udaljenih planeta, ni naših spašavanja životinjica... ostala su samo sjećanja - blijede kopije tvog lika i suze dok vjetar viče: ..nema ga..".
Prošlo je već više od 10 ožujaka bez ranoproljetnog kupanjca, no njegova djela još uvijek krase štorije sada već meni nepoznatih ljudi. U današnjem svijetu, pa čak i meni - kojoj je usadio većinu svojih vrijednosti, teško je zamisliti nesebičnost djela potpunim strancima, vjeru u ljude i esencijalnu ljudskost kojoj bi mi, kao figura savršenstva ovovremene Zemlje, trebali težiti. Bio je jedan od onih... sanjar, entuzijast, u nekoj vlastitoj misiji...

Zašto ovo pišem? Blog kolegica koja je zajedno sa svojom ekipom pokrenula vlastitu misiju donekle me podsjetila na ta vremena, na te štorije, na njega... Njihova misija, blog teži tome da ono što se ne može popravit ljepilom, žlicom sirupa, iglom i koncem, popravi s malo dobre volje, pruženom rukom, čarolijom ljudskosti, kako bi i oni, manje sretni, našli radost u svakodnevnim banalnostima, te trčali ususret danu držeći za ruku ljubav, brigu, nadu, suze i sreću... čudo života.

Ono što me moj stari naučio je da nije potrebno činiti velike stvari, već one male, s mnogo ljubavi.. a ja tu mudrost sada prenosim vama ;)

Ja sam samo jedan, ali i ja sam netko. Ne mogu učiniti sve, no mogu učiniti nešto. I neću dozvoliti da ono što ne mogu učiniti, utječe na ono što mogu. (Edward Everett Hale)

Učini ono što možeš, a za početak klikni tu ;)



17.02.2008. / Ex nihilo nihil fit

ispitni rokZijev, da evo me - svi prsti na broju, u nedostatku želje za izlijevanjem iracionalnih, iskrivljenih, abnormalnosti ovog svijeta, and beyond. Neću punit tekst čeznutljivim patetičnim zazivanjem starih vremena i starih kvalitetnih blogera kojih odavno više nema (dobro neki su još tu), a i samu sebe smatram fosilom na ovom području... Vječito kopkanje po paranormalnom svijetu lagano je zamijenila znatiželja kopkanja po html kodu - valjda je to neko virtualno kvazi-odrastanje - što je rezultiralo stagnacijom u ovom mom malom carstvu. Pa eto, da se ne nakupe najgnjusnije bakterije kao u odstajaloj vodi, a i poradi činjenice da je prethodni post prepun slika koje usporavaju otvaranje ovog predivnog novog crljeno-čokoladnog dizajna - pišem koju crticu.

Ma koga ja zavaravam - stegli su ispiti i moja logika mi nalaže da dan prije bijesnog ispita iz Mehanizacije uvatin čitat knjigu o Sfingi i piramidama - narafski - što je potaklo onaj dječji entuzijazam postavljanja stotine pitanja. No, želju da ih ispišem na ove stranice ću ostavit za postispitno slavlje, jer pretpostavljam da gospodina profesora ne zanimaju nikakav Orion, kraljičina komora, te mnogo mnogo pijeska ukoliko nema poveznice s vitlima, samaricama i ostalim ribarskim ljepotama ;) Ovo je više onako... vrisak u prazno jednog studenta usred ispitnog roka ;p





Copyright © 2005-2009 Azzul S'phyre